Tikvice se lako uzgajaju i obilno rode – u sezoni, tijekom lijepog vremena beru se tri do četiri puta tjedno. Biljke su to koje se vole raširiti, pa svakoj od njih treba osigurati prostor od oko jednog četvornog metra. Neutralnog su okusa, pa se od njih cijele godine, posebno ljeti spremaju ukusni obroci.
Tikvica lat. (Lagenaria siceraria) je jednogodišnja biljka. Listovi su tamnozeleni, a cvjetovi veliki i žuti. Plodovi su tamnozeleni, duguljasti, krupniji ili sitniji, ovisno o sorti. Kod nas su najzastupljenije sorte odesa, aeronaut, goldberry i cavili. Biljke tikvica vole sunce, ali i stalnu vlagu, neophodnu za rast i razvoj biljke i plodova. Relativno uspješno se uzgaja i na težim tlima. Bez obzira na kvalitetu tla, površinu za sadnju treba kvalitetno pripremiti. Tikvice vole plodno, humusno, dobro razrahljeno tlo. U dužim razdobljima bez oborina navodnjavanje je obavezno. Na glinenim tlima koja zadržavaju vodu ne uspijeva i često dolazi do truljenja korijena. Na istoj površini može se uzgajati svake četvrte do pete godine, a dobre pretkulture su rotkvice i špinat.
Kako bi se smanjio napad nametnika, u blizini tikvica dobro je posaditi bosiljak ili metvicu.
Sadnja na otvoreno
Sadi se ručno, na malč foliju s razmakom u redu od 50 do 100 cm, ovisno o bujnosti biljaka i razmaku između gredica. Sadnja na gredice nije nužna, ali je bolja aeracija tla. Sadi se od početka svibnja do kraja kolovoza, ovisno o sorti i uzgojnom području. Najbolje je saditi ujutro i kasno popodne, kada su dnevne temperature najniže. Prije sadnje presadnice se potapaju u mješavinu NPK 1:3:1 (25 grama na 10 litara vode) i fungicida na bazi propamokarb hidroklorida. Kako bi se povećala plodnost, struktura tla i zadržavanje vode, u tlo se dodaje domaći kompost ili zreli stajnjak, a ukopava se do dubine lopatice.
Prihrana i njega
Tikvice vole vodu, pa ih nakon sadnje treba obilno zaliti. Pri tom treba paziti da se ne prska po biljci (što može dovesti do truljenja). Prihranjuju se svakih 10 do 14 dana s tekućim gnojivom s visokim udjelom kalija. Prije cvjetanja i tijekom intenzivnog rasta prihranuju se gnojivom bogatim dušikom. Prostor između gredica treba redovito okopavati ili frezati, a ako vam ne smeta korištenje kemijskih sredstava, možete koristiti herbicide za uskolisne korove. To će osigurati biljkama tikvica nesmetan rast i razvoj. Za manje površine preporuka je da prostor između gredica prekrijete odnosno malčirate slamom, što će spriječiti rast korova, smanjiti isušivanje tla, a plodovi će biti čisti jer neće biti na zemlji.
Berba i čuvanje
Dok se čekaju plodovi mogu se brati i cvjetovi koji se koriste u kulinarstvu – kao sirovi u salatama, punjeni i prženi. Tikvice su spremne za branje kad su plodovi dugi minimalno 10-ak cm. Većina ih se bere kada dostignu od 20 do 25 cm.
Znate li?
Tikvice se beru tri do četiri puta tjedno, a ako je urod obilan, svaki dan. Čestom berbom potiče se cvjetanje, pa je i plodova više. Beru se ručno, otkidanjem ploda od biljke ili rezanjem škarama ili nožem. Beru se s peteljkom dužine do tri cm. Pakiraju se u drvene ili kartonske kutije. Uspješno se čuvaju u hladnjaku do tjedan dana. Sve što preostane, može se iskoristiti za zimnicu.
Bolesti i štetnici
Trulež se pojavljuje u usjevu tikvica u uvjetima hladnijeg i vlažnog vremena. Cijela biljka postaje mekša, plodovi trule. Preventivna mjera je redovito okopavanje/frezanje ili korištenje herbicida. Antraknoza je gljivična infekcija koja ugrožava cijelu biljku. Najčešći znaci bolesti su žute mrlje na lišću koje kasnije uzrokuju odumiranje lista i deformirane plodove. U kasnijoj fazi dolazi do truljenja ploda. Kako bi se mogućnost pojave bolesti svela na minimum, treba zalijevati optimalnim količinama vode, u jutarnjim ili večernjim satima.
Znaci prisustva pepelnice su bijeli tragovi na lišću koji ometaju proces fotosinteze. Kako bi se to spriječilo, treba paziti na količine dušičnih gnojiva – prevelike količine nisu poželjne. Na listovima biljaka napadnutih plamenjačom pojavljuju se žute mrlje koje kasnije prelaze u smeđe, a biljka se suši i odumire. Lisne uši sišu sokove iz lišća i plodova i tako oštećuju cijelu biljku. Napadnuti dijelovi se deformiraju i suše. Bijela muha ostavlja sekret na donjem dijelu lista koji navlači crnu gljivicu. Nakon nekon vremena list uvene, kao i cijela biljka. Suzbija se prskanjem nekim od insekticida, prije uroda. Crveni pauk se hrani staničnim sokovima na donjoj strani lišća. Tu ostavlja i ličinke, što je na listu vidljivo kao bijele točke. Na kraju cijeli list postane mramorast. Crveni pauk suzbija se s nekim od insekticida. Puževi jedu mlado lišće, ali i plodove. Pored toga, ostavljaju izmet i prijenosnici su mnogih bakterija i bolesti.
