Kako uzgojiti artičoku?

Artičoka (Cynara scolymus L.,) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika. Uzgaja se u priobalnom i toplom podneblju, na sunčanim i zaštićenim položajima i ne podnosi niske temperature. Ispod -7 °C vrlo se često smrzne i propadne zato je treba zaštititi nagrtanjem korijena. Idealne temperature za uzgoj su one iznad 20 °C. Ne podnosi ni previsoke temperature i sušu, kao ni velike temperaturne razlike.

U narodu je poznata po imenima artičok, ratičok, pitomi osat i gardun. Artičoka spada u višegodišnje povrće, tako da na istom mjestu jedna stabljika može ostati i do deset godina.

Artičoka potječe s obala sjeverne Afrike, u Egiptu je poznata još prije 2.500 godina, o čemu nam svjedoče crteži iz egipatskih grobnica. Tamo su je prikazivali kao afrodizijak, a vjerovalo se da će konzumacijom prije spolnih odnosa donijeti muške potomke. Uzgajali su je i u staroj Grčkoj i Rimu, ali i u istočnim islamskim zemljama. Smatrali su je delikatesom i povlasticom samo viših slojeva društva. U petnaestom i šesnaestom stoljeću počinje njeno širenje u Italiju i Francusku, ali i na našim prostorima, gdje se uzgaja kao vrlo cijenjena hrana i ljekovita biljka.

Cvjetne glavice beru se u trenutku kada se vanjski listići počnu odvajati od srednjih, a sredina glavice mora još uvijek biti skupljena u pupoljak, tada su najukusnije za spravljanje gastronomskih delicija.

Korijen je jako razvijen i brzo se širi

Ima veliku potrebu za dubokim i laganim tlom, koji obiluje visokim postotkom hranjivih tvari i humusom. Stoga se preporuča obilna gnojidba organskim gnojivom. Korjenov sustav jako joj je razvijen i razgranat, debeo, prodire duboko u tlo svojim debelim i mesnatim žilama i do 1,5 metara. Stabljika je hrapava, slabo razgranata, uspravna i visoka oko 120 centimetara, a isto toliko je i raširena. Biljka cvate već u prvoj godini, cvjetovi su pravilni i dvospolni promjera od 7 do 10 centimetara.

Cvijeta krajem lipnja, tijekom srpnja i kolovoza mjeseca. Na vrhu stabljike javljaju se cvjetovi skupljeni u glavice, obavijeni zaštitnim širokim listićima, plavkaste do svjetlo ljubičaste boje. Jedna stabljika može dati u prosjeku 6, ali i do desetak cvjetnih glavica promjera 13 centimetara. Sjeme je duguljasti oraščić koji u sebi sadrži oko 50 posto ulja, sive je boje. U jednom gramu ima oko 20 sjemenki, a klijavost sjemena artičoke traje i do 6 godina.

Razmnožava se i reznicama

Biljka se uglavnom razmnožava vegetativno, dijeljenjem korijenovih izdanaka, zelenih reznica, a može se uzgojiti i iz sjemena. Artičoka punu rodnost postiže u drugoj i trećoj godini nakon sadnje. Ekonomična rodnost traje sedam godina, nakon čega stabljiku treba zanoviti.

Ako biljku želimo razmnožiti sjemenom potrebno je sjeme jarovizirati, odnosno, početkom veljače navlaženo sjeme treba staviti na papir pri sobnoj temperaturi od oko 20-25 °C. Kad sjeme malo naklije, treba se premjestiti u hladnjak na temperaturu od oko 1 °C i držati na hladnom ko 20 dana. Nakon toga sjeme se sije u rahlu humusnu zemlju i drži na svjetlom i toplom mjestu, kada biljka dobije dva – tri listića presađuje se u plastične čašice i kad malo naraste, obično tijekom travnja ili svibnja,  presađuju se na stalno mjesto uzgoja.

Sadnja presadnica ili izdanaka se obavlja u jamice na dubinu od 15 cm, na razmak 100×100 cm, u rano proljeće, dok još ima obilnih oborina, nakon čega se obilno zalije. Za dobar uzgoj potrebno je povremeno okopavati dobro drenirano tlo neutralne reakcije (pH 6,5-7), duboke ali rahle zemlje.

Obilna gnojidba

Biljka dobro podnosi organska gnojiva (zrelo stajsko gnojivo + kompost), te mineralno gnojivo s dušikom, fosforom i kalijem. Najintenzivnija gnojidba obavlja se pred cvatnju.

Što se tiče vode, ne podnosi stajaće, podzemne i uvijek vlažne terene, zbog čega može istrunuti korijen, stoga je potrebno zalijevanje po potrebi, ali redovito svakih sedam dana pred početak i za vrijeme cvjetanja glavica. Za vrijeme pune vegetacije odstranjuju se suvišni izboji, a ostavlja se samo jedan najjači, a najviše do tri izboja.

Artičoka ima mnogo različitih sorti, koje se dijele po duljini vegetacije, boji i obliku cvjetnih glavica, visini, obilnosti roda, otpornosti na bolesti i drugim svojstvima. Od nama poznatih i onih koje se uzgajaju na našem priobalju su venecijanska ljubičasta ili hvarska, francuska zelena i provansalska.

Nakon berbe cvjetnih glavica, stabljike se režu, biljka okopava i prihranjuje, te se zagrće zemljom kako bi se biljka zaštitila od hladnoće. Što se pak tiče bolesti i štetnika, moramo znati da je artičoka jedna od najotpornijih povrtnica, koju napada plamenjača (peronospora), ali i crne i zelene uši, koje napadaju cvjetne glavice, zato često možemo vidjeti u nasadu artičoka i posađene strukove nevena, koji ih štiti od uši.

Cvat se bere za jelo i zdravlje

Cvjetna glavica u obliku pupoljka je jestiva, koristi se za spravljanje gastronomskih delicija, ali i za razne ljekovite pripravke. Bere se tijekom srpnja i kolovoza, u zadnje vrijeme sve ranije, pa čak i sredinom lipnja. Bere se u njegovoj punoj tehnološkoj zrelosti, odnosno dok se potpuno ne rastvori, kasnije u fitološkom stadiju koristi se kao ukras. Bere se škarama, nakon berbe glavice se sortiraju po veličini i pakiraju se tako da su glavice okrenute prema dolje. Čuvaju se na hladnom mjestu, jer u toplom prostoru brzo potamne. U hladnjaku se svježe ubrane glavice mogu svježe čuvati na temperaturi od 2 °C, i relativnoj vlažnosti zraka od 75 posto sedam dana. U hladnjačama mogu se čuvati i do trideset dana pri temperaturi od 0 ˙C i vlažnosti zraka od 90 posto.

U 100 grama jestivog dijela glavice artičoka ima 85 posto vode, 4 posto bjelančevina, 10 posto ugljikohidrata i 1 posto masnoće i minerala. Od minerala sadrži  kalcij, fosfor, željezo, natrij i kalij, a od vitamina provitamin A vitamina B C i K.

Hranjiva vrijednost artičoke je niska te je prihvaćena u dijetetskoj i vegetarijanskoj kuhinji, kao zdrava i uravnotežena namirnica. Njene se prehrambene vrijednosti temelje na biokemijskom sadržaju, probavljivosti i energetskoj vrijednosti. Od sočnih listića pripremaju se salate, juhe, umaci, razna jela, aromatična pića, a u isto vrijeme se i konzervira. Ne zaboravite da se kuhana artičoka treba što prije potrošiti. Već nakon dva dana u kuhanoj artičoki se stvaraju otrovne tvari.

U pučkoj medicini, možemo pročitati kako su listovi, korijen i sok artičoka jako korisni za poboljšanje raznih degenerativnih i kroničnih bolesti jer su bogati cinarinom, silimarinom i inulinom, te više vrsta kiselina i enzima, antioksidantima poput beta-karotena, luteina i rutina. Istraživanja su pokazala da korištenja dijelova artičoke obnavljaju i čiste jetru od toksina. Poboljšavaju rad  gušterače, slezene i žući, tako da rastvaraju masti koje dovode do stvaranja žučnih kamenaca, a mnogi artičoku zovu i „čistačem jetre“. Najnovija istraživanja su potvrdila kako artičoka smanjuje kolesterol, ali i šećer u krvi. Ova se povrtnica preporučuje i protiv gojaznosti, gihta i urtikarije, a u isto vrijeme je i odlično detoksikacijsko sredstvo.

Od odstranjenih gorkih, ali mekanih ljuskastih listića s cvjetne glavice prave se razni napici, farmaceutski pripravci, lijekovi, zaslađivači, sredstvo za koagulaciju mlijeka, kozmetičke kreme i bojila za tkanine.

Uzgoj artičoka u posudama

Ako želite uzgojiti ovo ukusno povrće bogato dijetalnim vlaknima, kalijem i magnezijem u podneblju s kontinentalnom klimom, ili ako mislite da nemate vrtnog prostora za veliku biljku, pokušajte uzgojiti artičoku u posudi. Budući da su i u kontinentalnim predjelima Hrvatske zime sve manje hladne, artičoke se mogu uspješno uzgajati kao trajnice u posudama u kojima mogu prezimiti ako se orezuju i malčiraju. Sjetva u zatvorenom se obavlja u rujnu.

Sjeme se sije u posude promjera najmanje 10-14 cm. Sjeme posijte neposredno ispod površine zemlje odnosno supstrata. Kad sjeme proklija, održavajte supstrat vlažnim i sadnice držite na sunčanom području koje ima najmanje 10 sati svjetla dnevno. Ako je potrebno, nadopunite svjetlo umjetnom rasvjetom, jer se ujesen dnevna svjetlost skraćuje. Lagano prihranite sadnice svakih nekoliko tjedana. Tjedan dana prije iznošenja van, sadnice presadite u veće vanjske posude. Biljka može postati prilično velika, a korijenski sustav joj je prilično velik.

Višegodišnje kuglaste artičoke, na primjer, mogu biti visoke oko 1 metar i isto toliko široke. Za formiranje velikih cvjetnih pupova potrebno im je bogato tlo i puno vode. Za uzgoj artičoke u posudi odaberite posudu koja je najmanje 1 m. široka i dovoljno (više od 40 cm) duboka. Kvalitetnu, dobro drenirajuću mješavinu za posude dopunite s mnogo komposta. Sredinom ljeta pognojite artičoku uzgojenu u posudi NPK gnojivom ili kompostom. Redovito zalijevajte. Imajte na umu da se tlo/supstrat u posudi brzo isuši, pa pripazite. Osigurajte biljci dovoljno vode tjedno, ovisno o vremenskim uvjetima. Dobar sloj malča pomoći će u očuvanju vlage.

Višegodišnje artičoke u posudama trebat će pripremiti za prezimljavanje. U jesen, prije nego što unesete biljke u zatvoreno, skratite biljke na oko 20 cm u visinu i stavite slamu ili neki drugi malč preko biljke kako biste prekrili stabljiku, a ne samo područje oko korijenja. Držite biljku pokrivenu tijekom zime i lagano zalijte svakih 4-6 tjedana. Posude možete staviti u prostor u kojem je temperatura oko 10-ak stupnjeva, ali ne manja od 5°C i nije potrebno svjetlo. U proljeće uklonite malč sredinom travnja i nakon opasnosti od mraza, početkom svibnja, možete posudu iznijeti van. Artičoke se u posudama mogu uzgajati godinama.