Laminitis ili kočina je bolest koju karakterizira aseptična upala nokatnog i postranog dijela kopita u konja ili papka u goveda.
Klinički znakovi uključuju preosjetljivost kopita ili papka koja napreduje do nemogućnosti kretanja, pojačanog digitalnog pulsa i povišene temperature u kopitima ili papcima. Teški slučajevi s vanjski vidljivim kliničkim znakovima mogu dovesti do rotacije kopitne ili papčane kosti, tj. do nemogućnosti ustajanja. To zahtijeva eutanaziju ili ekonomsko iskorištavanje, ovisno o životinji. Kopitna kost u konja je smještena unutar kopita i fiksirana pomoću slojeva modificiranih stanica kože, poznatih kao lamine ili lamele koje djeluju kao amortizeri tijekom kretanja. U konja postoji oko 550-600 pari primarnih epidermalnih lamina, od kojih svaka ima 150-200 sekundarnih lamina. One se međusobno spajaju sa sličim strukturama na površini kopitne kosti pomoću vezivnog tkiva.
Laminitis doslovno znači upala lamine, a sam mehanizam nastanka ostaje i dalje nejasan iako je predmet mnogih istraživanja. U većini slučajeva laminitis se javlja na oba prednja kopita. Može se javiti i na sve četiri noge, na stražnjim nogama ili na samo jednom od potpornih udova.
Primarni uzroci mogu biti otpuštanje upalne molekule histamina, mehanički uzrok (tvrda podloga), loša cirkulacija krvi (anoksija), statički laminitis (stajanje), transportni laminitis (dugotrajni transport), ekstremni uvjeti hladnoće ili dugotrajno zagrijavanje kopita.
Stanja koja uzrokuju sekundarni laminitis
Smatra se da tri stanja mogu uzrokovati sekundarni laminitis: upala (sepsa, endotoksemija, zaostala posteljica, previše ugljikohidrata-žitarice, upala crijeva (enterokolitis), upala pluća i poplućnice (pleuropneumonija) i drugo), metabolički ili poremećaji mijene tvari (Cushingov sindrom konja, metaboličkog sindroma konja (EMS), pretilost, primjena glukokortikoida i drugo) te mehanički kao posljedica vanjskih utjecaja (hodanje po tvrdim površinama, preopterećenje težinom, ozljede i drugo).
Liječenje i prognoza ovise o stadiju bolesti, pri čemu konji liječeni u ranijim stadijima često imaju bolju prognozu. U početnom stadiju, vrijeme između početne izloženosti uzročniku do pojave kliničkih znakova traje 24-60 sati. Ono predstavlja najbolje vrijeme za početak liječenja laminitisa. Prva 72 sata nakon početka kliničkih znakova započinje akutna faza. Klinički znaci su ograničujući digitalni puls, hromost, vrućina i reakciju na test kopita.
Uspjeh liječenja tijekom ovog stadija presudno je hoće li bolest prijeći u kronični oblik. U subakutnom obliku nastaje minimalno oštećenje lamela, a klinički znakovi iz akutne faze nestaju te konj ozdravi. Kronični oblik nastaje nakon više od 3 tjedna kad bolest nije kontrolirana u ranom procesu. To često dovodi do pomicanja i rotacije kopitne kosti. Kronična faza može biti kompenzirana i nekompenzirana. Kompenzirani slučajevi imat će izmijenjenu strukturu kopita (široku bijelu liniju i smanjenu konkavnost tabana).
Laminitis u goveda ili papčana kočina se bitno razlikuje od laminitisa u konja. Znatno se razlikuju konjsko kopito i goveđi papak po morfologiji, ali i po fiziološkim te funkcionalnim osobinama i potrebama.
Dugogodišnje postojeće znanje o laminitisu konja je bilo doslovno preneseno na goveđi papak, iako su posljednjih godina uznapredovala istraživanja na području morfologije i patologije goveđeg papka, što je rezultiralo nizom novijih spoznaja o razvoju i uzrocima laminitisa.
Razvoj laminitisa u goveda
Pogodovni čimbenici za razvoj laminitisa u goveda su loš menadžment stada, način držanja, genetika, uzgoj, hranidba i fiziološko stanje (graviditet, porođaj, laktacija i drugo), ali još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni uzrok i nastanak laminitisa. Više od 30 % mliječnih goveda pokazuje znakove hromosti. Hromost predstavlja značajnu štetu i gubitak na farmama muznih krava, a očituje se kao smanjena proizvodnja mlijeka, smanjena reprodukcijska aktivnost, prerano izlučivanja iz uzgoja i klanje, te povećani trošak zbog veterinarskih usluga.
Laminitis je jedna od najznačajnijih bolesti koja uzrokuje razvoj drugih bolesti papaka u goveda kao što su bolest bijele linije, krvarenja i čir tabana. Mlađa goveda obolijevaju pretežno od akutnog oblika, dok starija goveda obole uglavnom od kroničnog oblika laminitisa. Klinička slika i promjene koje uzrokuje laminitis u goveda se razlikuju od onih u konja. Akutni oblik laminitisa karakterizira hromost, sapet hod i pogrbljena leđa, govedo se nerado kreće, a korak je skraćen.
U kroničnom obliku laminitisa mijenja se oblik papka. Proširi se, taban postane ravan, nokatna stijenka se udubi i poprimi oblik “papuče”. Osnovni problem nastanka laminitisa u goveda je hranidba, ali uz određene pogodovne čimbenike kao što su sistemske bolesti bubrega i jetre, ketoza, dislokacija sirišta, acidoza (zbog nakupljanja mliječne kiseline u buragu), pretjerano hranjenje lako probavljivim ugljikohidratima, upala mliječne žlijezde, zaostajanje posteljice, hranidba prebogata bjelančevinama, genetska predispozicija, mehanički čimbenici i drugo.
Rana dijagnoza ključna je za učinkovito liječenje. U početku bolesti znakovi mogu biti prilično nespecifični. Temeljit klinički pregled i pregled ekstremiteta je ključan, a u vrijednih životinja radiografija, ultrazvuk, kompjuterizirana tomografija (CT), magnetska rezonacija (MRI), nuklearna scintigrafija i druge specifične pretrage. Utvrđivanje razlika između akutnog i kroničnog, stabilnog i nestabilnog te pravilno postavljanje dijagnoze od vitalne je važnosti pri odabiru protokola liječenja.
