Plamenjača salate

Plamenjača salate (Bremia lactucae) je najznačajnija bolest salate u svijetu. Prepoznatljivi simptomi u početku su svijetlozelene uglate pjege na licu lista s bjelkastom prevlakom na naličju lista. Kasnije pjege požute i nekrotiziraju. Zaraza može nastati već u fazi prvih listova i tada čitava biljka može propasti; ako se zaraza pojavi kasnije, propadaju samo zaraženi listovi. Biljke salate osjetljive su u svim fazama razvoja, osobito pri povoljnim temperaturama (2-30 °C) i visokoj vlazi. Bolest se najčešće prenosi zaraženim biljnim ostacima, sa zaraženih korova iz iste porodice (vjetrom) i sjemenom. Radi sprječavanja pojave preporučuje se provođenje preventivnih mjera zaštite, kao što su odstranjivanje i uništavanje biljnih ostataka, sjetva otpornijih hibrida, plodored, a ako se navodnjava kišenjem, navodnjavati isključivo pred večer.

Plamenjača salate   
Foto: ipmimages.org

Bijela trulež salate

Bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum) se najčešće javlja prilikom uzgoja u zaštićenom prostoru, a na otvorenom samo ako se ne pridržava plodored. Simptomi se javljaju prvo na stabljici uz površinu tla i šire se prema korijenu. Zaraza se širi s vanjskih na unutarnje listove. Glavice se pretvaraju u vlažnu sluzavu masu, na kojima se razvija bijela “vatasta” prevlaka. Postupno se formiraju crna plodna tijela gljive. Plodna tijela gljive ostaju u tlu mnogo godina. Preventivne mjere zaštite obvezno treba provoditi, a to su odstranjivanje i uništavanje biljnih ostataka i zaraženih biljaka (pazeći pri tom da plodna tijela gljive ne padnu na tlo); površinski sloj tla (5-8 cm) treba održavati prosušenim i tlo prije sadnje dezinficirati primjenom fizikalnih ili kemijskih mjera.

Bijela trulež salate  
Foto: ipmimages.org

Siva plijesan salate

Siva plijesan (Botrytis cinerea) može se javiti u svim fazama rasta i razvoja, pa čak i nakon berbe, tijekom prijevoza i skladištenja. Na korijenovu vratu, stabljici i starijim listovima javljaju se smeđe pjege, kasnije se simptomi šire na unutarnje listove. Zaraženi dio biljke prekriven je svojstvenom sivom paučinastom prevlakom. Niže temperature i visoka vlažnost, što je česta pojava u negrijanim zaštićenim prostorima, pogoduju razvoju gljive. Radi sprječavanja pojave preporučuje se provođenje preventivnih mjera zaštite, a to su odstranjivanje i uništavanje biljnih ostataka, sjetva zdravog sjemena, uravnotežena gnojidba (da se ne stvori višak dušika, a manjak kalcija u tlu) i smanjivanje vlažnosti zraka provjetravanjem ili grijanjem.

Siva plijesan          
Foto: ipmimages.org

Zemljišni štetnici salate

Sovice pozemljuše, žičnjaci i grčice hrušta oštećuju podzemne organe, što za posljedicu ima slabiji rast ili potpuno propadanje biljaka, odnosno prorijeđen sklop i smanjeni prinos. Gusjenice sovica pozemljuša nagriza biljku sasvim uz površinu tla ili malo iznad nje. Biljka koju je oštetila gusjenica žuti i suši se. Gusjenice su sive boje, gola tijela i pri dodiru smotaju se u kolut.

Puževi predstavljaju sve veći problem u uzgoju povrća. Pogoduju im blage zime i topla proljeća s iznadprosječnim količinama oborina. Najveće štete rade za vlažna vremena i noću. Prisutnost puževa može se primijetiti po sluzavim tragovima i izmetu. Štete se prepoznaju po velikim rupama nepravilnog oblika pričemu lisni rubovi ostaju neoštećeni.

Lisne uši sišu biljne sokove zbog čega lišće gubi zelenu boju i često se deformira. Neizravne štete nastaju lučenjem „medne rose“ na koju se naseljavaju gljive čađavice (onečišćuju bljne organe i smanjuju asimilaciju). Najveće neizravne štete lisne uši čine prenošenjem različitih virusnih bolesti. Radi sprečavanja pojave lisnih uši preporučuje se provođenje preventivnih mjera zaštite u obliku uništavanja korova koji su domaćini lisnim ušima u nasadu i oko njega. Ako se proizvodi u zaštićenom prostoru, ulaz lisnih uši iz okoline može se spriječiti postavljanjem specijalnih gustih mreža na sve otvore. U zaštićenom prostoru mogu se koristiti i biološke mjere zaštite uporabom prirodnih neprijatelja, prvenstveno predatora i parazita.

Dostupnost kemijskih sredstava za određenu kulturu, odnosno štetni organizam moguće je provjeriti putem Fitosanitarnog informacijskog sustava https://fis.mps.hr/fis/javna-trazilica-szb/ .

Osim izravnih mjera suzbijanja (kemijskim sredstvima za zaštitu bilja) štetnih organizama, štete se mogu smanjiti primjenom „nekemijskih“ mjera: agrotehničkih, mehaničkih, fizikalnih i bioloških.

Lisne uši na salati     Foto: flickr.com

Puževi u salati   
Foto: chromos-agro.hr

Sovica pozemljuša        
Foto: ipmimages.org

Agrotehničke mjere zaštite salate

Agrotehničke mjere obuhvaćaju odabir otpornih ili tolerantnih sorti i hibrida, uravnoteženu gnojidbu, pridržavanje plodoreda, korištenje zdravog sjemena i sadnog materijala te pravovremenu obradu kako bi se sjetva, odnosno sadnja obavile u optimalnim rokovima i u odgovarajućem sklopu.

Mehaničke mjere zaštite salate

Mehaničke mjere se odnose prvenstveno na uklanjanje korova iz usjeva budući da postoji vrlo mali broj herbicida koji ima dozvolu za primjenu. Problem korova može se učinkovito riješiti primjenom malčiranja. U mehaničke mjere se ubraja i čupanje prvih zaraženih biljaka kao i prikupljanje, odnosno uništavanje zaraženih biljnih ostataka.

Folija za salatu  
Foto: agrounik.com

Fizikalne mjere zaštite salate

Fizikalne mjere zaštite više se primjenjuju u zaštićenim prostorima, a najčešće su termička sterilizacija tla (vodenom parom ili solarizacija – prekrivanje tla transparentnom folijom u najtopliem dijelu godine) te postavljanje većeg broja žutih i/ili plavih ljepljivih ploča sa ciljem smanjenja brojnosti štetnika.

Biološke mjere zaštite salate

Biološke mjere zaštite salate u proizvodnji lisnatog povrća pa tako i salate posljednjih godina postaju redovita praksa jer primjena kemijskih sredstava za zaštitu bilja ima najveće nedostatke (kratka vegetacija, rezidue pesticida). Ove mjere obuhvaćaju očuvanje i privlačenje prirodnih neprijatelja u vrtovima ili primjenu bioloških pripravaka (biopesticida), koji uključuju makrobiološke agense (primjena prirodnih neprijatelja štetnika), mikrobiološke agense (pripravci na osnovu bakterija i gljiva), derivate nekih organizama (naturalite) i prirodne (botaničke) pripravke.

Pročitajte još o uzgoju salate:

Prehrambena vrijednost salate

Tipovi, varijeteti i sorte salate 

Uvjeti za uzgoj salate, plodored i gnojidba

Izbor kultivara salate i rokovi uzgoja

Tehnologija uzgoja salate u tlu

Hidroponske tehnike uzgoja salate

Prethodni članakHidroponske tehnike uzgoja salate
Sljedeći članakKako uspješno i isplativo uzgajati stoku u sustavu krava-tele?
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.