Kao jedan od alternativnih načina držanja kokoši nesilica prema odredbi Europske komisije, slobodan je uzgoj kokoši nesilica sve popularniji i u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina. To je vidljivo i pregledom Upisnika farmi za proizvodnju jaja u kojem je trenutno od ukupno upisane 261. farme, njih gotovo 50 % registrirano za slobodni uzgoj. Uz nekoliko većih gospodarskih subjekata koji imaju i na desetke tisuća kokoši nesilica. Ostatak predstavljaju OPG-i s do 350 kokoši nesilica jer im to zakonski predstavlja nešto jednostavnije poslovanje.

Što podrazumijeva slobodni uzgoj?

Slobodni uzgoj podrazumijeva držanje kokoši nesilica tijekom dana na zatravljenim ispustima, u okruženju bez stresa i s dovoljno slobodnog prostora te dosta svježeg zraka i sunčeve svjetlosti kokošima osigurava da podmire jedan dio svojih hranidbenih potreba za vlaknima, bjelančevinama, mineralima i vitaminima.

Prije same izgradnje farme ili objekta za držanje konzumnih nesilica potrebno je dobro proučiti zakonske odredbe kao što su:

  • Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati farme i uvjetima za zaštitu životinja na farmama (NN 136/05., 101/07., 11/10. i 28/10.);
  • Pravilnik o zaštiti životinja koje se uzgajaju u svrhu proizvodnje (NN 44/10.);
  • Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva (NN 56/08.);
  • Pravilnik o minimalnim uvjetima za zaštitu kokoši nesilica (NN 77/10., 99/10., 51/11.).

Veličina peradnjaka, u prvom redu ovisi o željenoj godišnjoj proizvodnji jaja te o sustavu držanja kokoši nesilica. Kod izgradnje novog objekta ili kod preuređenja postojećeg treba obratiti pažnju na troškove. Odnosno koliko iznose troškovi, a kolika će biti dobit, odnosno zarada od prodaje jaja.

Pri tom ne treba zaboraviti na biološke potrebe kokoši te ne treba zaboraviti na dobrobit životinja. Objekti za smještaj nesilica mogu biti izrađeni od različitih materijala. Ti materijali moraju osigurati dobru izolaciju objekta, zaštitu pred grabežljivcima. Moraju se lako čistiti i održavati da se spriječe pojave bolesti. Krov objekta treba biti izrađen tako da zimi zadržava toplinu, odnosno da ljeti ne prenosi toplinu na unutrašnjost i također može biti od različitih materijala.

Najpovoljnija temperatura tijekom nesivosti je između 18 – 24 °C. Visoke i niske temperature nepovoljno djeluju na perad. Kod niskih temperatura konzumirana hrana služi prvenstveno za zagrijavanje organizma. Smanjuje se nesivost. Kod visokih temperatura smanjuje se apetit, a pojačava se potreba za vodom te kao i kod niskih temperatura pada nesivost i smanjuje se težina jaja. Dobro je posvetiti pažnju osvjetljenju objekta jer svako skraćivanje dnevnog osvjetljenja dovodi do pada nesivosti.

Jačina osvjetljenja treba biti 2-3 W/m2 peradnjaka. Da bi se kokošima dnevno osiguralo do 16 sati potrebno je kombinirati prirodno i umjetno svjetlo radi poticanja nesivosti. Ono što je vrlo bitno kod slobodnog uzgoja je osiguravanje 4 m2 vanjskog ispusta za svaku kokoš. Ispust na koji se kokoši planiraju naseliti može se prije njihovog dolaska zatravniti djetelinsko-travnom smjesom te ako je potrebno pokositi kako bi se kokošima omogućilo lakše kretanje i bolje iskorištavanje cjelokupnog biljnog materijala. Neke biljke kokoši nerado konzumiraju, a neke čak mogu biti i otrovne. Potrebno je prije dolaska kokoši ukloniti s ispusta.

Naročito je opasan kužnjak (popularna dekorativna biljka), hren, perunika, velebilje, gospina trava, žabnjak, a i krumpirove klice također mogu uzrokovati probleme kod nesilica. Uzgajivač mora pozorno pratiti ponašanje nesilica u ovakvom načinu proizvodnje. Kokoši svojim ponašanjem već izdaleka mogu ukazati na zdravstveno stanje jata. Ako se mirno napasuju, kupaju u pijesku ili nezatravnjenom prostoru i redovito glasaju možemo biti sigurni da uživaju i nisu pod stresom.

Jedan od najvećih problema u proizvodnji konzumnih kokošjih jaja uz korištenje ispusta su predatori. Prevencija je najbolji način djelovanja protiv ovog problema. Izgradnja učinkovite ograde oko zemljišta na kojem proizvođači imaju nesilice je dobar početak. Ograda treba biti visoka najmanje 1,5 m, a veličina okana dovoljno mala da se predatori kroz njih ne mogu provući. Žičanu se ogradu preporučuje ukopati u zemlju do 20 cm dubine. Sve kako bi se spriječilo predatore da se kroz zemlju provuku do kokoši nesilica, a može se na vrh ograde postaviti elektrificiranu žicu koja će pomoći spriječiti penjanje predatora preko ograde. Uz predatore, posljednjih godina je učestala opasnost pojave influence ptica, tzv. ptičje gripe. Posljedično tome, zabranjeno je držati perad na otvorenome što uzgajivačima kokoši nesilica u slobodnom uzgoju predstavlja dodatni problem. U tom slučaju od pomoći mogu biti tzv. zimski vrtovi.

 class=
Zimski vrt za smještaj kokoši nesilica

Pročitajte još:

Što treba učiniti prije proizvodnje jaja?

Kokoš hrvatica – da ili ne?

Preporučene pasminske kokoši za obiteljska gospodarstva

OPG Bakmaz – nastaviti ili odustati?

OPG Poropat – sretne koke iz Istre

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPut do uspjeha u poljoprivredi kroz udruživanje! (2)
Sljedeći članakŠto treba učiniti prije proizvodnje jaja?
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.