Na jednom dijelu obiteljskih gospodarstava, poglavito u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, prisutan je uzgoj zagorskih purana. Oni se uzgajaju od početka ožujka pa najčešće do božićnih blagdana. Tada purani postižu tjelesne mase od 5 do 7 kg, a purice od 3 do 4 kilograma.

Isto tako, postoje i gospodarstva koja za proizvodnju purećeg mesa koriste hibridne purane. Njih nabavljaju kao jednodnevne ili ih kupuju u dobi od 4 tjedana te onda nastavljaju njihov tov do dobi od 16 i više tjedana.

Peradnjak, odnosno prostor gdje će se uzgajati purići, mora biti termički dobro izoliran i opremljen sustavom grijanja. Jednodnevnim purićima mora se omogućiti optimalna temperatura zraka. Kako jednodnevni purići ne mogu uspješno regulirati svoju tjelesnu temperaturu potrebno im je osigurati toplu okolinu do dobi od 8 tjedana.

Zagorski puran – faze tova

U prvoj fazi tova zagorskih purana (od 1. do 4. tjedna) preporuča se korištenje kompletnih krmnih smjesa s 28 % sirovih bjelančevina.

U drugoj fazi (od 5. do 8. tjedna) koristi se krmna smjesa s 24 % sirovih bjelančevina ili mješavina kukuruza i dopunske smjese za pure u odgovarajućem omjeru.

Nakon toga purane je moguće nastaviti hraniti s kompletnim krmnim smjesama (22 % SB) kroz sljedeća četiri tjedna i (18 % SB) tijekom nastavka uzgoja, i to kao dodatak prirodnoj hrani pronađenoj na ispustima.

Posebno je potrebno naglasiti hranidbu slobodnim izborom krmiva. Puranima se u jednoj hranilici ponudi zrno kukuruza, a u drugoj sojina sačma i VAM. Na 40 kg sojine sačme dodaje se 2 kg Kostovita. No, obzirom na navike i tradiciju, uzgajivači će prema vlastitoj prosudbi određivati količinu i vrstu dodatne ishrane onome što pure pronađu na livadama, pašnjacima i voćnjacima. Hranu i vodu je potrebno razmjestiti u objektu i na ispustu pod nadstrešnicama. Uz sve navedeno potrebno je osigurati dobru ispašu, pri čemu naročitu pažnju treba posvetiti održavanju i obnovi pašnjaka.

Uvjeti držanja hibridnih purana

Uvjeti smještaja i mikroklimatski uvjeti za uzgoj hibridnih purana su vrlo slični onima opisanim kod uzgoja zagorskih purana. Još jednom je potrebno napomenuti da su jednodnevni purići vrlo nespretne i nesnalažljive životinje. Potrebno im je posvetiti posebnu pažnju glede uzimanja prvih obroka hrane i pronalaženja vode u pojilicama.

Hibridni purani u tovu hrane se po volji, peletiranim krmnim smjesama (6 različitih krmnih smjesa). Uvijek moraju imati na raspolaganju dovoljno svježe vode za piće. Promjene krmnih smjesa tijekom tova moraju biti postupne kako ne bi došlo do prekomjerne promjene ravnoteže hranjivih tvari i elektrolita u crijevima. To najčešće izaziva pojavu proljeva. Mužjaci u dobi od 18 do 22 tjedna dostižu 20 – 24 kg uz konverziju krmne smjese od 2,20 do 2,67 kg. Ženke u dobi od 16 do 18 tjedana dostižu 11,5 -13 kg uz konverziju hrane od 2,3 – 2,5 kg za kg tjelesne mase.

Također je popularan i uzgoj tzv. blagdanskih purica pri čemu se koriste posebne hibridne linije purana. Oni u tovu u trajanju od 8 do 10 tjedana postižu tjelesnu masu od 5 do 7 kg, a pure u istoj dobi težine od 4 do 6 kg.

Tov pataka

Hrvatska nema niti jednu izvornu pasminu pataka. Zato postoje strane pasmine koje bi se mogle preporučiti za proizvodnju mesa (pekinška, ruanska i mošusna patka). Za proizvodnju mesa pataka na obiteljskim gospodarstvima preporučuje se nabava hibridnih pataka (Cherry Valley). One u razdoblju od 49 dana tova dostignu masu od 3,4 do 3,7 kg uz konverziju hrane 2,4 – 2,6 kg.

tov purana i pataka
Cherry Valley patka

Patke se mogu uzgajati na mnogo načina i najčešće govorimo o ekstenzivnom i intenzivnom (zatvorenom) držanju. Bez obzira na način držanja, patke moraju prvih tri do četiri tjedana biti uzgajane u toplim uvjetima u zatvorenom prostoru. Zatim se premještaju na otvoreno ili nekamo drugdje.

Patke su vrlo brzo rastuća perad, što znači da u intenzivnim uvjetima zahtijevaju kvalitetnu koncentriranu hranu. No, vrlo dobro se snalaze i s zelenom ispašom uz dodatak žitarica nakon tople faze uzgoja. Međutim, uz mnogo sporiji rast, odnosno dulji tov.

U intenzivnom uzgoju i tovu najbolje su se pokazale peletirane krmne smjese. Može ih biti više vrsta obzirom na željenu brzinu rasta i iskoristivost hrane. Pri tome pažnju treba posvetiti promotorima rasta i ljekovitim dodacima u hrani (kokcidiostatici i probiotici). Patke drugačije reagiraju na neke od njih u odnosu na piliće i o tome se treba obvezno informirati kod kupnje.

PROČITAJTE JOŠ:

UZGOJ PERADI ZA MESO I JAJA

GDJE DRŽATI KOKOŠI?

ČIME HRANITI KOKOŠI NESILICE?

UZGOJ GUSAKA NA MALIM GOSPODARSTVIMA

Prethodni članakČime hraniti kokoši nesilice?
Sljedeći članakUzgoj gusaka na malim gospodarstvima
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.