U trogirskom području, proizvodnja povrća nekad je bila tradicija. Prednost ovog područja je svakako toplija klima, zbog koje proizvođači dosta ranije mogu ubirati plodove te se pojaviti na tržištu. Međutim, danas, u doba sve masovnijeg turizma, pronaći proizvođača povrća u ovom kraju više nije lako. Većina ih se okrenula unosnijim biznisima. Ipak, jednog smo pronašli.
Vinko Tomaš, iako po struci elektrotehničar, cijeli je svoj život posvetio poljoprivredi. Ljubav prema poljoprivredi naslijedio je od svoga pokojnog oca. Vinko opstaje u proizvodnji i uspješno proizvodi povrće unatoč svim teškoćama koje ga okružuju.
Obiteljska tradicija
–Od malena se bavim poljoprivredom. Praktički, od svoje pete godine sam u ovome poslu i oduvijek sam se znao da ću se baviti poljoprivredom. Ljubav prema poljoprivredi i proizvodnji povrća, naslijedio sam od svoje obitelji, prvenstveno pokojnog oca.
Plastenici su sve zapušteniji i obrasli korovom, a sve više mladih se teško odlučuje na bavljenje povrćarskom proizvodnjom i općenito poljoprivredom.
–Samo na ovoj lokaciji gdje se sada nalazimo, nekada je bilo što plasteničke, što otvorene proizvodnje više od 3,5 hektara. Danas je ostalo samo ovo ovdje šta se uzgaja. Ljudi se sve manje bave poljoprivredom. Parcele su zarasle u korov i draču te je sve manje proizvodnje povrća. Djelomično zbog turizma, a djelomično i radi neisplativosti proizvodnje. Prekupci su uništili male proizvođače. Tko se nije snašao, propala mu je proizvodnja. Segetski kraj, segetski bazen, nekada je bio pun proizvođača povrća, danas se rade nove zgrade i apartmani na tim lokacijama. Ovaj kraj je ostao na 10 posto proizvodnje u odnosu na prije 20-ak godina.
Vinko i njegova obitelj imaju više od dvadeset godina obiteljske tradicije proizvodnje povrća nadomak Trogira. Uzgajaju rajčicu i salatu, dijelom u plasteničkoj proizvodnji, a dijelom pod otvorenim nebom, ukupno na površini malo manjoj od jednog hektra. Za nekoga to možda i nije velika površina, ali oni na toj površini proizvedu godišnje oko 200 tisuća komada salate i 130 tona rajčice.
Salata zimi, rajčica ljeti
Zimi uzgajaju salatu, a u ljetnom razdoblju rajčicu. Zaposlena je cijela obitelj, a uz to ovisno o potrebi zaposle još dvoje radnika.
–Berba salate kreće početkom studenoga i imamo je sve 15. travnja konstantno. Kako se koji plastenik salate pobere, tako se teren priprema za rajčicu. Krajem siječnja, početkom drugog mjeseca, krećemo u sadnju rajčica. Sadimo sve do četvrtog mjeseca. Posadimo oko 20 tisuća sadnica rajčice iz kojih dobijemo oko 130 tona rajčice.
Sjeme za rajčicu i salatu Vinko i njegova obitelj nabavljaju u tvrtkama Agrochem Maks i Kadmo gdje nabavljaju i podloge za cijepljenje rajčice. Od salata proizvode sorte Ostralie i Sumite RZ, čije je sjeme, kako kaže, dosta skupo, ali je samo po sebi otporno na dosta bolesti, pa su manji troškovi zaštite nakon sijanja.
Velika ulaganja u proizvodnju su također jedan od razloga zbog kojeg je sve manje ljudi odlučuje na proizvodnju povrća. Ako krećete od nule, velika su ulaganja za uopće započeti povrćarsku proizvodnju. Mjere u poljoprivredi za sada nije koristio jer, kako kaže, država puno traži, a malo daje.
–Ulaganja su velika da bi imali isplativu povrćarsku proizvodnju. Iz tog se razloga sve manje ljudi bavi poljoprivredom i napuštaju proizvodnju. Stalno su potrebna nova ulaganja. Imao sam sustav navodnjavanja, ali trebate pratiti nove tehnologije tako da smo i to nedavno promijenili, odnosno unaprijedili ga. Mjere u poljoprivredi za sada nismo koristili niti ne planiramo, država nas puno traži, a malo toga daje.
Cijepljena rajčica
Zbog sve viših temperatura tijekom godine i sve lošijim vremenskim prilikama za uzgoj, počeli su imati probleme sa štetnicima i bolestima, što je dovelo i do smanjenja prinosa. Tako su se odlučili na suradnju sa dr. sc. Gvozdenom Dumičićem s Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša. Kako bi smanjili upotrebu zaštitnih sredstava, ograničenih i raznim zakonskim regulativama, krenuli su s kalemljenjem (cijepljenjem) sorte rajčice matissimo na podlogu cherry rajčice. Sortu matissimo, Vinko je odabrao radi podjednake krupnoće na svakoj cvjetnoj grani, od prve do zadnje, kao i radi otpornosti na razne bolesti.
–Najveća prednost kalemljenih rajčica je što su otporne i visoko tolerantne na štetnike u tlu, kao i na nadzemne štetnike. Također, takve rajčice imaju i jače razvijen korijenov sustav, bolje iskorištavaju hraniva u tlu, a osim toga i bolje podnose i niske i visoke temperature i što je najvažnije, daju puno veći urod. Na tisuću kvadrata proizvodnje, obična rajčica je davala prinos od oko 20-ak tona. Kalemljena rajčica, u istim uvjetima na istoj površini, daje prinos od oko 33 tone.
Posla kod kalemljenih rajčica ima više, ali više se i isplati.
–Veća su ulaganja i veći je posao budući da se svaka plemka mora nakalemiti na podlogu, kao i to da da se više mora plijeviti oko ovih rajčica, ali na kraju se sve isplati budući da ima manje posla oko zaštite jer su kalemljene rajčice otpornije na bolesti i vremenske uvjete, a bolji je i urod.
Sve što proizvedu, otkupi im Narodni trgovački lanac
Problema s plasmanom, kako kaže, nema. Sve njihove proizvode otkupi Narodni trgovački lanac – NTL.
–Posljednjih 8 godina radimo s NTL-om. Nekad bude bolje, nekad lošije, ali sve u svemu, vrlo smo zadovoljni. Otkupe nam sav godišnji urod koji proizvedemo.
Upitali smo Vinka i što misli o ekološkoj proizvodnji, odnosno imaju li želje ići u tom smjeru.
–Ekološka proizvodnja nam se ne bi isplatila, smanjeni su prinosi i prihodi. Više bi se isplatilo proizvoditi manje i za prodaju u turizam, gdje bi se dobila i bolja cijena. Za trgovačke lance je bitnije da imate dostupno povrće u vrijeme kad je njima potrebno i da ih količinski zadovoljavate.
Vinko smatra kako je poljoprivreda zanimanje u kojem se potrebno usavršavati cijeli život.
–Cijeli život se bavim ovome, i cijeli život se usavršavam, ali nikad nije dosta znanja i novih saznanja. Morate stalno učiti i nadopunjavati svoje znanje kako biste opstali u ovoj proizvodnji, zaključio je naš razgovor Vinko.
PROČITAJTE VIŠE:
Uspješna proizvodnja povrća u Hrvatskoj
Budućnost je u promjeni svijesti hrvatskih potrošača!
Najbolji mladi poljoprivrednik proizvodi mikrozelenje
