Danas sve veći broj vrtlara nastoji slijediti održive principe pri radu u vrtu. Jedan od najpopularnijih pristupa održivom vrtlarenju je permakultura.
Permakultura je organizacija vrta i njegovih elemenata prema principima samoodrživosti. Kada planiramo vrt prema načelima permakulture, postoji nekoliko koraka koje možemo slijediti.
1. Raditi s prirodom, a ne protiv nje
Prije nego što započnemo s organizacijom permakulturnog vrta, važno je imati na umu jedno od temeljnih načela permakulture: raditi u skladu s prirodom. Ovo načelo može se primijeniti na sve što je povezano s prirodom. Iskoristiti njezine snage umjesto da se borimo protiv nje.
Priroda se nalazi u stanju ravnoteže dok god netko ne naruši tu ravnotežu. Posljedice kršenja ovog principa možda neće odmah biti vidljive. Nekad probleme primijetimo tek godinama ili desetljećima kasnije.
Jedan primjer je problem korova. U prirodi, tlo nikada nije golo, osim u pustinji ili na često korištenim stazama. U prirodi je tlo prekriveno slojem biljaka što ujedno spriječava eroziju, gubitak vode i hranjivih tvari.
Ako se vodimo principom da radimo u skladu s prirodom, imat ćemo puno manji problem s korovom. Naime, korov ispunjava upravo tu ulogu: korov je prva biljka koja prerasta ogoljelu zemlju. Ili drugim riječima: ona je pionir i time sprječava eroziju i slične probleme. Priroda uvijek teži tome da ponovno dođe u stanje ravnoteže i zato će na ogoljelom tlu uvijek izrasti korov.
Ako se potrudimo da nam tlo nikad ne bude golo, da uvijek imamo nešto posađeno ili da ga prekrijemo slojem malča, imat ćemo puno manje problema s korovom.
Jedina tajna permakulture zapravo je primjenjivanje onoga što vidimo u prirodi.
2. Upoznati se sa okolišem u svom vrtu
Temeljni princip permakulture je da se prvo upoznamo s okolišem u vrtu. Promatranjem svog vrta učimo kakvi su naši lokalni uvjeti. Ovaj predkorak idealno je učiniti kroz jednu cijelu godinu jer ćemo tada doživjeti naš vrt kroz sva četiri godišnja doba. Posebice ako planiramo u naš vrt ,,ukomponirati” i drvenaste trajnice čiju lokaciju kasnije više ne možemo promijeniti, odabir vrste i lokacije uvelike će ovisiti o informacijama koje ćemo dobiti promatranjem. Možda ćemo kroz pojedina godišnja doba primijetiti mjesta u vrtu gdje se u određenim periodima skuplja voda ili čak stvara potok ili bara, dok na drugim mjestima nedostaje vode u određenim periodima godine.
To ne znači da moramo čekati cijelu jednu godinu prije nego što započnemo sa sadnjom. I tijekom perioda u kojem promatramo i planiramo vrt, možemo testirati razne (po mogućnosti jednogodišnje) biljke u našem vrtu. I to nam može dati vrijedne povratne informaciju o našem vrtu.
3. Odabrati biljke prilagođene okolini
Prilikom odabira biljaka, potrebno je uzeti u obzir sve informacije koje smo prikupili tijekom prethodnog koraka. Možemo si postaviti nekoliko osnovnih pitanja: Kakva je lokalna klima? Kakva je prosječna temperatura i koliko je padalina? Je li dostupna voda za zalijevanje? Kakva je relativna vlažnost zraka? Kakvo je tlo? Kakav je pH (kiselost) tla? itd. Ako želimo preciznije odgovore na ova pitanja, možemo dati napraviti i analizu tla u laboratoriju.
Ako uzmemo u obzir odgovore na sva pitanja, to nam može uštedjeti puno resursa i loših odluka. Primjerice, ako znamo da u našoj okolini prevladava mediteranska klima s relativno suhim ljetima, onda je pametnije odabrati biljke koje su prilagođene takvoj klimi i poduzeti mjere koje sprječavaju isparavanje vode iz tla. Ili ako na određenom području svog vrta imamo problema s odronjavanjem tla, preporuča se odabrati brzorastuće biljke s dubokim korijenom.
Kako odabrati biljke?
Općenito je dobro birati sorte koje su prilagođene lokalnim uvjetima. Lokalno prilagođene sorte manje su osjetljive na bolesti. Takve sorte dobro „poznaju” svoju okolinu. Uspjele su se više manje prilagoditi štetočinama kroz proces evolucije. Ili su pak uzgojene da budu otporne na određene bolesti.
Kada kupujemo sadnice, npr. voćke, valja pripaziti jesu li rezistentne ili barem tolerantne na učestale biljne bolesti jer ih onda ni ne treba tretirati pesticidima. Također, preporuča se kupnja sjemena i sadnica iz ekološkog uzgoja. Biljke iz ekološkog uzgoja bolje su prilagođene uvjetima vrtlarenja bez sintetičkih pesticida i gnojiva. Isto tako, postoji mogućnost nabave sjemena na razmjenama sjemena.
4. Raznolikost pri organizaciji vrta
Nakon što smo odabrali biljke, krećemo s planiranjem vrta. Jedan od principa permakulture je poticanje raznolikosti. To primjerice podrazumijeva kombiniranje različitih vrsta biljaka, rotaciju usjeva i izbjegavanje monokulture.
Rotacija usjeva
Kod sadnje jednogodišnjih biljaka, važno je primjenjivati rotaciju usjeva. To znači da na određenoj parceli iz godine u godinu mijenjamo poljoprivredne vrste koje tamo sadimo.
Postoji nekoliko razloga zašto je to bitno. Rotacija usjeva pogoduje plodnost tla, sprječava da se tlo iscrpi te umanjuje širenje štetočina i biljnih bolesti pošto se one ne nagomilaju u tlu kao što se to događa kod monokulture.
Suprotno od rotacije usjeva je monokultura (sađenje iste kulture na istoj parceli iz godine u godinu). Jedan oblik monokulture koji se često viđa u vrtovima su travnjaci na kojima raste samo jedna vrsta trave. Ukoliko želimo imati travnatu površinu u svom permakulturnom vrtu, utoliko je važno osigurati da na njemu raste barem nekoliko vrsta trava i mahunarki koje unose dušik iz zraka u tlo (npr. djetelina). Raznolik travnjak puno je otporniji na suše te pruža stanište većem broju vrsta ptica, kukaca itd. Još jedna funkcija ovakve livade je privlačenje oprašivača, što također može povećati prinose vrta jer oprašivači oprašuju oko dvije trećine kultura u vrtu.
(nastavlja se)
