Sjeme, kao i sav drugi repromaterijal, ima visoku cijenu, a za uspešnu proizvodnju, makar i za osobne potrebe, potrebno je nabaviti kvalitetno sjeme koje ima maksimalnu klijavost, dobru vitalnost i može osigurati pravilan sklop biljaka po jedinici površine i dobru ujednačenost usjeva, što su preduvjeti visokog prinosa. U cilju manjeg utroška skupog sjemena primjenjuje se precizna sjetva i proizvodnja iz presadnica.
Prije stavljanja sjemena u promet, zakonski je određeno utvrđivanje njegove kvalitete, koje pored ostalih parametara, poput čistoće i vlage, uključuje i ispitivanje klijavosti sjemena.
Postotak nicanja ovisi o vitalnosti sjemena
Klijavost je najvažniji parametar kvalitete sjemena, a predstavlja utvrđen broj normalnih klijanaca prema ukupnom broju sjemenki stavljenih na klijanje u laboratorijskim uvjetima, pri optimalnoj temperaturi, vlazi i mraku (svjetlu) prema zahtjevima vrste. Utvrđuje se nakon određenog broja dana, a izražava u postotku (%).
Međutim, svako sjeme utvrđene klijavosti ne daje uvijek odgovarajući postotak biljaka nakon sjetve. Postotak nicanja ovisi o vitalnosti sjemena, odnosno o brzini i intenzitetu procesa klijanja u uvjetima sredine, koji su rijetko optimalni. Tijekom nicanja klijanac je često izložen stresu – preniskoj ili previsokoj temperaturi, pomanjkanju kisika zbog viška vode u tlu (supstratu) i infekciji patogena iz tla. Zbog toga je korisno testirati i vitalnost sjemena, na što ukazuje „energija klijanja“, odnosno, postotak klijavosti nakon manjeg broja dana pri nižoj temperaturi. Sjeme s manjim oštećenjima može pri laboratorijskom ispitivanju u optimalnim uvjetima dati normalnu klicu, ali u suboptimalnim uvjetima nakon sjetve propada ili kasnije niče i daje slabije razvijenu biljku.
Klijanje sjemena
Klijanje je fiziološki proces koji započinje osiguravanjem povoljnih uvjeta okoline, prvenstveno vlage i topline, a može se podijeliti u 4 faze:
- upijanje vode i bubrenje sjemena pri čemu voda prodire u embrio i hidratizira proteine i druge koloide,
- stvaranje ili aktiviranje enzima koji povećavaju aktivnost metabolizma,
- izduživanje stanica klicinog korijenka i probijanje korijenka kroz sjemenu ljusku,
- nastavak rasta klice i klijanca.
Kako bi proces klijanja mogao teći optimalno, potrebni su određeni uvjeti temperature i vlage, kako bi iznikla biljka mogla dalje nastaviti svoj rast i razvoj. Ako nema dovoljno vlage koju sjemenka treba upiti radi aktivacije hranivih tvari iz endosperma, neće proklijati i uzaludno je postojanje svih ostalih uvjeta, makar oni bili prisutni u idealnim vrijednostima. Suprotno tome, ako je supstrat prevlažan, zbog nedostatka zraka (kisika) proces klijanja također neće moći započeti i sjeme će istrunuti, a ne proklijati.
Optimalna temperatura klijanja ovisi o podrijetlu vrste, iz kojeg proizlaze njeni zahtjevi spram topline. Tropske i suptropske (termofilne) biljne vrste traže više temperature za klijanje sjemena od vrsta koje potječu iz umjerenih ili hladnijih područja (mezofilne vrste). Ako je temperatura medija (supstrata) iznad/ispod biološkog maksimuma/minimuma određene biljne vrste, sjeme neće početi klijati i biljke neće niknuti sve dok se uvjeti ne promjene.
Dubina sjetve je važan uvjet klijanja sjemena i nicanja mlade biljke. Ako sjemenka dospije preduboko u tlo, neće niknuti jer će putem do površine tla vjerojatno potrošiti svu rezervnu hranu iz endosperma i uvenuti prije nego ugleda svjetlost dana. Dubina sjetve ovisi o krupnoći sjemena, a uglavnom je pravilo da se sjeme sije 3 do 5 puta dublje od dužeg promjera sjemenke. Dakle, ako je duži promjer sjemenke 1 cm, sije se na dubinu 3 do 5 cm; ako je duži promjer 0,5 cm, sije se na 1,5-2,5 cm.
(nastavlja se)
