Uzgojem paprike na ekološki prihvatljiv način osigurava se proizvodnja plodova visoke kakvoće uzgojnim metodama kojima se čuva prirodna plodnost i stabilnost tla, ne zagađuje okoliš, te čuva zdravlje potrošača.
Paprika se cijeni kao bogat izvor vitamina, a najveća vrijednost je kad se plodovi koriste u svježem stanju. Za dobar rast paprike treba osigurati više topline nego rajčici. Zbog toga najbolje uvjete za uzgoj iste ima Dalmacija i Istra. Tlo neutralne do blago kisele reakcije s dobro opskrbljenim hranivima i sa više od 3% humusa pridonosi uspješnom uzgoju paprike.
Uzgoj iz presadnica
Paprika se isključivo uzgaja iz presadnica u zaštićenom prostoru u kojem se odvija najveći dio vegetativne faze razvoja. Za sjetvu paprike koristi se sjeme iz vlastite proizvodnje ili deklarirano sjeme iz ekološkog uzgoja. Za proizvodnju vlastitog sjemena ostavljaju se dobro razvijene i potpuno zdrave biljke. Važnost energije klijanja i klijavosti u ekološkoj proizvodnji paprike je mnogo veća nego u konvencionalnoj proizvodnji.
Presadnice paprike se mogu proizvesti u kontejnerima s lončićima bez uporabe samo čistog treseta, stiropora i drugih sintetskih materijala za smjese, te jednostavniji način na gredice u visokim ili niskim tunelima. Gredice prije planirane sjetve se trebaju pognojiti organskim gnojem (biljni kompost, glisnjak ili zreli stajski gnoj) dobiven iz ekološke proizvodnje bez prisutnosti teških metala, ostataka antibiotika i drugih štetnih tvari. Kompost je najprihvatljivije gnojivo u ekološkom uzgoju paprike. Neupotrebljeni biljni ostatci se recikliraju i vraćaju u tlo i maksimalno čuva okoliš. Sterilizaciju supstrata i tla u zatvorenom prostoru obavlja se fizikalnim metodama i toplinom.
U plodoredu, paprika se ne smije uzgajati na istoj površini 4-5 godina. Kao predkultura dobro se pokazalo korjenasto povrće, te svi usjevi koji ostavljaju tlo u dobroj strukturi,. Treba izbjegavati sadnju nakon kultura iz iste porodice koje napadaju iste bolesti.
Sortiment za ekološki uzgoj paprike bi se trebao razlikovati od onoga za konvencionalnu proizvodnju. Na prvom mjestu odabiru se sorte prirodno otporne na bolesti i štetnike, te prilagođene lokalnim uvjetima.
Uzgoj paprike na otvorenom polju je moguć kada srednje dnevne temperature zraka dosegnu 15°C, te prođe opasnost od kasnog proljetnog mraza. Optimalna temperatura za rast i razvoj paprike je oko 25°C, a pri temperaturi većoj od 35°C prestaje rasti. Paprika pripada zahtjevnim poljoprivrednim kulturama uz primjenu svih agrotehničkih mjera i uzgoj uz potporu. Priprema tla i gnojidba ista je kao i kod ekološkog uzgoja rajčice. U ekološkoj proizvodnji u uzgoju paprike nije dopuštena uporaba kemijskih sintetičkih gnojiva i kemijskih sintetičkih sredstava za zaštitu bilja.
Kultivacija
Sadnja presadnica se obavlja u dvoredne ili troredne trake ovisno o širini gredice. Uzgoj paprike u zaštićenom prostoru (visoki i niski tuneli, plastenici s toplinskom izolacijom) i u mediteranskim područjima ima prednosti zbog manje hladnoće i više sunčanih dana. Time se produljuje razdoblje berbe.
Navodnjavanje sustavom kap na kap uz primjenu malča od biljnih ostataka ili biorazgradive folije sve se više primjenjuje iz ekoloških razloga i racionalnog korištenja vode. Paprika ima velike zahtjeve za vodom, te u ekološkom uzgoju treba koristi prirodne izvore vode koliko je to moguće, maksimalnom uporabom podzemnih voda i kišnice. Uništavanjem izdanaka korova unutar usjeva suzbija se fizikalnim i mehaničkim načinom.
U optimalnim uvjetima paprika formira veliki broj dugih grana koje poliježu pod opterećenjem plodova. Zbog toga prikraćivanjem se regulira rast, a biljni ostatci od rezidbe se koriste kao otpad za pravljenje komposta. Za prihranjivanje se koriste tekuća organska gnojiva, biljni pripravci (kopriva, gavez) bogata dušikom i kalijem, kameno brašno i sl.
Preventivne mjere u zaštiti bilja u ekološkom načinu poljoprivredne proizvodnje paprike provodi se prvenstveno preventivnim mjerama odnosno agrotehničkim mjerama koje sprječavaju pojavu i širenje štetočina. Od sredstva za zaštitu bilja dopušteno je rabiti biološke pripravake za zaštitu bilja, uporaba prirodnih neprijatelja štetočina poljoprivrednog bilja (predatori, nametnici, superparaziti), biološke i biotehničke mjere, homeopatske i biodinamičke pripravke.
Paprike se mogu brati u vrijeme kada plodovi dostignu punu veličinu i čvrstoću, u tehnološkoj i fiziološkoj zriobi ovisno o zahtjevima tržišta. Plodovi se beru ručno, a pri berbi treba biti pažljiv, jer se lako lome grane.
Izvor: Gospodarski kalendar
