Danas se u na području Europe uzgaja više od 200 pasmina kokoši koje imaju različite proizvodne pokazatelje. Često je njihov uzgoj povezan s podnebljem u kojem su nastale. No njihov uzgoj se uglavnom svodi na proizvodnju jaja na manjim gospodarstvima za vlastite potrebe.

Slična je situacija i u Hrvatskoj. Od 261 registriranog proizvođača kokošjih jaja tek njih nekoliko za proizvodnju jaja koristi za sada jedinu hrvatsku pasminu – kokoš hrvaticu. Njen uzgoj je započeo na području uz tok rijeke Drave u prvoj polovici 20. stoljeća. Njen se uzgoj danas bilježi u gotovo svim dijelovima Hrvatske. Uzgaja se u četiri soja; crveni, crni, jarebičasti i zlatni koji se međusobno uglavnom razlikuju po obojenosti perja. Za sve su sojeve karakteristični bijeli podušnjaci te kod crvenog i jarebičastog soja bijele noge. Kod crnog i zlatnog soja su noge sivkaste boje. Kokoš hrvatica godišnje snese oko 200 jaja svijetlo obojene ljuske i izduženog oblika. Prosječna masa jajeta je od 50 do 55 g.

Trenutno se radi na priznavanju dviju novih pasmina kokoši, posavskoj kukmastoj kokoši koja se uzgaja u više sojeva i križevačkoj kukmastoj kokoši. One godišnje nesu oko 180 jaja prosječne mase oko 60 do 65 grama.  Uz njih se za proizvodnju jaja mogu koristiti i ostale strane priznate pasmine peradi kao što su leghorn i rhode island. No, danas se u proizvodnji konzumnih kokošjih jaja na obiteljskim gospodarstvima uglavnom koriste linijske hibridne nesilice. One nesu jaja smeđe boje ljuske, a koje se mogu koristiti u proizvodnji na ispustima.

Hibridne kokoši nesilice su relativno male tjelesne mase od 1,5 do 2 kilograma. Godišnje mogu proizvesti oko 300 jaja prosječne mase 60 grama, odnosno oko 18 kilograma jajne mase. U Hrvatskoj se najčešće uzgajaju u slobodnom uzgoju drže hibridne nesilice lohman brown, Prelux, Harco i sl.

 class=
Lohman brown nesilice u slobodnom uzgoju

Slobodan uzgoj kokoši nesilica uzgajivačima može predstavljati veliko zadovoljstvo i osigurati im solidnu zaradu ako se uzgajivač prije kretanja u proizvodnju, ali i tijekom cijelog procesa proizvodnje stalno educira te se konzultira i sluša savjete djelatnika stručnih službi i znanstvenih institucija koji im gotovo svakodnevne izazove mogu pokušati uspješno riješiti.

Pročitajte još:

Uzgoj kokoši na OPG-u

Što treba učiniti prije proizvodnje jaja?

Preporučene pasminske kokoši za obiteljska gospodarstva

OPG Bakmaz – nastaviti ili odustati?

OPG Poropat – sretne koke iz Istre

Prethodni članakŠto treba učiniti prije proizvodnje jaja?
Sljedeći članak200 milijuna kuna vrijedan Natječaj za osiguranje usjeva, životinja i biljaka
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.