Prilog broja: Analizom tla do većih prinosa

117

Za nakupljanje samo jednog centimetra netopljivog mineralnog ostatka (tla) potrebno je otapanje sloja stijene oko 5 m, a to traje (ovisno o bioklimatskim čimbenicima) 10 000 – 15 000 godina.

U Hrvatskoj, na relativnom malom prostoru, postoje vrlo različiti pedogenetski čimbenici i procesi, koji rezultiraju nastankom velikog broja različitih tala. Zbog toga postoji klasifikacijski sustav koji tla svrstava u šest kategorija (red, razred, tip, podtip, varijetet i forma). Ovdje je navedeno samo nekoliko tipova tala iz različitih redova i razreda koja se javljaju u Hrvatskoj.

Koluvij

""Ovaj tip tla nastaje spiranjem sitnice i skeleta na padinama s nagibom većim od 8%, i njihovim nakupljanjem u podnožju padina.

Najveći dio koluvija su pogodna tla, te se na njima u kontinentalnom dijelu Hrvatske najčešće uzgajaju povrćarske, ratarske i krmne kulture, a u priobalnom dijelu vinova loza, masline i druge voćne vrste. Na navedenom tipu tla od mjera popravka i uređenja često je potrebno provoditi zaštitu od erozije – terasiranje, a ponekad i odvodnju.

Koluvij se se kao tip tla javlja na prostoru valovitoga, brežuljkastog i brdovitog terena Slavonskog gorja, Bilogore, Kalnika, Hrvatskoga zagorja, Moslavačke i Petrove gore te na području krša.Ukupno zauzima više od 90 000 ha, od čega je u agroekosustavima nešto više od 60 000 ha. S obzirom na vrlo velike razlike u svojstvima izvornog matičnog supstrata (iz njega nastaje tlo) i tla razvijenog na tim supstratima (fliš, les, lapor) fizikalna i kemijska svojstva jako se razlikuju između pojedinih sistematskih jedinica. Tekstura koluvija varira od glinaste do skeletne, dok je količina humusa uglavnom manja od 1%, uz nisku opskrbljenost fosforom i kalijem.

Rendzina

""Ovaj tip tla javlja se na vrlo različitim matičnim supstratima (usitnjenost, dubina, propusnost, tekstura, mineralni sastav), zbog čega nailazimo na velika variranja u fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima.

Rendzinu nalazimo na gotovo cijelom području Hrvatske, a veće površine nalaze se na području krša, Slavonskog gorja, Kalnika, Banovine i Hrvatskog zagorja. Zauzima više od 420 000 ha, dok se u agroekosustavima nalazi nešto više od 190 000 ha. Pri mjerama uređenja ovog tipa tla posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti od erozije (terasiranje), naročito kod podtipova na laporu i flišu.

Na proizvodnu sposobnost najznačajniji utjecaj imaju nagib terena i ekološka dubina. Na rendzini koje se koriste u poljoprivredi najveći dio obuhvaćaju prirodni travnjaci, a manji dio vinogradi i voćnjaci.

Černozem

""Naziv potječe od ruske riječi „černozjom“ što znači crna zemlja. Černozem ima stabilnu mrvičastu strukturu i idealne vodozračne odnose. Iako postoje određena variranja u pogledu fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava, černozem prema plodnosti i pogodnosti za biljnu proizvodnju smatramo gotovo idealnim. Međutim, smanjenje sadržaja humusa i stalno gaženje teškim strojevima umanjuje povoljna svojstva, stoga ga treba koristiti na održiv način.

U Hrvatskoj se nalazi samo na području istočne Slavonije i Baranje. U područjima s ovim tipom tla tijekom ljetnog razdoblja redovito se javlja nedostatak vlage (oborina), pa treba planirati navodnjavanje (osobito na dohodovnijim kulturama).

Eutrično smeđe tlo

Ovaj tip tla javlja se na različitim supstratima (les, lapor, fluvijalni nanos), te stoga postoji nekoliko podtipova. Zauzima oko 175 000 ha, od čega se u agroekosustavima nalazi nešto više od 115 000 ha. Iako svojstva dosta variraju, općenito eutrično smeđe tlo ima vrlo visok proizvodni potencijal. Prevladava slabo kisela do neutralna reakcija, sadržaj hraniva je dosta povoljan, osobito kalija.

Prostire se na cijelom području Hrvatske (istočna Slavonija i Baranja, Međimurje, Požeška i Zrinska gora. Mjere popravka svode se na održavanje prirodne plodnosti, gnojidba organskim i mineralnim gnojivima, posebno fosforom i dušikom. Na vinogradarskim položajima posebnu pozornost treba obratiti na sprječavanje erozije (postavljanje redova, pravodobno zatravljivanje).

Crvenica (terra rosa)

""Tipična crvena boja ovog tla potječe od minerala hematita. Ukupno je ima oko 240 000 ha, od toga u agroekosustavu oko 140 000 ha.

Javlja se isključivo na području Istre, Primorja, Dalmacije i otoka. Pri korištenju crvenica, neizostavna je gnojidba, naročito fosforom i dušikom. S obzirom na područja u kojima prevladava ovaj tip tla, za podizanje proizvodnog potencijala treba planirati navodnjavanje.

Po svojstvima dosta varira, osobito što se tiče dubine i udjela skeleta. Zbog visoke razine hidratiziranih oksida željeza, crvenica ima visoku plastičnost i ljepljivost (otežana obrada). Reakcija također dosta varira od kisele do neutralne, a sadržaj humusa na oraničnim površinama je uglavnom ispod 3%. Opskrbljenost kalijem je osrednja dobra, dok fosfora uglavnom ima malo. Proizvodni potencijal crvenice varira od niskog do vrlo visokog, što ovisi o dubini, stjenovitosti, nagibu itd.

Lesivirano tlo (luvisol)

""Lesivirano tlo predstavlja najrasprostranjeniji tip tla u Hrvatskoj. Zauzima oko 11,75% (cca 665 000 ha) kopnenog dijela, a rasprostranjen je na cijelom području Hrvatske, posebno u panonskoj regiji. Kao dominantan tip javlja se na području Slavonije i Baranje, Bilogore, Moslavačke gore, gornjeg Međimurja, Hrvatskog zagorja, Vukomeričkih gorica, Korduna, Banovine i Ličkog polja. Svojstva ovog tla dosta variraju ovisno o matičnom supstratu iz kojeg su nastala. Stoga je i proizvodni potencijal ovog tla jako varijabilan. Poseban problem korištenja lesiviranog tla u poljoprivredi predstavljaju procesi zakiseljavanja i pogoršanje strukture, stoga se pri mjerama popravka često preporučuju kalcizacija, gnojidba organskim i mineralnim gnojivima.

Antropogena terestička tla

Značajka ovog tla je prisutnost antropogenog „P“ horizonta, koji je nastao ljudskom djelatnošću primjenom različitih agrotehničkih zahvata (duboko oranje, rigolanje, intenzivna gnojidba, kalcifikacija, odstranjivanje kamena i stijena na području krša, itd.). U ovaj razred ubrajamo oranično terestičko tlo, vrtno tlo, tlo staklenika i plastenika, rigolano tlo, terasirano tlo i kultivirano tlo krša. Ovisno o intenzitetu primjene agrotehničkih zahvata kod navedeni tala nailazimo na velike razlike (dubina zahvata, sadržaj skeleta, fizikalna, kemijska i biološka svojstva).

Pseudoglej

""Ovaj tip tla ima značajnu različitost svojstava, te stoga postoji više podtipova. Ukupna površina u Hrvatskoj je veća od 550 000 ha, od čega je oko 305 000 u agroekosustavima.

Zbog uklanjanja navedenih ograničenja i podizanja razine plodnosti često se izvode melioracijski zahvati, prije svega odvodnja suvišne stagnirajuće i procjedne vode. Nadalje, često puta je potrebna kalcizacija radi neutralizacije suvišne kiselosti, kao i humizacija (organska gnojiva) radi popravljanja strukture i biogenosti tla. Kod podizanja višegodišnjih nasada potrebna je duboka obrada (rigolanje, podrivanje) uz koju se obavlja i melioracijska gnojidba fosforom i kalijem.

Najveći dio pseudogleja nalazimo u panonskoj regiji, a javlja se i u Istri, Lici i Gorskom kotaru.Po proizvodnom potencijalu također je različit, te često postoje ograničenja u korištenju (dugo stagniranje površinske vode, nepovoljni vodozračni odnosi, praškasta i nestabilna struktura, kisela reakcija.

Fluvijalno tlo (fluvisol)

""Naziv potječe od latinske riječi „fluvius“ koja znači rijeka. Dakle, ovaj tip nailazimo uz tokove rijeka, a nastala su taloženjem čestica. Navedeno tlo ima svojstva ili izrazitu različitost u fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima, osim relativno dobrih vodozračnih odnosa (kad nema plavljenja). Najveći dio fluvijalnih tala ima visoki proizvodni potencijal, međutim, u daljnjem korištenju treba obratiti pozornost na niski sadržaj humusa, strukturu, te nisku opskrbljenost hranivima, stoga, gnojidba mineralnim i organskim gnojivima treba predstavljati redovitu agrotehničku mjeru.

Svojstva ili značajke tla

Iako određeni tipovi tala imaju određena zajednička obilježja, redovito nailazimo na veća ili manja variranja u pogledu fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava po svim kategorijama klasifikacije.

Fizikalna svojstva tla

U fizikalna svojstva tla spadaju tekstura, struktura, poroznost, gustoća, konzistencija, voda u tlu, zrak u tlu.

Tekstura (mehanički sastav)

Tekstura tla predstavlja relativni omjer čestica različitih veličina (pijesak, prah, glina). Grublje mineralne čestice u tlu nazivaju se pijesak, i one se razlikuju veličinom (krupni i sitni), ali su vidljive golim okom. Tla s većim udjelom pijeska rastresita su, imaju bolju dreniranost, ali smanjeni kapacitet za vodu (isušivanje). Nešto finije čestice (nisu vidljive golim okom), glatke pri dodiru, nazivaju se prah, a u suhom stanju ako se pritisne između palca i prsta ostavlja otisak. U mokrom stanju prah je također gladak, ali nije ljepljiv. Tla s većim udjelom praha imaju smanjenu propusnost za vodu (drenažu), zadržavaju više hraniva, ali su isto tako sklona eroziji (vodom i vjetrom). Najfinije čestice tla koje se mogu vidjeti samo elektronskim mikroskopom nazivaju se glina, a čestice gline su vrlo glatke u suhom stanju, dok u mokrom stanju postaju klizave i ljepljive. Tla bogata glinom imaju mogućnost zadržavanja velike količine hraniva zbog koloida koji povećavaju aktivnu površinu, no u takvim tlima otežano je kretanje vode i zraka. Isto tako, glinovita tla pokazuju izrazitu sklonost pucanju pri nedostatku vode (suša).

Struktura tla

Struktura tla pokazuje kako su osnovne čestice (pijesak, prah, glina) povezane u veće – mrvice, grudice, tj. strukturne agregate. Navedeno ima značajan utjecaj na mogućnost kretnja zraka i vode kroz tlo, ukorjenjivanje biljaka, te na aktivnost mikroorganizama u tlu.

Poroznost

Poroznost predstavlja ukupnu količinu makro (kretanje zraka) i mikropora u tlu (kretanje vode).

Kemijska svojstva tla

U kemijska svojstva tla spada reakcija tla (pH), organska tvar (humus), biljna hraniva,kapacitet adsorpcijskog kompleksa, salinitet, sodicitet, sadržaj kalcijevog karbonata (CaCO3)

Reakcija tla (pH)

Reakcija tla izražava se u pH jedinicama, a predstavlja mjeru kiselosti ili lužnatosti u tlu, a točnije, to je mjera koncentracije vodikovih iona u vodenoj otopini, koja se u tlu kreće od 3.5 (vrlo kisela) do 9,5 (vrlo alkalna). Poznavanje reakcije tla od neizmjernog je značaja, jer ona utječe na različite pedogenetske procese u tlu (kemijsko trošenje, novu tvorbu minerala, razgradnju organske tvari, humifikaciju), biološku aktivnost, te na pristupačnost biljnih hraniva.

U tlima kisele reakcije smanjena je pristupačnost većine hraniva za biljku, osim mikroelemenata (željeza i mangana), čija je količina često povišena i može djelovati toksično na rast i razvoj biljaka, te su u takvim tlima često prisutne i povišene razine aluminijevih iona koji također djeluju toksično. Zbog navedenih razloga, na takvim tlima je potrebno provoditi kalcizaciju.

Organska tvar (humus)

Organsku tvar u tlu čine živi organizmi (biljke i životinje), te mrtva organska tvar (uginuli organizmi biljnog i životinjskog porijekla) različitog stupnja razgrađenosti. Premda je količina organske tvari u tlu zanemariva u usporedbi s mineralnim dijelom tla, njena uloga u procesu nastanka tla, te rasta i razvoja biljaka je nezamjenjiva. Prisutnost organske tvari utječe na čitav niz vrlo značajnih fizičkih i kemijskih svojstava tla, kao što su struktura, kapacitet tla za vodu, sorpcija iona, koncentracija biogenih elemenata. Humus je opći regulator plodnosti tla i to se posebno odnosi na stvaranje povoljne strukture, te vezanje korisne vode i hraniva. Humus predstavlja rezervu hraniva vezanih u organskom obliku koja se nakon mineralizacije (razgradnje) stavljaju na raspolaganje biljkama.

Biljna hraniva

Za pravilan razvoj biljaka potrebno je da određena hraniva u tlu stoje biljci na raspolaganju u optimalnim količinama tijekom cijele vegetacije. Pitanje optimalne razine hraniva složeno je i treba reći da optimalna razina hraniva varira ovisno o fazama razvoja biljke, ukupnim svojstvima tla, kao i ekološkim, odnosno proizvodnim čimbenicima. Biogeni elementi u tlu najčešće su prisutni u velikim količinama, ali je samo jedan dio raspoloživ za biljku u pristupačnom obliku. Općenito se smatra pristupačnim ili fiziološki aktivnim onaj dio elemenata koji je prisutan u ionskom ili helatnom obliku, i kao takvog ga biljka usvaja. Za rast biljaka neophodno (esencijalno) je 16 biogenih elemenata (hraniva) koji su vrstani u dvije skupine (makro i mikroelementi). U makroelemente (biljke ih trebaju u većim količinama) ubrajamo ugljik (C), kisik (O), vodik(H), dušik (N), fosfor (P), kalij (K), kalcij (Ca), magnezij (Mg), sumpor (S). S druge strane, mikroelemente biljke trebaju u manjim količinama, ali oni su još uvijek presudni za normalan rast i razvoj razvoj biljaka, a to su željezo (Fe), cink (Zn), mangan (Mn), bor (B), bakar (Cu), molibden (Mo) i klor (Cl).

Dušik (N)

U odnosu na ostale biogene elemente, dušik je vrlo često deficitaran u tlu, jer se u tlu ne mogu stvoriti njegove rezerve. Ujedno je jedan od najvažnijih elemenata u ishrani većine poljoprivrednih kultura.

Iako dušika u zraku ima oko 78 vol. % , biljke ga ne mogu usvajati u obliku plina (N2), a izuzetak čine biljke iz porodice mahunarki (grah, soja, djeteline) koje pomoću kvržičnih bakterija (nalaze se na korjenju i žive u simbiotskom odnosu) mogu usvajati plinski oblik dušika. Biljke dušik primaju iz tla u obliku nitratnog (NO3 -) i/ili amonijevog (NH4 +) iona. Glavni izvor dušika u tlu je organska tvar koja se mora pomoću mikroorganizama razgraditi (mineralizirati) na navedene oblike. Ti procesi su pod utjecajem mnogih čimbenika (vrsta i količina organske tvari, temperatura, vlaga, zrak, broj i vrsta mikroorganizama).

S obzirom na rezultat kemijske analize, tlo svrstavamo u određenu klasu.

Fiziološki aktivni kalij (K)

Rezerve kalija u tlu su velike, kreću se od 0,2 do 0,3 % pa čak do 7 %. Pristupačnost kalija biljci ovisi o obliku u kojem se on nalazi u tlu. Organski vezanog kalija u tlu ima malo, a potječe od organskih gnojiva, zaoravanja žetvenih ostataka, sideracije i sl. Količina raspoloživog kalija mijenja se tijekom vegetacije ovisno o klimatskim uvjetima, pedodinamskim procesima u tlu, agrotehničkim zahvatima, napose gnojidbi, vrsti kulture itd.

Fiziološki aktivni fosfor (P)

Fosfor je uz dušik i kalij, najvažniji biogeni element, odnosno makroelement kojem je izvorište u tlu. Za visoke prinose ga često u tlu nema u dovoljnim količinama, pa se dodaje gnojivima. Fosfor se u tlu nalazi u mineralnom i organskom obliku. Organski fosfor potječe od unošenja organskih gnojiva, zaoravanja žetvenih ostataka, sideracije. Osnovni čimbenik koji određuje pristupačnost fosfora je reakcija tla, a što je pH vrijednost niža, pristupačnost fosfora biljci je manja. U kiselim tlima fosfor prelazi u vrlo teško pristupačne željezne, manganove i aluminijske fosfate, dok u vapnenim tlima fosfor u prisutnosti kalcijevih iona prelazi u teško topljive kalcijeve fosfate. Opskrbljenost tla biljci pristupačnim fosforom i kalijem najčešće se ocjenjuje prema AL- metodi, prema kojoj se analizirano tlo svrstava u određenu klasu.

Biljke ne mogu izravno koristiti fosfor iz organske tvari, već se ona, slično kao i kod dušika, mora mineralizirati (razgraditi). Mineralizaciju obavljaju bakterije tla i uz djelovanjem enzima fosfataze, kojeg stvaraju mikroorganizmi tla. U anorganskom obliku fosfor se u tlu nalazi u sastavu raznih minerala od kojih su najvažniji kalcijevi, željezni i aluminijski fosfati, a vezan je na adsorpcijskom kompleksu tla u obliku fosfatnih iona. Koliko će pojedino tlo sadržavati fosfora ovisi ponajprije o tipu tla, odnosno o pedodinamskim procesima u dotičnom tlu, o bogatstvu matičnog supstrata fosforom od kojeg je tlo nastalo, o klimatskim prilikama, itd.

""

Pravilno uzorkovanje tla

Danas, u uvjetima intenzivne proizvodnje (konvencionalna ili integrirana), traže se visoki i kvalitetni prinosi, a njihovo ostvarenje moguće je s racionalnom gnojidbom u interakciji sa svim vegetacijskim čimbenicima. Da bi se postigli visoki i kvalitetni prirodi, neophodno je osigurati optimalnu opskrbu biljaka svim biogenim elementima kroz čitavo razdoblje vegetacije. Osnovna svrha analize tla je utvrđivanje količine raspoloživih, tj. biljci pristupačnih hraniva (makro i mikroelemenata), kao i ostalih kemijskih i fizikalnih svojstava tla koja značajno utječu na dinamiku hraniva, kao i na djelovanje organskih i mineralnih gnojiva, te poboljšivača tla. Analiza tla osnovni je preduvjet za pravilnu gnojidbu (ekološki i ekonomski opravdanu), koja je nužna za povećanje prinosa i poboljšanje kvalitete hrane.

Osnovna kemijska analiza tla

Obuhvaća analizu osnovnih kemijskih svojstava tla, na osnovu koje je moguće izraditi kvalitetnu preporuku za osnovnu i/ili melioracijsku gnojidbu, te svrsishodne agrotehničke zahvate, a to su reakcija tla (pH), postotni udio humusa, ukupni dušik, fiziološki aktivni kalij i fosfor, postotni udio kalcijevog karbonata (CaCO3) i kalcijevog oksida (CaO). Prema potrebi provodi se i tzv. proširena analiza (ostali makroelementi) i mikroelementi. U novije vrijeme sve više ima potreba za utvrđivanjem toksičnih teških metala (olovo, kadmij, živa, arsen, nikal).

Kako pravilno uzorkovati tlo za kemijsku analizu?

Vrlo važno je pravilno izvesti uzorkovanje, jer niti jedan laboratorij ne može te pogreške ispraviti. Ako želimo uzeti jedan prosječan uzorak s površine jednog hektara (100 m x 100 m) do dubine 30 cm, taj nam uzorak (cca 1 kg) mora pokazati prosječno stanje plodnosti u masi tla više od 3500 000 kg tla!

Plan uzorkovanja

Samo pravilno uzet uzorak može rezultirati učinkovitijom primjenom gnojiva koja će povećati prinos, smanjiti troškove, te umanjiti mogućnost zagađenja okoliša. Stoga, prije svakog uzorkovanja potrebno je voditi računa o:
1. veličini površine (čestice)
2. ujednačenosti čestice : – različiti tipovi tla – mikroreljef (nagibi, uzvišenja) – tekstura (rahlost, zbijenost) – različita boja
3. načinu uzorkovanja
4. dubini uzorkovanja
5. vremenu uzorkovanja
6. alatima za uzorkovanje
7. označavanju uzorka

Veličina čestice i ujednačenost čestice

Veličina površine na kojoj želimo izvršiti uzorkovanje za analizu može značajno varirati, od obiteljskog povrtnjaka, cvjetnjaka do velikih voćnjaka, vinograda, ratarskih površina, međutim, svaki prosječni uzorak tla mora predstavljati ukupnu, odnosno prosječnu plodnost površine s koje je uzet. Površina koju predstavlja jedan prosječan uzorak mora biti ujednačena (sa sličnim usjevima i gnojidbom u najmanje protekle dvije godine). Isto tako, ostale značajke tla kao što su boja, nagib, tekstura, dreniranost, stupanj erozije, trebale bi biti slične, stoga treba isključit mala područja unutar područja koja su očito različita, a takve „drugačije“ površine mogu se uzorkovati posebno. Jedan prosječan uzorak može predstavljati površine različitih veličina, od nekoliko kvadratnih metara pa do nekoliko hektara. Pri tome najveću ulogu ima ujednačenost površine po svim svojstvima (homogenost).

Načini uzorkovanja

U svijetu i kod nas postoji više tipova uzorkovanja, od kojih su neka namijenjena isključivo za znanstvena istraživanja ili praćenje (monitoring) stanja zemljišta. Takve tehnike (npr. sustavno statističko i kontrolno kružno uzorkovanje) zahtijevaju dosta opreme i veliku preciznost. S druge strane, postoje jednostavnije tehnike koje je moguće provesti na svakoj poljoprivrednoj površini, i to su zapravo tehnike koje se najčešće koriste na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Ovdje se ubrajaju, tzv. slučajno uzorkovanje i nesustavno statističko uzorkovanje.

Slučajno ili randomizirano uzorkovanje

Pri ovoj tehnici uzorkovanja pojedinačni (poduzorci) se uzimaju sasvim slučajno bez ikakve sheme ili plana uzorkovanja, tj. sve ovisi o uzorkivaču i njegovoj procjeni. Iako su kod takvog način uzorkovanja moguće greške, ono je prihvatljivo kada se radi o vrlo ujednačenim (homogenim) površinama i pri tome je važno da se uzorkuje čim više pojedinačnih (poduzoraka) za jedan prosječan uzorak.

Nesustavno statističko uzorkovanje („uzorkovanje u obliku slova“)

Iako dosta stručnog naziva, ova tehnika zapravo predstavlja jednostavan, ali i najprihvatljiviji način uzorkovanja. Naime, pri ovoj tehnici, pojedinačni uzorci s određene parcele uzimaju se u obliku određenoga slova, najčešće W, X, Z, N, S. Isto tako moguće je koristiti zamišljenu shemu šahovskog polja. Pri tome je važno zamisliti određenu slovo ili shemu na određenoj površini, te bez ikakvog mjerenja uzeti više pojedinačnih uzoraka sa zamišljenih točaka.

Dubina uzorkovanja

Dubina uzorkovanja najčešće je vezana uz dubinu obrade tla (gnojidbe) za određenu kulturu, te za dubinu razvoja glavnine korijenja, stoga se u praksi za ratarske, povrtlarske kulture, te pri uzgoju cvijeća (plastenici, staklenici) uzorci uzimaju do dubine od 30 cm.

Zbog dubljeg razvoja korijena, dubine obrade i melioracijske gnojidbe, dubina uzorkovanja kod višegodišnjih kultura (voćke i vinova loza) veća je, tj. uzorci se uzimanju s dvije dubine (0-30 cm i 30-60 cm).

Kod višegodišnjih kultura manjeg habitusa i plićeg razvoja korijena (malina, kupina, ribizl, ogrozd, borovnica, brusnica, aronija) dovoljno je uzorkovanje do dubine od 30 – 40 cm.

Vrijeme uzorkovanja

Teoretski, uzorkovanje tla se može provoditi tijekom cijele godine, međutim uzorkovanje nije preporučljivo provoditi kada je tlo presuho, prevlažno ili prezbijeno. U praksi, uzorkovanje u ratarstvu se najčešće provodi nakon skidanja (žetve ili berbe) određene kulture, a prije obrade i gnojidbe za sljedeću.

Alati za uzorkovanje

Za uzorkovanje tla preporuča se upotreba namjenske sonde od nehrđajućeg čelika, no uzorkovanje na manjim površinama može se provesti i lopatom (štihačom). Važno je da štihača bude čista i bez hrđe (naročito ako želimo utvrditi količinu željeza i cinka). U novije vrijeme, na većim površinama u upotrebi su sonde koje se montiraju na različite radne strojeve (quad, traktor), čime se omogućuje precizno uzorkovanje jer su na iste ugrađeni GPS uređaji.

Masa prosječnog uzorka

Jedan prosječan uzorak mora se sastojati od više pojedinačnih poduzoraka. Povećanjem broja poduzoraka smanjuju se pogreške, pa se možee reći – što više to bolje!

Broj poduzoraka treba prilagoditi veličini čestice, tako za manje vrtove i povrtnjake dovoljno je uzeti poduzorke s do 5 mjesta, dok na većim površinama uzorkujemo na 15-25 mjesta za jedan prosječan uzorak. Masa prosječnog uzorka koji se šalje u laboratorij ne bi trebali biti veća od 1 kg, s obzirom da je za analizu zapravo potrebna vrlo mala količina tla, npr. za utvrđivanje fiziološki aktivnog kalija i fosfora potrebno je svega 10 g zrakosuhog tla. Međutim, često je masa poduzoraka veća od 1 kg, te istu treba smanjiti.

Kako bi se što bolje zadržala „prosječnost“, smanjivanje mase uputno je raditi metodom „četvrtanja“. Vrlo je jednostavna, a izvodi se na sljedeći način:
1. sve pojedinačne – poduzorke koji čine jedan prosječni potrebno je dobro izmiješati
2. cjelokupnu masu prenijeti na ravnu površinu (ispod staviti najlon ili papir)
3. od cjelokupne mase tla oblikovati kvadrat ujednačene debljine
4. kvadrat dijagonalno podijeliti na četiri trokuta ili isječka
5. dva nasuprotna isječka odbaciti Navedeni postupak se ponavlja do postizanja željene mase prosječnog uzorka (1 kg).

""

Označavanje uzoraka

Nakon uzorkovanja i stvaranja prosječnog uzorka, isti treba pravilno označiti. Oznaka svakog uzorka trebala bi sadržavati osnovne podatke: vlasnik (ime i prezime, adresa, broj tel., e-mail), broj uzorka, oznaka parcele (broj katastarske općine; katastarske čestice i/ili ARKOD), površina čestice, dubina uzorkovanja (0-30 i/ ili 30-60 cm). Uz navedene osnovne informacije, a u cilju kvalitetnije interpretacije analize, uputno je navesti podatke kao što su kultura koja će se sijati/saditi, kultura koja se trenutno nalazi na površini, prethodna gnojidba i sl. S obzirom da preporučena količina gnojiva varira ovisno o mehaničkom sastavu, dobro je navesti teksturu – laka tla (pjeskovito), srednje teška tla (ilovasto), teška tla (glinasto). S obzirom na novije zakonske propise, treba navesti način proizvodnje, odnosno uzgoja kako bi se u preporuci uvažilo ograničenja (konvencionalna, integrirana, ekološka). Kod većeg broja uzoraka treba napraviti njihov popis, kako bi se olakšala manipulacija. Radi sigurnosti, preporučljivo je da svaki uzorak bude označen s dvije jednake oznake. S vanjske strane polietilenske vrećice uzorak označiti vodootpornim flomasterom, dok u vrećicu stavljamo istu oznaku na papiru, a isti treba odvojiti od tla (u posebnu vrećicu), te pri tome treba koristit grafitnu olovku zbog otpornosti na vlagu.

Minimalni trošak i velika korist

Neophodnost kemijske analize tla u suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji nameće se planiranjem proizvodnje koja ovisi o plodnosti tla, odabirom kulture, kvalitetom i plodnošću tla, klimom i reljefom, te sposobnošću čovjeka da svoju proizvodnju uspješno ostvari unutar nekog društva i tržišta. Važnost uvrštavanja kemijske analize tla u planiranje projekta biljne proizvodnje najbolje možemo objasniti na primjeru podizanja trajnog nasada jabuka. Ulagač u Hrvatskoj za plantažu jabuka mora danas izdvojiti oko 270 tisuća kuna po hektaru, od čega je oko polovice za podizanje nasada, a druga polovica za mehanizaciju i armaturu i zaštitu od tuče. Počne li takav projekt bez kemijske analize tla na zemljištu voćnjaka investitor se izlaže opasnosti da dugoročni projekt propadne u startu ili opadne na kvaliteti zbog nepogodnosti tla, nedostatka hraniva ili pH reakcije tla, samo zbog zaborava ili štednje na trošku koji čini zanemarivih, u ukupnom proračunu projekta, nekoliko stotina kuna. Još uvijek većina naših poljoprivrednika ne obavlja analizu tla, a gnojidbu odrađuju loše, po vlastitoj procjeni, ili u boljem slučaju, prema izračunu o potrebama određene kulture za hranivima. Posljednji primjer je pogrešan, jer zanemaruje agropedološke uvjete koji postoje u tlu kojem se dodaju gnojiva.

U Međimurskoj županiji navode kako korisnici potpore za sufinanciranje kemijske analize tla moraju imati podmirene/regulirane financijske obveze prema županijskom proračunu. Županija sudjeluje s 40 %, gradovi i općine s 40 %, a krajni korisnici s 20 % ukupnog troška analize , a cijena jednog uzorka iznosi 356,25 kn. Ove godine Međimurska županija sufinancira 698 uzoraka i to:
Grad Mursko Središće – 28 uzoraka
Grad Prelog – 100 uzoraka
Općina Belica – 400 uzoraka
Općina Mala Subotica – 100 uzoraka
Općina Nedelišće – 50 uzoraka
Općina Štrigova – 20 uzoraka

""Dio proizvođača odlučio se za integriranu proizvodnju, koja se temelji na primjeni stručnog znanja i dobre prakse, a sudionicima ovog sustava analiza tla je obvezna. Početkom 2013. godine, u Upisniku proizvođača integrirane poljoprivredne proizvodnje, koji vodi Ministarstvo poljoprivrede, upisano je bilo 742 proizvođača. Ministarstvo za njih izdaje godišnje tehnološke upute za ratarske, povrtlarske, voćarske kulture i vinograde u kojima stoji da (primjer za voće)“poljoprivredni proizvođač mora unositi gnojiva na temelju rezultata analize opskrbljenosti tla pojedinim hranivima, te općeg vizualnog stanja voćke. Analiza tla na sadržaj dušika (N) je obvezna, a preporuča se obaviti je N-min metodom. Analiza tla na sadržaj fosfora, kalija, magnezija, humus, te utvrđivanje pH vrijednosti tla je obvezna: 1. prije podizanja nasada zbog određivanja količine gnojiva za meliorativnu gnojidbu, te 2. svakih pet godina u postojećim nasadima.“ Ova obveza donosi višestruke koristi, u prinosima, kvaliteti, uštedama gnojiva i zaštite. Mnogo manje troškova za analizu tla imat će proizvođači s objedinjenim većim parcelama od onih s malim i rascjepkanim proizvodnim površinama. Po jedan uzorak tla za kemijsku analizu uzima se s površine od 0 do 5 hektara (iznimno za neravna ili neujednačena zemljišta može i više uzoraka), pa će manje troška imati proizvođač s kulturom zasijanom/ zasađenom na objedinjenoj površini nego drugi s pet manjih parcela od po 1 hektar. Ovaj drugi imat će trošak pet analiza tla.

Laboratoriji diljem Hrvatske

Cijena jedne kemijske analize tla košta nekoliko stotina kuna, ovisno o laboratoriju koji ju obavlja. U gotovo cijeloj Hrvatskoj postoje takvi laboratoriji, a većinu ih je popisala Agencija za zaštitu okoliša (AZO), te prema evidenciji AZO sedam laboratorija u kojima je moguće obaviti analizu tla je iz Zagreba, dva iz Osijeka, a po jedan iz Križevaca, Jastrebarskog, Varaždina, Čakovca, Križevaca, Kutine, Kutjeva, Županje, Vukovara, Poreča, Splita i Dubrovnika, a otvoren je i laboratorij u Virovitici. Njenu važnost uvidjele su i neke regionalne vlasti, pa tako već godinama županije i općine sufinanciraju trošak analize tla. Osječko-baranjska županija takve subvencije poljoprivrednicima daje posljednjih dvanaest godina, a posljednjih godina sličan model primjenjuju Virovitičko- podravska, Međimurska, Varaždinska i neke druge županije. Obično, sufinanciraju županije i općine po 40 posto, a proizvođač 20 posto troška analize. Za sve informacije treba se obratiti u županiji po mjestu stanovanja. ""

Osječko-baranjska županija sufinancirat će Projekt “Kontrola plodnosti tla na poljoprivrednim gospodarstvima” s ukupno 399.965,68 kuna, jedinice lokalne samouprave s ukupno 399.965,68 kuna, a krajnji korisnici s ukupno 199.982,83 kuna. Predviđeno je da se ukupno analizira 2.803 uzoraka tla, a jedan prosječan uzorak analize tla uzima se s površine od 1 ha do 10 ha. Na taj bi se način Projektom “Kontrola plodnosti tla na poljoprivrednim gospodarstvima” obuhvatilo 10.000 do 20.000 ha, što predstavlja oko 10% obradivih poljoprivrednih površina obiteljskih gospodarstava Osječko- baranjske županije.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članak1. stručni seminar o proizvodnji povrća u Hrvatskoj
Sljedeći članakKreće Program mlijeka u školama
Avatar
Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 2006. godine, smjer Zaštita bilja. Od 2006. do 2008. godine radi kao referent zaštite bilja (Agromais d.o.o.). Od 2008. godine zapošljava se na Agronomskom fakultetu kao znanstveni novak u Zavodu za ishranu bilja. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 2006. godine, smjer Zaštita bilja. Od 2006. do 2008. godine radi kao referent zaštite bilja (Agromais d.o.o.). Od 2008. godine zapošljava se na Agronomskom fakultetu kao znanstveni novak u Zavodu za ishranu bilja. Suradnik je na projektu „Uloga organskih gnojiva u ishrani vinove loze“ u sklopu kojeg i doktorira 2013. godine. Također sudjeluje u projektima „The agricultural pollution control project (APCP)“, te Genetic Basis of Bioactive Nutrient Content in Croatian Common Bean Landraces. Kao suradnik sudjeluje u provođenju nastave na dodiplomskom studiju (Ishrana bilja, Osnove agrikulture) i diplomskom studiju: Gnojiva i gnojidba (Agronomski fakultet), Ishrana bilja (Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). U sklopu stručno-znanstvenog usavršavanja (CEEPUS I ERASMUS stipendija) višekratno boravi u inozemstvu (Mađarska, Makedonija, Švedska, Litva, Grčka, Francuska). U svrhu postdoc usavršavanja, u razdoblju od 3 mjeseca boravi u Sloveniji (Biotehniška fakulteta v Ljubljani). Objavio je više znanstvenih i stručnih radova, te sudjelovao na više nacionalnih i međunarodnih skupova. Član je Hrvatskog tloznanstvenog društva, Hrvatskog agrometeorološkog društva, te International Society of Trace Element Biogeochemistry (ISTEB).