Krumpir je višegodišnja zeljasta biljka, koja ovisno o uvjetima uzgoja i kultivara, najčešće doseže visinu do 1 m. Biljka krumpira sastoji se od stabljike sa složenim neparno perastim listovima, cvjetova i plodova bobica sa sjemenkama,stolona, korijena i gomolja. Cijela biljka krumpira, osim gomolja, otrovna je jer sadrži otrovni alkaloid solanin.
Ovisno o navikama i udjelu u ishrani, različito pridonosi u osiguranju dnevnih potreba za kalorijama, ugljikohidratima, proteinima i vitaminima. Jestivi dio gomolja krumpira sadrži prosječno oko 25 % suhe tvari, a što se vidi u tablici.Sastav gomolja Minimum Maksimum Prosjek Voda 65,4 80,6 72,4 Suha tvar 19,3 36,1 24,9 Škrob 11,6 28,7 18,9 Šećer 0,3 6,4 1,2 Celuloza 0,23 2,9 1,8 Bjelančevine 1,0 4,4 2,1 Pepeo 0,5 2,1 1,1
Klice gomolja ne rastu na temperaturi nižoj od 4 ˚C, a na više od 5 ˚C klice počinju rasti. Korijen se ne razvija kod temperatura nižih od 7 ˚C. Nicanje gomolja brže je kod viših temperatura i prosječno nicanje traje 25 do 30 dana. Biljka krumpira zeljasta je i ne podnosi niže temperature, a oštećenje nastaje već na -1 ˚C. Optimalna temperatura za rast gomolja je 15 do 20 ˚C. U većini naših područja uzgoja krumpira nepravilan je raspored oborina i krumpir je izložen stresu zbog nedostatka vode. Iznimka je brdsko-planinsko područje Gorskog kotara i Like. Zato je za ujednačenu opskrbu vodom potrebno navodnjavanje.
Krumpir ima velike zahtjeve za prozračnim, strukturiranim i dubokim tlom. Na lakim tlima zbog slabog vodnoh kapaciteta krumpir trpi zbog suše, a na teškim tlima od nedovoljne aeracije korijena. Najbolja tla za uzgoj su slabokisele reakcije pH 5,5 – 6,5. Za krumpir je pored tipa tla jako važna i pravilna priprema tla za sadnju. Krumpir zahtijeva širi plodored i kod suženog plodoreda dolazi do smanjenja prinosa i do veće pojave bolesti koje se prenose tlom.
Krumpir ne bi trebalo saditi nakon drugih biljaka iz porodice pomoćnica kao što su rajčica, patlidžan, a ni nakon okopavina (kukuruz, šećerna repa, povrtne okopavine). Okopavine kasno napuštaju zemljište, a primjena teških strojeva zbija tlo, što u sljedećoj godini smanjuje prozračnost tla prema kojoj je krumpir jako zahtjevan. Dobar predusjev za krumpir jesu ozime ili jare žitarice koje rano ostavljaju tlo slobodnim za obradu i pripremu tla tijekom jeseni i zime.
Potreba za hranivima
Krumpir je kultura koja izuzetno dobro reagira na primjenu stajskog gnoja, kao i na mineralna gnojiva. Stajski gnoj, pored unošenja hraniva, vrlo pozitivno djeluje na poboljšanje strukture tla i zadržavanje vode u tlu, a u proizvodnji ranog krumpira pozitivno djeluje i na zagrijavanje tla. Pravilna gnojidba dušikom za krumpir je od iznimne važnosti jer visoke doze dušika stimuliraju rast čime odgađaju cvatnju i začinjanje gomolja.
Nasad jestivog krumpira ima 35 000-40 000 biljaka/ha, što izraženo u stabljikama iznosi 150 000 – 200 000 glavnih stabljika/ha. Cjelokupnu agrotehniku treba podrediti činjenici da krumpir za sve vrijeme rasta ima potrebu za rahlim, prozračnim tlom, umjerene vlažnosti. Dobrom i kvalitetnom pripremom tla i oranjem se u tlo unose biljni ostaci, organska gnojiva i drugo. U jesensko-zimskom razdoblju potrebno je provesti oranje na dubinu 30-35 cm radi što boljeg promrzavanja tla i bolje predsjetvene strukture.
Kod uzgoja u manjem povrtnjaku, na 100 m2 urod krumpira iznosi oko 500 kg. Budući da cijena krumpira iznosi oko 1,30 eura/kg u maloprodaji, ovaj uzgoj je isplativ samo za vlastite potrebe u kućanstvu i manji dio za prodaju. Za kvalitetno i dugo čuvanje krumpira potrebni su specijalni toplinski izolirani prostori s aktivnom ventilacijom.
Važno je da se krumpir nakon berbe dobro prosuši na suncu i zraku, a potom se skladišti osušen u vreće ili rešetkaste sanduke. Ovisno o mogućnosti održavanja niske temperature i uz obavezno ventiliranje, krumpir će se npr. na 4 stupnja čuvati oko 10 mjeseci bez klijanja. Ekonomska isplativost u proizvodnji krumpira ovisi o tržišnim cijenama inputa i ulaznih troškova, no s obzirom da potražnja i potrošnja krumpira raste, tržište otvara prostor za distribuciju. Tako je moguće i kod uzgoja za hobističke svrhe proizvesti zdravi domaći krumpir i plasirati ga na kućnom pragu.
Foto: Mihaela Paviša, mag. ing. agr.