Savijanjem grana u lukove na mlađim voćkama u prvim godinama poslije sadnje može se više ili manje skratiti trajanje njihove mladenačke nerodnosti, odnosno vrijeme od sadnje do donošenja prvih plodova. To posebno vrijedi za jabuke i kruške cijepljene na bujnim podlogama i njihove pojedine sorte.
Na slabije bujnim podlogama i sortama sklonim ranijem plodonošenju savijanjem se ne postigne puno. Na savijanje se troši mnogo vremena pa ga primjenjuju voćari amateri koji imaju manji broj stabala. U većim voćnjacima obavlja se minimalna rezidba. Obavlja se samo toliko koliko je nužno za oblikovanje krošnje i primjenjuje se uravnotežena ishrana, odnosno pravilna gnojidba mladih voćaka. To također pridonosi njihovu ranijem plodonošenju. Savijanje se ne prakticira kod koštičavih voćaka (breskva, trešnja, višnja, marelica i šljiva). One na njega gotovo da i ne reagiraju.
