Grašak je dio ljudske prehrane već tisućama godina. Oplemenjivanjem je stvoreno više od 4000 kultivara od kojih se danas u svijetu još uvijek koristi nekoliko stotina, a i dalje se stvaraju novi. Mahune graška šećerca, za razliku od drugih varijeteta graška, nemaju pergamentni sloj s unutrašnje strane mahune. Zbog toga se teško krune. Najčešće se pripremaju kao varivo ili se dodaju wok jelima. Koriste se i u svježem stanju kao grickalica.
Kultivari graška dijele se na tri varijeteta: Pisum sativum L. ssp. sativum convar. sativum, Pisum sativum L. ssp. sativum convar. medullare i Pisum sativum L. ssp. sativum convar. axiphium. Prva dva varijeteta uzgajaju se zbog mladog zrna. Treći varijetet poznat i pod nazivom grašak šećerac Pisum sativum L. ssp. sativum convar. axiphium) uzgaja se zbog mladih mahuna u stadiju nerazvijenog zrna veličine pšenice.
Grašak je bogat vitaminima
Ubrane mahune graška šećerca ne mogu se dugo čuvati već se preporučuje potrošnja unutar 2 dana; no, moguće ih je zamrznuti nakon kratkog blanširanja. Ako mahune prerastu te se razvije zrno, grašak šećerac može se koristiti kao i ostali varijeteti graška. Ova namirnica bogata je ugljikohidratima, bjelančevinama i vlaknima; od vitamina se količinom najviše ističu vitamini grupe B te vitamin C i E.
Grašak šećerac je biljka umjerene klime i najbolje uspijeva pri temperaturama do 25 °C. Minimalna temperatura za klijanje iznosi 2 °C, dok optimalna temperatura za klijanje i nicanje iznosi 20 °C. Mlade biljke podnose i temperature niže od 0 °C (-4 do -8 °C bez većih oštećenja); optimalne temperature u vegetativnoj fazi iznose 12 do 16 °C. Za cvatnju i razvoj mahune pogodne su temperature oko 20 °C; one više od 25 °C djeluju negativno na zametanje i razvoj mahuna ili pak uzrokuju ubrzano zrenje čime se skraćuje rok berbe.
Grašak šećerac ima velike potrebe za svjetlošću i loše uspijeva na zasjenjenim položajima. Zasjenjivanje zbog guste sjetve također negativno utječe na prinos i često dovodi do polijeganja biljaka. Iako nema velike potrebe za vodom, važna je ujednačena opskrbljenost vodom bez stagnacije vode u tlu. S obzirom da se šećerac u Hrvatskoj uzgaja najčešće u rano proljeće, kada u tlu još ima dovoljno vlage, moguć je uzgoj bez navodnjavanja, ali se navodnjavanje preporučuje u slučaju suše i u fazi cvatnje.
Uspijeva na različitim tipovima tala
Grašak općenito uspijeva na različitim tipovima tla; za uzgoj šećerca pogodnija su lakša tla koja se u proljeće brže zagrijavaju i prosušuju. Zahvaljujući kratkoj vegetaciji moguć je uzgoj u različitim regijama Hrvatske. U mediteranskom području može se sijati zimi za berbu tijekom ranog proljeća. Proljetni uzgoj pogodan je u umjerenoj kontinentalnoj klimi. Sjetva se pojedine godine može provesti već krajem veljače ili početkom ožujka; ako temperature nisu previsoke, sjetva se može produžiti i do kraja travnja. Moguća je sjetva i na jesen (listopad, studeni) za berbu u rano proljeće.
Dobro uspijeva i u planinskoj klimi gdje se može sijati nakon otapanja snijega za berbu tijekom ljeta. Preporučljivo je provoditi sjetvu s razmakom od 7 do 10 dana; to je kako sve mahune ne bi došle u tehnološku zrelost u isto vrijeme. Dubina sjetve iznosi 3 cm, a preporučljivi razmak 0,1 × 0,6 m za visoke i 0,05 × 0,2 m za niske sorte. Grašak šećerac može se uzgajati i u dvorednim trakama razmaka 0,3 × 0,7 m.
Na isto mjesto svake 4 godine
Grašak šećerac dobro se uklapa u plodored. Idealna je pretkultura zbog kratke vegetacije i sposobnosti fiksacije dušika pa u tlu može ostaviti i do 100 kg/ha organskog dušika. Na isto mjesto može doći svake 4 godine. Hraniva u tlu trebaju biti u lako pristupačnom obliku i obično se dodaju u tlo pri predsjetvenoj pripremi tla. Preporučuje se provesti osnovnu obradu tla u jesen ili zimu, a pred samu sjetvu ne treba pretjerano usitniti tlo zbog mogućnosti nastanka pokorice koja može uzrokovati neujednačeno nicanje.
Grašak šećerac ne zahtijeva puno njege. Korisno je jednom ili dvaput tijekom vegetacije okopati prohode i ukloniti korove. Osjetljiv je na peronosporu i pepelnicu te rđu, a najbolja prevencija je pravilna plodosmjena. Grašak šećerac često napadaju biljne uši koje je potrebno tretirati odgovarajućim ekološkim sredstvima s obzirom na to da se beru mlade mahune što, ovisno o sorti, može biti 45 do 80 dana nakon nicanja.
Prema visini i načinu rasta stabljike, grašak šećerac se dijeli na niske i visoke sorte. Tako visina biljaka varira od 30 do 200 cm. Visoke sorte trebaju potporu za rast koja može biti u obliku mreže (kod sjetve u redove) ili grana. Niske sorte su grmolike i ne zahtijevaju potporu.
Sorte koje se najčešće uzgajaju kod nas su: ‘Norli’, ‘Giant sugar’, ‘Engleski ljubimac’; ‘Sugar Toledo’, ‘ Oregon Sugar Pod’, ‘Frühe Henrich’ (‘Rani Henrik’) i ‘Ambrosia’.
