“Novi štetnici” povrća

Poznato je da vlažni (kišoviti) mjeseci pogoduju više uzročnicima bolesti poput plamenjače, hrđe, plijesni, pjegavosti i dr. Tijekom suhog i vrlo vrućeg razdoblja prekomjerno se množe štetni životinjski organizmi (npr. kukci, grinje i dr.).

U ljetnim mjesecima na većini vrtova (povrtnjaka) uz okućnice primjećujemo i primamo dojave o “šarenim kukcima“. Najčešće je to na plodovitom povrću (rajčica, paprika, krastavci), tikvicama, grahu i krumpiru.

Oko tisuću poljoprivrednih štetnika u RH

U Hrvatskoj je prisutno blizu tisuću vrsta kukaca – poljoprivrednih štetnika. Neki od njih se javljaju redovito svake godine, a drugi samo povremeno. Mnogo su brojnije vrste kukaca koje se hrane na poljoprivrednim kulturama, ali toliko malo da ne uzrokuju gubitke. Postoji i mnogo kukaca – prirodnih neprijatelja štetnika (predatori i paraziti). Među poznatijima su predatorske stjenice (uz grabežljive grinje, božje ovčice i parazitske osice).

Ali, posljednjih dvadesetak godina bilježimo nagli porast brojnosti i učestalosti pojave u hortikulturnoj proizvodnji (povrćarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu, cvjećarstvu) od fitofagnih stjenica (vrste koje mogu izazvati oštećenja na biljkama). Ujesen susrećemo vrste “smrdljivi martin” i “smrdljiva greta”, česte stjenice spljoštena tijela. Velike su oko 10 mm sa smeđom osnovnom bojom koje te na dodir štrcaju neugodan obrambeni miris (katkad prezime u zatvorenim prostorijama).

Novija istraživanja su dokazala da korisne stjenice (Orius spp.) čine u hrvatskim voćnjacima i vinogradima jedan od ključnih korisnih organizama. Vrlo su proširene poljske ili šarene stjenice (različite Lygus vrste). Imaju duguljasto-ovalno tijelo, najčešće veliko 5-7 mm, zelenkasto-smeđe boje. Prisutne su na livadama, djetelištima i lucerištima (ili drugim usjevima gustog sklopa – žitaricama). Već godinama od ovih vrsta bilježimo štete pri uzgoju krizanteme na otvorenim gredicama (kasnije zaštićenim “visokim tunelima”). Također, mnogi drvoredi platana su više desetaka godina jače napadnuti mrežastom stjenicom platane (Corythuca ciliata). Zadnjih se godina u našoj zemlji pojavila mrežasta hrastova stjenica (Corythuca arcuata), koja pustoši šume i “prijeti voćnjacima”.

Zadnjih se godina pojavljuje štetna vrsta Nezara viridula ili zelena štitasta stjenica. Štetnik je prisutan u našoj zemlji već duže vrijeme. Zadnjih godina se dojavljuju sve veće štete na različitim biljkama u kontinentalnom dijelu naše zemlje. Predstavlja sve veći problem u proizvodnji rajčice, paprike, graha, uljne tikve i soje. Javlja se na brojnim drugim biljnim vrstama različite gospodarske vrijednosti: krumpir, patlidžan, batat, grašak, pšenica, kukuruz, suncokret, stočni grašak, ricinus, djetelina, malina, breskva, orah, limun, jorgovan, kalina, pasiflora i paulovnija.

Smatra se da povećanju brojnosti i štetnosti zelene štitaste stjenice pogoduje više činitelja: klimatske promjene i povećanje površina s uzgojem nekih biljnih vrsta (soja) gdje zelena štitasta stjenica značajno utječe na smanjenje kvalitete i prinosa, ali kao polifagna vrsta naknadno se širi na druge osjetljive biljke koje rastu u blizini. Primjerice, pravom i obvezom “zelenih plaćanja” mnoga poljoprivredna gospodarstva koja obrađuju više od 15 ha oranica zadnjih su godina u plodored uvrstila soju. Stručnjaci tvrde da širenje soje u sjeverno-zapadnim dijelovima naše zemlje omogućuje prekomjerno množenje zelene štitaste stjenice. U soji nema drugih štetnih kukaca, pa tijekom vegetacije ne koristimo insekticide.

Zelena štitasta stjenica

Zelena štitasta stjenica (Nezara viridula) je već dugo godina poznat i opisan štetnik u većini svjetskih područja gdje klimatološki dominiraju toplina i sparina (tropska područja): npr. Srednja i Južna Amerika, Mediteran, Bliski Istok, Afrika, Malezija, Filipini, Indonezija, Japan i Pacifik.

Prezime obično odrasli oblici stjenica na skrovitim mjestima, odakle u proljeće prelijeću na osjetljive usjeve. Stjenice su vrlo pokretljive, a godišnje ova vrsta razvija do pet generacija. Ovisno o toplini, razvoj jedne generacije traje 35-70 dana. Odrasle stjenice su veličine 11-15 mm, mutno-zelene boje, a krila potpuno pokrivaju zadak. Jaja odlažu u jajna legla na naličju lišća. Jedna ženka odloži do 130 jaja. Bijele su do svjetlo-žute boje, bačvastog oblika, a na njihovim vrhovima se nalaze poklopci. Prije izlaska ličinki jaja postaju ružičaste boje. Ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija, a prvi se stadij ne hrani.

Ličinke različitih stadija su različite boje: prvi stadij je svjetlo-žuti, drugi stadij ličinki je crne boje, a treći i četvrti stadij postaju zelenkaste boje. Štete pričinjavaju ličinke L2-L5 i odrasli oblici bušenjem biljnog tkiva i sisanjem sokova. Hrane se svim biljnim dijelovima na više od 100-ak vrsta, a posebno mladim zelenim tkivom, plodovima i sjemenom. Sisanjem sokova u biljno tkivo slinom luče toksine. Svojom ishranom smanjuju prinos i kvalitetu, a pritom mogu biti prenositelji drugih patogena.

Često se na mjestima uboda zelenih stjenica javljaju simptomi promjene boje i deformacije, a napadnute biljke usporeno rastu. Napadnuti plodovi povrća i voća gube prirodnu boju kožice, dobivaju gorak okus i tržno se ne mogu iskoristiti. Kod biljka lepirnjača (npr. grah, grašak, soja) prilikom napada na mlade mahune zelene stjenice uzrokuju smanjenje broja i težine  sjemena te slabiji razvoj i otpadanje plodova. Ako se napad stjenica na povrtnjacima uoči tek prije ili tijekom berbe, moguća primjena insekticida je ograničena ili onemogućena radi pridržavanja karence.

Brojna istraživanja primjene prirodnih neprijatelja još uvijek ne navode ovu ekološki vrlo prihvatljivu metodu kao dovoljno učinkovitu protiv zelene štitaste stjenice (primjerice korištenje jajnih parazitoida – osica Trissolocus basalis). U godišnjoj strategiji kontrole zelene stjenice u povrtnjacima vrlo je važno na vrijeme uočiti i suzbijati prvu ili prezimljujuću generaciju zelene stjenice. Nažalost, registriranih i učinkovitih insekticida za suzbijanje zelene stjenice i drugih fitofagnih vrsta stjenica u našoj zemlji nema! Ipak, našim višegodišnjim pokusima potvrdili smo izvrsnu posrednu djelotvornost nekih djelatnih tvari.

Među insekticidima koji se s ograničenjima smiju koristiti u integriranoj proizvodnji povrća dobar posredni učinak na biljne stjenice pokazuju acetamiprid u pripravku Mospilan. Tijekom 2021. dobre smo postrane učinke na fito-fagne stjenice zabilježili i primjenom sulfoksaflora (Closer). Također, u literaturi se među botaničkim (biljnim) insekticidima za ekološko suzbijanje nekih fitofagnih stjenica navodi prirodni piretrin (npr. u pripravcima Abanto, Asset, Krisant, Piretro natura) i azadiraktin (NeemAzal). Ove pripravke na naše tržište stavljaju tvrtke “Pro-eco”, “Bioinput”. Međutim, njihovu biološku učinkovitost na zelenu štitastu stjenicu još trebamo istražiti.

Tablica 2. Neki kemijski i biljni (botanički) insekticidi koji se preporučuju za primjenu kod pojave zelene štitaste stjenice (prikladno za profesionalnu, “amatersku” i ekološku primjenu)

Više o pripravcima

VAŽNO: *Pripravak Mospilan (0,025 %) je dopušten za amatersku i profesionalnu primjenu u različitim kulturama za suzbijanje različitih štetnika (najčešće protiv lisnih uši, lisnih minera, štitastih uši, uši šiškarica, tripsa, voćnih osica, štitastih moljaca, krumpirove zlatice, obične kruškine buhe, štetnih pipa, buhača, nekih štetnih gusjenica, cvrčaka ili cikada i poljske stjenice).

Dopušten je za primjenu u voćarstvu (jabuka, kruška, trešnja, višnja, šljiva, breskva, nektarina). Također i u krumpiru, povrću (paprika, rajčica, patlidžan, krastavac, tikvice, kelj pupčar), te začinskom i ukrasnom bilju. Karenca u plodovitom povrću je 3-7 dana. U krumpiru je 7 dana, a u voćnim vrstama 14 dana. *Pripravak Closer SC je dopušten najčešće za suzbijanje različitih vrsta uši i štitastih moljaca u voćarstvu i povrću (rajčica, paprika, patlidžan, krumpir, zelena salata, špinat, krastavci, tikvica, lubenica, cvjetača, brokula i glavati kupus). Karenca u plodovitom povrću iznosi samo 1 dan, a u krumpiru i ostalim vrstama povrća 7 dana!

Biljni piretrin je dobiven iz biljke dalmatinski buhač (Chrysanthemum cinerariaefolium) i često se primjenjuje u ekološkoj proizvodnji povrća (0,06-0,075 %). Dopušten je za primjenu u povrćarstvu (rajčica, patlidžan, paprika, krastavac, tikvica, salata, matovilac, špinat) i voćarstvu (breskva, nektarina, marelica, šljiva trešnja). Registriran je za suzbijanje lisnih uši, cvrčaka ili cikada i štitastih moljaca. U literaturi se navodi i njegova djelotvornost na gusjenice, kornjaše i stjenice. Azadiraktin (NeemAzal) (0,3 %) je biljni pripravak koji sadrži djelotvorne tvari iz koštice tropskog neem drva. Dopušten je u ekološkoj proizvodnji, a distributer navodi da suzbija stjenice u nasadima lijeske.

Kad se primijeti venuće i sušenje vršnih dijelova biljaka (mladog i nježnog biljnog tkiva) (slika 1 na vršnom dijelu cime krumpira i slika 2 na tikvicama) (foto: M.Šubić) mogu se uočiti ličinke šarena izgleda (slika 3) koje potječu od vrste zelene štitaste stjenice (Nezara viridula). S oblikom slične odraslom kukcu , samo nemaju krila, manje su i izgledom se doimaju šarene. Različiti razvojni stadiji ličinki ove vrste stjenice su drugačije boje. Masovnije se javljaju zadnjih sezona na povrću (grah, rajčica, paprika, krumpir, krastavci, tikvice).