Procjena količina proizvedenog mesa divljači u svijetu iznosi oko 2 milijuna tona. Pri tome se nešto više od polovice proizvede na afričkom kontinentu (oko 1,1 milijuna tona), potom slijedi Oceanija (oko pola milijuna tona), Sjeverna Amerika (oko 0,3 milijuna tona), Europa (oko 0,1 milijun tona) i Južna Amerika (oko 0,06 milijuna tona).

U Republici Hrvatskoj je aktivno oko 65.000 lovaca. U godišnjem odstrjelu divljači najbrojnija je divlja svinja s oko 50.000 grla. Slijedi srna obična s oko 17.600 grla te jelenska divljač s oko 6.600 grla.

Postupanje s trupovima krupne divljači

Kako bi se očuvala hranjiva i nutritivna vrijednost mesa te spriječile neželjene kontaminacije iz okoline, nakon odstrjela se s mesom divljači treba postupati na odgovarajući način. Zakonska regulativa nalaže da osobe koje love divljač s ciljem njezinog stavljanja u promet za ljudsku potrošnju moraju u dovoljnoj mjeri poznavati patologiju divljači, ponašanje divljači te postupanje s njom i njenim mesom. Stoga se provode programi osposobljavanja lovaca za prvi pregled divljači nakon odstrjela. Uključuju poznavanje anatomije, fiziologije i ponašanje divljači, neprirodnog ponašanja i patoloških promjena koje se javljaju zbog bolesti, onečišćenja okoliša ili drugih čimbenika, higijenskih pravila i pravilne tehnike rukovanja, prijevoza, evisceracije i uzorkovanja te propisa koji se tiču ove tematike.

Nakon odstrjela krupne divljači moraju se što je moguće prije ukloniti želudac i crijeva te ona mora, prema potrebi, iskrvariti. Osposobljena osoba mora pregledati trup i sve uklonjene unutarnje organe kako bi utvrdila da meso ne predstavlja opasnost po zdravlje ljudi. Pregled se mora obaviti što je moguće prije nakon odstrjela.

Glava i utroba ne trebaju pratiti tijelo do objekta gdje se obrađuju trupovi divljači, osim u slučaju vrsta osjetljivih na trihinelozu (životinje svinjskih vrsta, jednopapkari i ostali) čija glava (osim kljova) i ošit moraju pratiti trup. Hlađenje trupova treba početi u razumnom roku od trenutka odstrjela. Njime se treba postići temperatura u svim dijelovima mesa od najviše 7 °C.

Ako dopuštaju klimatski uvjeti, nije potrebno aktivno hlađenje (hladnjače). Tijekom prijevoza do objekta za obradu divljači treba izbjegavati držanje trupova na hrpi. Naime, trupovi koji se još nisu ohladili zagrijavat će one koji su na dnu hrpe. Tad će počet procesi kvarenja mesa. Trupove divljači može se prevoziti jedino uz potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova te trup divljači treba biti označen odgovarajućom markicom između kostiju podlaktice ili potkoljenice, ili kroz kožu na trbušnoj šupljini, kad je obavljeno vađenje utrobe odmah nakon odstrjela. S trupova divljih svinja treba uzeti uzorka mišića ošita i pregledati na trihinelozu.

Farma divljih svinja

Objekti za prijem i obradu trupova divljači

Ovisno o podrijetlu divljači, prijam, obrada i daljnja distribucija mesa divljači se provodi u različitim objektima. Sabirališta divljači su objekti u kojima se odstrijeljena divljač skladišti i/ili obrađuje za osobnu upotrebu sudionika lova ili krajnjeg potrošača i za lokalne maloprodajne objekte koji opskrbljuju krajnjeg potrošača/ugostiteljske objekte te se ne označava oznakom zdravstvene ispravnosti. Količina mesa divljači koja se stavlja na tržište iz sabirališta može iznositi najviše 30 % godišnjeg propisanog izlučenja prema važećoj lovno-gospodarskoj osnovi lovišta. Meso odstrijeljene divljači podrijetlom iz sabirališta namijenjeno krajnjem potrošaču ili za maloprodajne objekte koji opskrbljuju krajnjeg potrošača/ugostiteljske objekte može se stavljati na tržište samo na području Republike Hrvatske.

Ako sabiralište ima samo funkciju skladištenja, treba sadržavati rashladnu komoru za uskladištenje trupova te umivaonik s toplom i hladnom vodom. Ako obavlja i djelatnost obrade trupova divljači, mora imati i prostor namijenjen za skidanje kože, opremu za skidanje kože u visećem položaju, sterilizator za dezinfekciju alata i opreme, odvojene rashladne komore za otkoženei neotkožene trupove, opremu za rasijecanje trupa u najviše šest dijelova (ako se rasijecanje obavlja u objektu) te hlađeni spremnik za nusproizvode životinjskog podrijetla kategorije 1 i 2. Ako će se meso divljači izvoziti ili koristiti u preradi, obrada trupova divljači se mora provesti u za to odobrenim objektima – (malim) klaonicama ili objektima za rasijecanje divljači. Male klaonice su odobreni objekti za klanje i rasijecanje papkara, kopitara i uzgojene divljač s maksimalnim brojem klanja od 20 uvjetnih grla tjedno, odnosno rasijecanjem 250 t mesa godišnje. U svrhu obrade trupova i rasijecanja mesa divljači mogu se koristiti i pokretne klaonice.

Meso divljači koje dolazi iz klaonica ima pečat zdravstvene ispravnosti kojeg stavlja ovlaštena osoba (veterinar). U Republici Hrvatskoj postoje 24 sabirališta i 56 odobrenih objekata za obradu i rasijecanje trupova divljači. Pri tome, u odobrenim objektima se obrađuju i rasijecaju i trupovi domaćih vrsta životinja. Za svježe meso divljači uvijek postoji opasnost od kontaminacije mikroorganizmima koji uzrokuju trovanje hranom. Mikroorganizmi potječu s kože ili iz sadržaja želuca i crijeva tijekom obrade jer i zdrave životinje mogu prenositi mikroorganizme. Najčešći među njima su E. coli O157, Salmonela spp., Campylobacter spp., Yersinia i Listeria spp. U svrhu sprječavanja kontaminacije otkoženih trupova i mesa na tržištu postoje dostupne vreće u kojima se meso i/ili trupovi mogu prevoziti i prenositi.

Vreća za spremanje trupova divljači Foto: bigronline.com

Farme za uzgoj krupne divljači


Farmski uzgoj divljači postoji u brojnim zemljama već desetljećima dok u nas predstavlja noviji način uzgoja. Na farmama se najčešće uzgajaju jelen obični, jelen lopatar, sika jelen, muflon i divlja svinja. Od 1990. godine u Europi postoji Federacija europskih udruga uzgajivača jelena (eng. FEDFA) koja broji 15 država članica s oko 4700 farmi na kojima se uzgaja više od 190.000 grla jelenske divljači. No, broj farmi i jelenske divljači je veći budući da sve farme unutar pojedine države nisu uključene u rad Federacije.

U odnosu na farmski uzgoj jelenske divljači koji postoji u većini europski zemalja, farmski uzgoj divlje svinje brojniji je u skandinavskim zemljama i Velikoj Britaniji. Farmski uzgoj divljači podliježe istim pravilnicima i zakonima kao i uzgoj domaćih životinja na farmama. On ne podliježe odredbama Zakona o lovstvu i pravilnicima koje se tiču slobodno živuće divljači.

U odnosu na uzgoj domaćih životinja, farmski uzgoj divljači ima niža ulaganja, manji su zahtjevi za ljudskom radnom snagom, bolje iskorištenje pašnjačkih površina te pridonosi povećanoj samodostatnost za mesom divljači u većini zapadnih europskih zemalja. Naime, samodostatnost za mesom jelena u Europi je oko 50 % te se ostatak mesa uvozi s farmi Novog Zelanda. Stoga, farmski uzgoj jelenske divljači u Europi ima sve veću ulogu u suvremenoj poljoprivredi. Predstavlja alternativu za uzgajivače domaćih životinja.

Ograda farme za jelensku divljač treba biti visine minimalno 2 m te se za ogradu koristi tzv. žičano farmer pletivo, nikako bodljikava žica. Na farmi je potrebno osigurati objekte gdje se životinje mogu skloniti od nepovoljnih vremenskih prilika. Osobito je to ako minimalno 5 % površine gdje borave životinje nije obraslo grmljem i/ili drvećem. Hrana se izlaže u jasle, valove i/ili hranidbeni stol. Pri tome treba paziti na dužinu hranidbenog prostora po odrasloj jedinici, osobito za muška grla s rogovima. Tako je npr. poželjno koncentrirana krmiva izlagati na ravnom hranidbenom stolu gdje sve jedinke imaju podjednako pristup hrani. Za pojedine vrste divljači ovisno o njihovim potrebama treba na farmi osigurati specifične uvjete.

Za jelensku divljač i divlje svinje treba osigurati mjesto za kaljužanje. Po jednom hektaru površine preporuka je držati 10 odraslih jedinki jelenske divljači. U uzgoju, troškovi hranidbe čine 60-70 %, stoga imaju presudan utjecaj na isplativost i ekonomičnost proizvodnje. Ispaša je najjeftiniji izvor hranjiva, stoga u farmskom uzgoju jelenske divljači prioritet treba staviti na održavanje pašnjaka. Visina trave na pašnjaku od 9-10 cm smatra se optimalnom za namirenje većine nutritivnih potreba. Poželjno je osigurati 350-400 g prekrupe ječma, koncentrata za divljač ili ovce u sezoni rasta (proljeće-ljeto) za jelena običnog ili 300-350 g po grlu jelena lopatara. Kad je visina trave na pašnjaku niža od navedene potrebno je jelensku divljač početi prihranjivati. Prihrana se bazira na sijenu (oko 1 kg/grlu), potencijalno travnoj sjenaži, i dodataku 200-250 g prekrupe ili koncentrata.

Prividna hibernacija jelenske divljači

Ovisno o dostupnosti, u hranidbu jelenske divljači se može uvesti i sočna voluminozna krmiva kao što su mrkva, krumpir, stočna repa, tikve, repini rezanci i pivski trop. Važno je napomenuti da jelenska divljač mijenja svoj metabolizam nastupanjem sezonskih promjena u jesen (skraćivanje dužine dana i pad temperatura). Jelenska divljač tijekom zimskog razdoblja ulazi u „prividnu hibernaciju“ – broj otkucaja srca se smanjuje do 40 %, u buragu se usporavaju procesi razgradnje hrane i prirasti stagniraju.

U zimskom razdoblju se ne povećava količina koncentrata iznad 300 g po grlu jer će u buragu nastupiti acidoza zbog promijenjenih uvjeta probave. Ovisno o veličini farme, izlučivanje i proizvodnja mesa se razlikuju. Na manjim farmama u Europi izlučivanje jedinki za proizvodnju mesa se provodi odstrjelom kao i u lovu na slobodno živuću divljač. Na farmi se izgradi čeka te uzgajivač vrši odstrijel puškom. Pucanj i proizvedeni zvuk ne uzrokuju intenzivnije reakcije drugih jedinki i ubrzo ostale jedinke nastavljaju s uobičajenim aktivnostima.

Ovakav način izlučivanja na farmama se provodi kako bi se stres sveo na najmanju moguću mjeru te negativni utjecaj istog na dobrobit životinja i kvalitetu mesa. Na većim farmama (primjer Novog Zelanda) uzgojena jelenska divljač se na klanje i obradu trupova prevozi stočarskim kamionima i prema posebnim propisima.

Jedan od ključnih propisa se odnosi na postupanje s jelenskom divljači. Zakonom je zabranjeno povlačenje jelena za rep pri utovaru i manipulaciji. Naime, repni kralješci lako pucaju i dolazi do ozljeda i krvarenja koja narušavaju dobrobiti životinja i kvalitetu mesa. Na Novom Zelandu se za takvo postupanje s uzgojenom divljači može krivično odgovarati. Vozači stočarskih kamiona i oni koji sudjeluju u radu sa životinjama prolaze edukacije o pravilnom postupanju s divljači.


Redovita obilaženja te popravljanje ograde

U svrhu proizvodnje mesa jelenska divljač se s farmi izlučuje uglavnom u dobi od 15-18 mjeseci. Tada se ostvaruje najbolji omjer kvalitete trupa i iskorištenja pašnjaka. U dobi od 12-24 mjeseca randman trupova jelena običnog iznosi 52-56 % i masa 48-65 kg, a jelena lopatara 52-58 % i 22-32 kg. U farmskom uzgoju divlje svinje se izlučuju ovisno o potrebama tržišta u dobi od 8 i 18 mjeseci. Randman trupova kreće se od 65 do 80 %.


U farmskom uzgoju divljih svinja uglavnom ne postoje veći problemi u organizaciji proizvodnje. Dodatan oprez je potreban u vrijeme prasenja te će dominantna krmača ako se prije nje oprase druge krmače, niže na hijerarhijskoj ljestvici, pokušati usmrtiti njihovu prasad. No, ako se dominantna krmača oprasi među prvim krmača u sezoni prasenja, takvo ponašanje izostaje. Također, velika pažnja se posvećuje ponašanju i temperamentu jedinki. Ako neke od njih pokazuju agresiju i nasrću na čovjeka, izlučuju se iz proizvodnje.

Žičanu ogradu na farmi divljih svinja je potrebno ukopati u zemlju i do 40 cm budući da divlje svinje ruju i tako oštećuju ogradu. Redovita obilaženja i popravljanja ograde su među glavnim radnim zahtjevima na farmi. Visina žičane ograde bi trebala biti 2 m te se izvana na visini do 1 m postavlja električni pastir. Sve kako bi se spriječio kontakt s divljim svinjama iz prirode. Ovo je postalo obavezno uslijed pojave afričke svinje kuge na svim farmama divljih svinja u Europi.

Hranidbeni stol za koncentrirana krmiva za jelensku divljač na farmi Foto: wildhaltung.at