Kakva je razlika u sadnji nenaklijanih i naklijanih gomolja krumpira? Što je u stvari bolje?
Prije sadnje gomolji sjemenskog krumpira moraju proći fiziološku dob mirovanja, što u nas nije problem niti kod domaćega niti kod uvoznoga sjemena. Gomolji se u polju mogu saditi i nenaklijali, ali je tada klijanje i nicanje sporije. Nadalje, pri nepovoljnim zemljišno-vremenskim uvjetima (sjetva u teško, hladno tlo) klice mogu lako biti napadnute od rizoktonije i drugih mikroorganizama tla. Naklijavanjem gomolja skraćuje se duljina vegetacije u polju jer se prvenstveno skraćuje razdoblje od sadnje do nicanja usjeva. Osim toga, sadnjom naklijalih gomolja dobije se ujednačenije nicanje i ujednačeniji usjev u polju, te ranije zametanje gomolja. Za naklijavanje gomolje treba istresti iz vreća u kištrice ili na pod do dva sloja debljine. Prva faza je prednaklijavanje koje treba biti u potpunom mraku na temperaturi 15 – 20 C da bi se što prije na gomoljima dobile klice dužine od 0,5 do 1 cm. Kad klice postignu tu dužinu, postupno se smanjuje temperatura zraka u prostoriji na konačnih 8 – 10 C. Gomolje istovremeno treba započeti osvjetljavati difuznom svjetlošću ili fluorescentnim lampama, i to oko 12 sati svaki dan. Ta druga faza “očvršćivanja” gomolja na svjetlu i temperaturama od oko 10 C traje dok klice budu duge 1 – 2 cm, zelene boje i čvrste, s korjenčićima ili bez korjenčića.
G. L., dipl. ing.
