Ekološka proizvodnja povrća u vlastitom vrtu (2)

U broju 6 Gospodarskog lista od 1. travnja pisali smo o ekološkoj proizvodnji koja ujedinjuje održivu praksu u pogledu okoliša i klime te je usmjerena na očuvanje bioraznolikosti. Sve se više obitelji okreće vlastitoj proizvodnji hrane, a osobito povrća. Donosimo nastavak.

Što se tiče izbora metode uzgoja kojom se može utjecati na zdravlje biljaka, prednost u uzgoju povrća trebati dati uzgoju presadnica u odnosu na izravnu sjetvu sjemena.

Uzgoju presadnica treba dati prednost

Suvremeni uzgoj podrazumijeva uzgoj presadnica s grudom supstrata oko korijena. Iako je takav uzgoj radno zahtjevniji od uzgoja izravnom sjetvom, u konačnici je uglavnom isplativiji, posebice kod termofilnih (toploljubivih) kultura i u nepovoljnijim vremenskim uvjetima. Zato uzgoju presadnica treba dati prednost pred izravnom sjetvom kod svih biljnih vrsta kod kojih je taj način uzgoja moguće provesti. U konvencionalnom sustavu poljoprivredne proizvodnje putem presadnica s grudom supstrata oko korijena najčešće se uzgajaju vrste iz porodica Solanaceae (rajčica, paprika, patlidžan), Cucurbitaceae (krastavac, dinja, tikva, lubenica), Brassicaceae (kupusnjače), Asteraceae (salata, endivija, radič), tako da tu praksu treba primjenjivati i u ekološkom uzgoju.

No, iz presadnica se može uzgajati i velik broj povrtnih vrsta iz drugih porodica (Aliaceae, Aizoaceae, Apiaceae, Chenopodiaceae, Convolvulaceae, Malvaceae, Poaceae, Polygonaceae i dr), posebice ako se radi o uzgoju u zaštićenom prostoru. Prilikom sadnje svakako je potrebno prilagoditi sklop biljaka. Radi smanjenja vlage u usjevu, a time i donekle manje mogućnosti infekcije biljnim bolestima (plamenjača, pepelnica, siva plijesan…), pravilo je da se u ekološkom uzgoju uglavnom primjenjuje rjeđi sklop biljaka u odnosu na konvencionalni uzgoj. No, ako se uzgaja sorta koja je tolerantna na napad bolesti, smije se odabrati nešto gušći sklop.

Izravne i neizravne agrotehničke mjere

Više je agrotehničkih mjera koje se primjenjuju tijekom samog uzgoja biljaka kao izravna ili neizravna zaštita povrtnih vrsta od biljnih štetočinja. Kao neizravne agrotehničke mjere navode se navodnjavanje, malčiranje i mogućnost upotrebe potpornja kod kultura koje to podržavaju, dok se prekrivanje flisom i zaštitnim mrežama smatraju izravnim preventivnim agrotehničkim mjerama zaštite od biljnih štetočina. Navodnjavanje kao agrotehnička mjera ima više pozitivnih učinaka na usjev: ujednačenije nicanje sjemena, bolji primitak presadnica nakon sadnje, bolje usvajanje hraniva i dr. Pored navedenih pozitivnih učinaka na biljke, navodnjavanjem se pospješuje mikrobiološka aktivnost u tlu, kao i aktivnost edafona u cjelini, pa je za očekivati da će u vlažnijim uvjetima razvoj nekih biljnih štetnika, poput crvenog pauka, tripsa i korjenovih uši biti otežan, a njihova brojnost reducirana aktivnošću predatora.

Kod izbora metode navodnjavanja prednost treba dati navodnjavanju kapanjem pred kišenjem gdje god je to primjereno, jer se ne moče listovi, ne povećava se vlaga zraka u usjevu i manji su gubici vode isparavanjem. Kod izbora vrste vode, kad god je moguće, prednost se daje kišnici i odstajaloj vodi u odnosu na vodu iz vodovoda. Voda iz vodovoda nepovoljna je za navodnjavanje jer je klorirana, znatno je tvrđa i hladnija u odnosu na kišnicu. Zato je u ekološkom uzgoju povrća na proizvodnoj površini preporuka imati spremnik odstajale vode (jezerce) iz kojeg se obavlja navodnjavanje, a ono ujedno predstavlja i stanište za korisnu faunu (vodozemci, ptice).

Malčiranje ima puno prednosti

Malčiranje se definira kao prekrivanje tla organskim ili anorganskim materijalima u cilju zaštite tla od nepovoljnih vremenskih uvjeta i smanjenog rasta korova. Osim toga djeluje na očuvanje vlage u tlu, smanjenje erozije tla, kao i zaštitu povrtnih kultura od uzročnika bolesti, budući da plodovi nisu u izravnom kontaktu sa tlom. Od organskih materijala za malčiranje primjenjuju se tzv. živi te mrtvi malč. Kao živi organski malč koriste se pokrovni usjevi koji se siju između redova povrtne vrste. Kao mrtvi organski malč mogu služiti slama, sijeno, lišće, usitnjene grančice, svjež otkos trave, kompost, kukuruzovina, iglice, drvena sječka, piljevina i dr. Od neorganskog materijala u ekološkom uzgoju dozvoljeno je koristiti polietilenski (PE)-film i geotekstil, a također se mogu primijeniti karton i novinski papir.

Višestruke prednosti uzgoja uz potporanj

Razni potpornji koriste se u uzgoju povrtnih vrsta koje su indeterminantnog rasta, odnosno, onih koje bi bez pomoći potpornja ležale na tlu (rajčica, krastavac, dinja, visoki grah, grašak šećerac…). Prednosti uzgoja uz potporanj su višestruke: biljke se brže osuše jer je veća prozračnost i niža vlaga u usjevu pa posljedično manji napad  bolesti; plodovi su čisti jer nisu u dodiru sa tlom (koje može biti izvor zaraze); berba je lakša jer se obavlja u uspravnom položaju. Kao potpornji mogu se koristiti drveni (kesten, lijeska, bagrem, bambus), plastični ili metalni materijali, ravnog ili spiralnog oblika. Često se u povrtnjacima kao potporanj za neke kulture (npr. grašak) koristi granje koje je otpadni materijal nakon rezidbe drvenastih kultura.

Između potpornja moguće je rastegnuti mrežu za koju se hvataju biljke s viticama (grah, grašak) ili se vriježe ručno usmjeravaju unutar otvora (krastavac, dinja). Izravno prekrivanje usjeva polimernim materijalima (agrotekstil, flis i zaštitne mreže) vrlo je djelotvorno kao izravna agrotehnička mjera preventivne zaštite povrtnih usjeva od većine biljnih štetnika. Prekrivanje predstavlja mehaničku barijeru između biljaka i štetnika pa ako se primjene odmah nakon sjetve/sadnje ne dopuštaju njihov međusobni dodir. Primjena je moguća na velikom broju kultura (kupusnjače, lisnato povrće, mrkva, poriluk, niski grah, cikla…) kao zaštita od različitih skupina štetočinja (insekti, ptice, divljač).

Združeni usjevi

Biološke mjere predstavljaju prirodnu pomoć u obrani od različitih nametnika. Okolne biljke, kao prvi, dobri susjedi pomažu uzgajanim biljkama na način da privlače ili odbijaju njima štetne organizme, pa se ovisno o funkciji koju imaju nazivaju lovne (atraktanti) ili odbijajuće (repelentne) biljke. Osnivaju se konsocijacije, ili združeni usjevi dviju kultura koje se istovremeno uzgajaju na istoj površini, s ciljem postizanja uzajamnog pozitivnog utjecaja, koji se očituje kroz pozitivne alelopatske odnose i repelenciju štetnih organizama. Kao dobri primjeri konsocijacija navode se: luk i mrkva, luk i salata, špinat i kopar, blitva i kadifica, salata, blitva i neven i sl. Ako i njihov angažman nije dovoljan, pomoć se može pružiti primjenom pripravaka za jačanje otpornosti biljaka koji imaju ograničeni utjecaj i na štetočine.

Repelentne (odbijajuće) biljke su one koje na različite načine odbijaju štetnike ili onemogućavaju njihov razvoj. Biljke mogu štetnike odbijati mirisom, građom tkiva (čvrstoća, dlakavost, voštana kutikula) ili izlučivanjem alelokemikalija (sekundarnih metabolita), koje inhibirajuće djeluju na fiziološke procese neposredno prisutnih organizama. Iako većina sljedećih tvrdnji nema značajno znanstveno utemeljenje, važno je napomenuti da se u različitim literaturnim izvorima, koji se oslanjaju na iskustva iz prakse, spominje da određene biljne vrste mogu odbijati jednu ili više vrsta štetnika (Tablica 1).

Tablica 1. Repelente (odbijajuće) biljke

Međutim, ako je uz sve opisane mjere ipak došlo do pojave bolesti i štetnika, provodi se izravno suzbijanje dozvoljenim sredstvima za zaštitu bilja. Njihov popis nalazi se Prilogu I Provedbene Uredbe (EU) 2021/1165. Važno je da su svi pripravci prirodnog podrijetla, minimalno su prerađeni, ne sadrže nedopuštene sastojke i relativno su neškodljivi prema korisnim organizmima. Ova se sredstva mogu svrstati u: mineralne tvari (Cu, S, diatomejska zemlja, glina), sapuni (kalijev sapun), međutim nisu dozvoljena sredstva na bazi deterdženata; biljni preparati ili botanički insekticidi.

To se ubrajaju azadirahtin (biljka nim, Azadirachta indica), rotenon (Pachyrhizus erosus), kvasija (Quassia amara), piretrin (Tanacetum cinerariifolium). Nikotin (Nicotiana tabacum) i strihnin (Strychnos nux-vomica) nisu dozvoljeni zbog izrazito visoke otrovnosti. Ekstrakt duhana vrlo je djelotvorno sredstvo protiv lisnih uši, bijele mušice i drugih štetnika ako se primjenjuje prskanjem biljaka, a primijenjen zalijevanjem suzbija i korjenove, štitaste i vunaste uši jer ima sistemično djelovanje. No, u sustavu ekološke poljoprivrede njegova primjena nije dozvoljena zbog vrlo širokog spektra djelovanja. Mogu se koristiti i biološki preparati (na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis) te feromoni, sredstva koja uzrokuju smetnje spolnog ponašanja. Koriste se kao atraktanti ili za konfuziju, ali samo u klopkama i raspršivačima.

Za kraj, svakako je važno napomenuti da „nekemijske“ mjere suzbijanja biljnih štetočina imaju određenih ograničenja i nedostataka. Ekološki uzgoj stoga zahtijeva dosta truda i rada, a kroz vegetaciju važno je redovito pratiti što se događa u povrtnjaku. Međutim, uz sav trud i provedbu svih preporučenih preventivnih mjera nažalost u nekim sezonama ili godinama (što je sada učestalo kao rezultat klimatskih promjena), zbog nepovoljnih meteoroloških uvjeta, moguće su veće štete i ima više gubitaka. Isto tako, nažalost protiv nekih štetočina nema pomoći pa također može doći do značajnog, ponekad i potpunog gubitka prinosa. Uzgoj vlastite organske hrane poštujući ekološka pravila i načela ima mnoge prednosti i može pozitivno utjecati na čovjeka na nekoliko načina: zdravstveno, mentalno, etički, okolišno i društveno.