Ratarske kulture koje se uzgajaju na oraničnim površinama pripadaju različitim porodicama. Uzgajane biljne vrste koje pripadaju istoj porodici imaju neka zajednička svojstva, od sličnog razvoja korijenovog sustava, sličnih potreba i usvajanja vode i potrebnih hraniva, zajedničke biljne bolesti i štetnike itd.
Provođenjem pravilnog plodoreda na oraničnim površinama uvelike se doprinosi boljoj plodnosti tla uz istovremeno povećanje biogenosti i mikrobiološke aktivnosti tla. Izmjenom vrsta iz različitih porodica koje imaju različite potrebe za vrstom i količinom hraniva potrebnih za rast i razvoj osigurava se bolje iskorištavanje istih na različitim dubinama tla. Jedna od rijetkih i vrlo vrijednih biljnih vrsta iz porodice krstašica (Brassicaceae) koja se uzgaja na oraničnim površinama je uljana repica.
U ovu porodicu osim uljane repice pripadaju krmna repica, gorušica, krmna orgštica – koje se u ratarskoj proizvodnji većinom koriste kao postrni usjevi radi unosa biljne mase u tlo te dosta povrćarskih vrsta (kupus, cvjetača, kelj itd.). Iako kod proizvodnje uljane repice ostvarena cijena na tržištu ima najmanja odstupanja u usporedbi s ostalim ratarskim kulturama (pšenica, kukuruz, suncokret, soja), uljana repica zauzima sve manje obradivih površina u Republici Hrvatskoj. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u prošloj 2022. godini uljana repica zasijana je na 22.722,09 ha (podaci se odnose na obradive površine za koje je bila tražena izravna potpora), dok će podaci za ovogodišnju proizvodnju zasigurno pokazati daljnje smanjenje površina.
Tablica 1. Površine pod uljanom repicom rh 2015.-2022.Godina ha 2015. 21.168,13 2016. 36.520,78 2017. 50.606,18 2018. 55.653,94 2019. 45.560,43 2020. 39.885,44 2021. 30.651,24 2022. 22.722,09 
IZVOR: Functional root trait-based classification of cover crops to improve soil physical properties-Csilla Hudek, Cristinel Putinica, Wilfred Otten, Sarah De Baets
Brojni štetnici napadaju uljanu repicu
Uzgoj uljane repice i visina postignutog prinosa ugrožena je s nekoliko štetnika te je potrebno praćenje njihove pojave i brojnosti tijekom cijele vegetacijske sezone uzgoja uljane repice kako bi se na vrijeme spriječile moguće ekonomske štete. Najvažniji jesenski štetnici uljane repice su: repičina osa listarica (Athalia rosae) i crvenoglavi repičin buhač (Psylliodes chrysocephala). Nakon 2013. godine kad je Europska komisija zbog zaštite pčela Uredbom zabranila tretiranje sjemena uljane repice insekticidima iz skupine neonikotinoida (imidakloprid, tiametoksam) postoji potreba jesenskog tretmana štetnika.
Štetnike uljane repice koji se pojavljuju u proljeće malu repičinu pipu (Ceutorhynchus pallidactylus) i veliku repičinu pipu (Ceutorhynchus napi) potrebno je suzbijati ako prilikom pregleda usjeva ustanovimo kitični broj od 1 male pipe/40 biljaka ili 1 pipa/m², dok kod velike pipe kritičnim brojem se smatra 1 velika pipa/5 biljaka. Uobičajno je da se odrasli oblici pipa pronalaze u veljači, no zbog povišenih temperatura krajem prosinca prošle godine i početkom siječnja ove godine prvi tretman ovih štetnika bilo je potrebno provesti već u siječnju 2023. godine.
Nedovoljno su poznate štete koje u nas prave štetnici komuške: repičina pipa komušarica (Ceutorrhynchus obstrictus) i repičina mušica komušarica (Dasyneura brassicae).
Najveći problem u proizvodnji uljane repice predstavlja repičin sjajnik (Brassicogethes aeneus). Prag odluke o primjeni sredstava za zašitu bilja ovisan je o broju odraslog insekta i razvoju cvjetnog pupa. Ako se u vrijeme kad je cvjetni pup pokriven lišćem pronađe 0,8-1 odrasla jedinka repičinog sjajnika po biljci ili terminalnom pupu potrebno je provesti tretman. U kasnijim fazama razvoja pupa kad su cvjetni pupovi vidljivi, ali nediferencirani kritični broj je 1-1,5 sjajnik po terminalnom cvatu; kod početaka diferencijacije cvjetnih pupova kritični broj je 2-3 sjajnika po terminalnom cvatu.
Pojava rezistenstnosti velik problem
Međutim, iskustveno na terenu i na temelju provedenog projekta „Monitoring rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja“ koji se provodio od 2018. do 2020. godine ustanovljeno je, ovisno o području Republike Hrvatske, da je određeni postotak populacije ovog štetnika rezistentan (otporan) na djelatne tvari iz skupine sintetskih piretroida (esfenvalerat, deltametrin, lambda-cihalotrin, cipermetrin, alfacipermetrin), odnosno na većinu trenutno registriranih insekticida za suzbijanje repičinog sjajnika u Republici Hrvatskoj.
Rezistentnost (otpornost) je smanjena osjetljivost štetnika, uzročnika bolesti i korova na djelovanje sredstva za zaštitu bilja.
Do pojave rezistentnosti dovodi ponovljena uporaba sredstava za zaštitu bilja na osnovi aktivnih tvari iz istih skupina ili istog mehanizma djelovanja te primjena neprimjerenih doza ili koncentracija.
Gubici uroda uzrokovani repičinim sjajnikom mogu iznositi do 80 % što dovodi u pitanje ekonomičnost njezine proizvodnje.
Zbog smanjenja djelotvornosti registriranih sredstava za zaštitu bilja pri uzgoju uljane repice potrebno je provesti neke od preventivnih mjera kojima se mogu smanjiti štete. Potrebno je ukloniti korove na parceli, dok na rubnim područjima oko parcele na kojoj se uzgaja uljana repica korove je potrebno pokositi. Biljkama možemo pomoći te i time smanjiti štete uzrokovane repičinim sjajnikom osiguranjem potrebnih agrotehničkih mjera i uvjeta za brzi prolazak biljke kroz faze razvoja, prvenstveno faze pupa.
