Zašto propada luk?

Luk možemo uspješno uzgajati kao usjev kratkog dana (zimski luk) ili usjev dugog dana (proljetni luk), a da pritom za sadnju koristimo lučice ili sijemo sjeme. Mjere zaštite od neželjenih organizama u usjevima luka iz lučice i izravno iz sjemena značajno se razlikuju.

U pravilu, na gredicama naša domaćinstva uglavnom za vlastite potrebe sade lučice, dok se na poljima uzgaja tržni luk sjetvom sjemena. Zbog izravne sjetve crvenog tipa luka kratkog dana za prezimljavanje (ili luka srebrenca iz lučice u okućnicama za vlastite potrebe brojnih domaćinstva) još prije dvadesetak godina bilježimo nagli porast najštetnijeg patološkog poremećaja luka: plamenjače ili peronospore (Peronospora destructor). Uzročnik oboljenja je pseudogljiva koja “prezimljuje” na dva osnovna načina: (a) formi zimskih ili trajnih spora (tzv. oospora) u zaostalim biljnim ostacima u polju ili (b) kao skriveni (latentni) micelij u zaraženim lučicama.

Plodored i deklarirane lučice

Pridržavanje plodoreda u trajanju 4-5 godina i sadnja deklariranih lučica predstavlja osnovne preventivne mjere smanjenja rizika od pojave i razvoja plamenjače luka. U prognozi pojave bolesti valja upozoriti na spoznaju da inficirani zimski luk predstavlja vrlo važan izvor zaraze za “proljetne” usjeve crvenog luka dugog dana i obrnuto. Naime, peronospora luka je za razliku od nekih drugih raširenih plamenjača (npr. plamenjače loze, krumpira, krastavaca i dr.) prilagođena nešto nižim vrijednostima temperature zraka. Prema mnogim iskustvima plamenjača luka se vrlo dobro razvija u prohladnim razdobljima, pri vrijednostima 6-10°C, uz dovoljno oborina ili sati vlaženja lišća od rose (magle), odnosno uz relativnu vlažnost zraka veću od 95 %.

Za suhog vremena s relativnom vlagom zraka manjom od 80 % i temperaturama većim od 32°C, širenje plamenjače luka prestaje. Protekla zima 2022./23. jedna je od najtoplijih u povijesti, a pritom je bila vrlo vlažna – kišovita (u studenom, prosincu i siječnju), a iznadprosječne oborine bilježilo smo u razdoblju od 25.3. do 17.5.2023. U takvim uvjetima plamenjača ili peronospora luka se ovog proljeća naročito razvijala u usjevima zimskog luka (već krajem ožujka) i proljetnog luka iz lučice (sredinom i krajem svibnja). Prva pojava plamenjače luka najčešće je u polju vidljiva u ograničenim dijelovima (“oazama”), ali se u povoljnim uvjetima vrlo brzo proširi na okolna područja. Prvi simptomi ili znakovi su dobro vidljivi u jutarnjim satima na starijem lišću, jer se za dovoljno vlažnih noći na njima formira ljubičasto-sivo-smeđa prevlaka pseudo gljive.

Na mjestu zaraze napadnuti organi gube čvrstoću, lišće se prelomi i visi prema tlu, a dio iznad zaraženog tkiva se osuši. Lučice mogu biti latentno zaražene (zaraza bez vidljivih znakova u sadnji), pa se iz njih razviju sustavno zaražene biljke. One su rastom manje (patuljaste), lišće im je svinuto i svjetlo-zelene boje. U tržnoj proizvodnji na poljima luka plamenjaču treba početi suzbijati već nakon razvijena 3-4 prava lista, a u procjenu uvjeta pogodnih za razvoj bolesti valja računati i poduzete mjere navodnjavanja.

Ali, zbog globalnih klimatskih promjena program suzbijanja donedavno najvažnijih uzročnika bolesti luka (plamenjača, siva plijesan – trulež vrata glavica luka) registriranim fungicidima na mnogim poljima i hibridima luka u svijetu daje zadnjih sezona sve slabije rezultate.

Od početka 1990-ih godina stručne službe u razvijenim državama sa raširenom tržnom proizvodnjom hibrida luka iz sjemena (npr. Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države) upozoravaju na štete u usjevima od “novijih gljivičnih i bakterijskih uzročnika paleži lišća luka” (npr. Stemphylium, Pseudomonas) (posebno pri uzgoju hibrida podrijetlom iz španjolskih “slatkih” tipova luka).

Tablica 1. Epidemiološki uvjeti razvoja nekih uzročnika bolesti hibridnog luka

Ljetna bolest – palež

“Stemphylium palež lišća” postaje sve češća pojava tijekom ljeta na poljima pri tržnom uzgoju proljetnog luka iz sjemena. Bolest se u početku pojavljuje u obliku svjetlo-žutih, vodenastih, lezija koje se izdužuju i često zahvaćaju vrhove lišća. U optimalnim uvjetima lezije (izdužene svijetle pjege) se spajaju i pritom nastaje potpuna palež lišća luka. Ova bolest najčešće napada samo lišće, a pritom se ne prenosi u lukovicu (nema unutrašnje truleži). Uzročnik bolesti je gljivica Stemphylium vesicarium, a osim u luku poznata je štetnost ove bolesti u sub-tropskim područjima uzgoja češnjaka (npr. u Indiji).

Patogen obično napada mrtvo tkivo lišća luka (nekrotične vrhove, lezije uzrokovane plamenjačom, oštećenja od herbicida i štetnika – tripsa). Starije lišće je osjetljivije na zarazu, ali mlado lišće oštećeno od “resičara” (Thrips tabaci) također postaje podložnije infekcijama. Bolest se epidemijski širi u vrućim i vlažnim meteorološkim uvjetima (naročito nakon kišnih razdoblja > 24 sata). Ljetne temperature (> 25°C) i dugotrajne rose u trajanju 12-16 sati omogućuju formiranje brojnih pjega u svega 1-4 dana nakon infekcije(uz 5-dnevne cikluse formiranja infektivnih konidija), pa od prve pojave vršnih simptoma do potpunog sušenja lišća luka prolazi relativno kratko razdoblje. Bolest se u prirodi održava na zaostalim zaraženim biljnim organima, ali se prenosi i sjemenom.

Tablica 2. Neka organska i bakarna pojedinačna ili kombinirana sredstvima za zaštitu bilja (fungicidi) dopuštena u našoj zemlji pri suzbijanju ekonomski značajnih bolesti u usjevima luka

“Slatki” hibridi luka dugog dana španjolskog podrijetla osjetljiviji su na ovog uzročnika bolesti, pa ih stručne službe ne preporučuju koristiti u područjima gdje se razvija “Stemphylium palež”. Mjere zaštite (Stemphylium): Uz prošireni plodored (luk na istu površinu tek nakon 4-5 godina),izbor otpornijih hibrida, uravnoteženu gnojidbu (ne previše dušika), pravovremeno suzbijanje “resičara” ili tripsa i preventivna primjena fungicida predstavlja osnovne mjere zaštite koje preporučujemo pri uzgoju proljetnih hibrida luka iz sjemena. U nekim zemljama se radi zaštite od ove gljivične bolesti vrlo uspješno koriste iprodion i klortalonil, no u našoj zemlji prednost dajemo fungicidima registriranim radi suzbijanja pjegavosti i hrđe.

Slike 1, 2, 3 i 4: Pojava plamenjače na “sjemenoj biljci” zimskog luka (slika 1) i vrlo jaka zaraza plamenjačom u usjevu nezaštićenog proljetnog luka uzgajanog sadnjom lučica (slika 2). Uzgoj proljetnog luka iz sjemena: tijekom ljetnih vrućina, jutarnjih rosa i sparine treba kratko vrijeme od prve pojeve “vršne paleži” (slika 3) do potpunog propadanja lišća osjetljivih hibrida (slika 4) (Stemphylium palež lišća?) Snimio M. Šubić