Tikvenjače (Cucurbitaceae) porodica je biljaka kojoj pripadaju neke od najčešće uzgajanih vrsta povrća i voća tijekom ljetnih mjeseci na našim područjima, poput krastavaca, tikvica, tikvi, dinja, lubenica i sl. Uzgajivači navedenih vrsta često se susreću sa štetnicima i uzročnicima bolesti koji mogu dovesti do ekonomski značajnih šteta.
Prilikom uzgoja tikvenjača najčešće dolazi do pojave gljivičnih bolesti, a plamenjača tikvenjača (Pseudoperonospora cubensis) jedna je od najčešćih. Štete uzrokuje na krastavcima, lubenicama, dinjama, tikvicama i tikvama, u zaštićenom i na otvorenom prostoru. Do zaraze može doći u svim razvojnim stadijima biljke, ako su optimalni uvjeti (relativna vlaga veća od 95 % i temperatura od 18 do 23 °C). Na gornjoj strani lista pojavljuju se svijetle, žuto-zelene pjege. S druge strane lista je vidljiva prevlaka sive boje koju čine spore. Pjege se postupno povećavaju i dolazi do propadanja lisnog tkiva. Zbog smanjene asimilacijske sposobnosti dolazi do zastoja u rastu, što se odražava i na plodove koji ostaju mali i deformirani. Zaraza se širi na nove listove i na kraju dolazi do potpunog propadanja biljke.
Patogene gljive
Pepelnicu tikvenjača mogu uzrokovati dvije patogene gljive, Golovinomyces cichoracearum i Podosphaera fuliginea. Glavni simptom zaraze je sivo-bijela prevlaka na listu. Ispod prevlake dolazi do žućenja tkiva i na kraju sušenja cijeloga lista. Pepelnica se može razviti u svim stadijima razvoja biljke i usporiti rast, dovesti do smanjenja broja i veličine plodova ili u potpunosti uništiti biljku. Antraknoza tikvenjača gljivična je bolest koju uzrokuje Colletotrichum orbiculare.
Najčešće napada krastavce, lubenice i dinje. Simptomi su najprije vidljivi na lišću, u obliku vodenastih pjega koje postupno postaju žute, a zatim i smeđe boje. Zaraza se širi i na stabljiku te plodove i vidljiva je u obliku tamnih lezija koje su ispunjenje sitnim crnim tvorevinama. Kod jače zaraze dolazi do propadanja stabljike, deformacije ili odbacivanja plodova i potpunog venuća biljke. Crna trulež stabljike je bolest koju uzrokuje gljiva Didymella bryoniae. Može se pojaviti na svim tikvenjačama i u svim stadijima razvoja biljke. Na listovima, stabljici i plodovima dolazi do pojave sivo-smeđih pjega unutar kojih su sitne crne tvorevine.
Kako bismo spriječili mogućnost razvoja gljivičnih bolesti, važno je birati manje osjetljive hibride, koristiti certificirano sjeme, pridržavati se plodoreda, održavati higijenu zaštićenog prostora ili nasada i optimizirati navodnjavanje te gnojidbu. Ako su optimalni uvjeti za razvoj bolesti, potrebno je pravovremeno primijeniti fungicid koji ima dozvolu na kulturi u uzgoju i pratiti pojavu simptoma.
Virusi uzrokuju značajne štete
Virusi tikvenjača mogu uzrokovati značajne štete u proizvodnji. Do sada je poznato oko 35 vrsta virusa tikvenjača. Neki od najčešćih su virus mozaika krastavca (Cucumber mosaic Cucumovirus, CMV), virus žutog mozaika tikvice (Zucchini yellow mosaic Potyvirus, ZYMV), virus mozaika lubenice (Watermelon mosaic Potyvirus, WMV) i virus mozaika bundeve (Squash mosaic Comovirus, SqMV). Virus mozaika krastavca izrazito je raširen virus u uzgoju povrća. Ovaj virus najčešće prenose lisne uši, ali i čovjek vegetativnim razmnožavanjem biljaka ili mehaničkim putem.
Virusom zaražene biljke pokazuju širok spektar simptoma, ovisno o intenzitetu zaraze, sorti, zdravstvenom stanju biljke, vremenskim uvjetima, prisutnosti vektora (prenositelja virusa) i sl. Na listovima se najčešće pojavljuje mozaična prošaranost, svijetle pjege, mjehuri i sam list se uvije. Na listovima i stabljici dolazi do kloroze, a zatim i nekroze biljnog tkiva. Zaražene biljke mogu imati manje cvjetova, a postojeći cvjetovi propadaju. Plodovi su sitni, kvrgavi, deformirani te dolazi do pucanja kore. Biljke zaostaju u rastu, a kod jače zaraze se mogu u potpunosti osušiti.
Kod zaštite biljaka od virusa, važno je osvijestiti da je sprječavanje zaraze najvažniji korak. Jednom zaražena biljka, ostaje zaražena i s te biljke se virus može širiti na druge biljke. Pojedini virusi tikvenjača šire se dalje pomoću sjemena. Stoga je korištenje certificiranog i zdravog sjemenskog materijala jedan od glavnih preduvjeta za uzgoj. Važno je održavati higijenu prostora u kojemu se uzgajaju presadnice, uklanjati korove koji mogu biti domaćini virusa, iz zaštićenog prostora ili s proizvodne površine. Čovjek može mehaničkim putem prenijeti virus, stoga je bitno redovito čistiti i dezinficirati radnu odjeću i obuću, alat i oruđe.
Brojni kuci su vektori virusa. Stoga je važno poduzeti mjere sprječavanja pojave pojedinih štetnika, ili ako dođe do njihove pojave, pravovremeno ih ukloniti. S obzirom da su pojedini hibridi tikvenjača tolerantnije na zarazu virusima, odabir takvih hibrida može spriječiti štete. Prilikom uzgoja tikvenjača može doći do zaraze bakterijama i razvoja bolesti, odnosno bakterioza. Uglata pjegavost lista koju uzrokuje Pseudomonas syringae pv. Lachrymans jedna je od najčešćih bakterioza na tikvenjačama.
Ostale bakterioze koje se mogu pojaviti u uzgoju tikvenjača su bakterijska mrljavost ploda koju uzrokuje Acidovorax citrulli, bakterijska pjegavost koju uzrokuje Xanthomonas cucurbitae i bakterijsko venuće koje uzrokuje Erwinia tracheiphila. Do sada nisu zabilježene štete od navedenih bakterija na tikvenjačama kod nas, ali postoje podaci o štetama u susjednim državama. S obzirom na velike količine uvoza sjetvenog i sadnog materijala te samog voća i povrća, uvijek postoji opasnost od prijenosa zaraze. Stoga prilikom uzgoja uvijek treba voditi brigu o osnovnim mjerama opreza kako bi se spriječile zaraze bakterijama.
Koji su to štetnici najznačajniji?
Lisne uši su značajni štetnici tikvenjača. Među njima su zelena breskvina uš (Myzus persicae) i pamukova uš (Aphis gossypii) najčešće. To su sitni kukci, kruškolikog tijela, najčešće zelene, smeđe ili crne boje. Štete uzrokuju sisanjem biljnih sokova iz tkiva biljke. Na napadnutim biljkama javljaju se svijetle pjege, žućenje i nekroza tkiva. Biljka povija listove i zaostaje u rastu. Osim toga, lisne uši izlučuju mednu rosu koju nastanjuje gljiva čađavica, pa je kod takvih biljaka smanjenja asimilacijska sposobnost. Medna rosa privlači mrave, pa oni često posluže kao indikator lisnih uši.
Lisne uši su vektori nekih od virusa tikvenjača. Stoga je sprječavanje njihove pojave, kao i uklanjanje postojeće zaraze vrlo važno kako ne bi došlo do prijenosa virusa. Vizualnim pregledom listova i postavljanjem žutih ljepljivih ploča možemo na vrijeme uočiti njihovu pojavu. Tripsi su sitni kukci, veličine oko 1 mm, izrazito polifagni. Najčešće vrste na tikvenjačama su kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis) i duhanov trips (Thrips tabacci). Štete uzorkuju sisanjem biljnih sokova na listovima i plodovima tikvenjača te prenose velik broj biljnih virusa. Zaražene biljke imaju vidljive sitne bijele točkice na listovima i plodovima, listovi se suše, a plodovi postaju deformirani te dolazi do smanjenja prinosa.
Praćenje pojave tripsa, ali i njihovo suzbijanje provodi se pomoću plavih ljepljivih ploča. Koprivina grinja ili crveni pauk (Tetranicus urticae) izrazito je polifagna vrsta koja može prouzrokovati značajna oštećenja i na tikvenjačama, osobito u zaštićenim prostorima. Tijelo ove grinje je sitno i ovalno, veličine oko 0,6 mm, a može biti od zelene do crvene boje, ovisno o kulturi na kojoj se hrani. U uvjetima visoke temperature (više od 30 °C) i relativne vlage (oko 45 %) koprivina grinja može razviti do deset generacija na otvorenom te puno više u zaštićenom prostoru. Sisanjem biljnih sokova dolazi do pojave sitnih, bijelo-žutih točkica na listovima i plodovima. Oštećeni listovi se suše, a plodovi postaju deformirani. S obzirom da koprivinoj grinji pogoduje visoka vlaga, održavanjem niže vlage može se spriječiti pojava i velika oštećenja biljaka.
Preventivne mjere poput uklanjanja korova, sterilizacije zaštićenog prostora, pridržavanja plodoreda i redovitog pregleda biljaka mogu spriječiti pojavu štetnika. U zaštićenim prostorima mogu se koristiti neki od prirodnih neprijatelja navedenih štetnika kao što su božje ovčice, osolike muhe, stjenice, trčci i sl., ili biološke mjere poput primjene entomopatogenih gljiva.
Ako dođe do pojave štetnika, potrebno je provesti tretiranje sredstvima za zaštitu bilja koja su dozvoljena na kulturama koje se uzgajaju. Navedeni štetnici imaju velik broj generacija i mogu brzo razviti rezistentnost na određenu djelatnu tvar, stoga je važno pravovremeno provesti tretiranje i izbjegavati konstantnu primjenu djelatnih tvari iste kemijske skupine.
 jedna je od najčešćih.){kind=link}