Kakav je postupak izbjeljivanja ljuske oraha? Jezgra je zdrava, ali je vanjska ovojnica jezgre tamna zbog vlažnog vremena.


Orasima je važno što je moguće prije odvojiti ostatke klapine jer je ona izvor tvari koje izazivaju tamnjenje. Za izbjeljivanje ljuske rabi se otopina vode i izbjeljivača na bazi natrijevog hipoklorita (Varikina i slična sredstva). Ovisno o sredstvu i jačini izbjeljivanja, dodaje se oko 1 čajna žlica izbjeljivača na 5 l vode. Jačinu izbjeljivanja treba kontrolirati vizualnim pregledom, a postupak provoditi na otvorenom uz nošenje obvezne zaštitne opreme (rukavice i maska).

Preporučuje se provesti probno izbjeljivanje na manjem broju plodova kako bi se utvrdila potrebna količina izbjeljivača i trajanje izbjeljivanja. Plodove treba stalno miješati u otopini. Sve plodove koji plutaju na površini otopine treba odstraniti jer su oštećeni i slabe kakvoće. Nakon izbjeljivanja ljuske, plodovi se ostave na prozračnom mjestu kako bi se osušili.

Prethodni članakPopis lokacija za povrat ambalaže SZB-a u lipnju
Sljedeći članakRaspisana još dva natječaja vrijedna 300 milijuna kuna za povećanje vrijednosti proizvoda iz primarne poljoprivredne proizvodnje
prof. dr. sc. Tomislav Jemrić
Rođen je 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio 2004. godine. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. Rođen je 11. siječnja 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine na VVV smjeru. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju je obranio 2004. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. U znanstveno-nastavno zvanje mlađeg asistenta izabran je 1995. godine, u zvanje asistenta 2000. godine, u zvanje višeg asistenta 2004. godine, u zvanje 2005. godine, u zvanje izvanrednog profesora 2009. godine, a redoviti je profesor od 2013. godine. Voditelj je preko 80 diplomskih ili završnih radova i jedne doktorske disertacije. Bio je mentor 1 studentskog rada koji je dobio dekanovu nagradu. Znanstveno se usavršavao u Izraelu kao korisnik stipendije Izraelske vlade. Član je jednog međunarodnog i jednog domaćeg znanstvenog društva. Autor je 9 knjiga i priručnika, od toga dva znanstvena priručnika i dvije međunarodne monografije. Član je uredništva međunarodnog znanstvenog časopisa Scientia Horticulturae citiranog u skupini A1 časopisa i član uredništva časopisa Agriculturae Conspectus Scientificus (Poljoprivredna znanstvena smotra). Dobitnik je priznanja časopisa Scientia Horticulturae za izvrsnost u recenziranju znanstvenih radova. Sudjelovao je na četrdesetak stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu te objavio više od 50 znanstvenih i stručnih radova. Voditelj je jednog nacionalnog znanstvenog projekta, a do sada je surađivao na pet nacionalnih znanstvenih projekata. Bio je voditelj jednog VIP projekta i jednog tehnologijskog projekta i suradnik na jednom VIP i jednom tehnologijskom projektu. Također je bio nacionalni koordinator na jednom međunarodnom SEEDNet projektu, voditelj radne skupine na jednom TEMPUS projektu i suradnik na jednom međunarodnom COST projektu. Trenutačno je koordinator međunarodnog LIFE+ projekta „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ vrijednog preko 1.8 milijuna €.