Najčešće je riječ o korovima, a mogu je stvarati i kultivirane biljke.
Cijanovodična kiselina je kao jaki otrov međuprodukt cijanglikozida kod sinteze biljnih proteina. Pri njihovu fermentiranom raspadanju može se oslobađati cijanovodična kiselina. Ne stvara se ako je tijek rasta normalan, ali se može stvarati u želucu pri maceraciji, kad bilje leži na hrpi ili pak u zrnju, pa je narušen normalan tijek životnih procesa u biljci.
Za takvo raspadanje treba dovoljno vlage i najpovoljnija temperatura, između 35 i 50 °C.
Smatra se da proces raspadanja počne i pod utjecajem enzima, kiselina i bakterija u probavnom sustavu.
Stvaranju cijanovodičnih kiselina pogoduju tla bogata dušikom. Vrlo otrovne biljke mogu biti i one izrasle u stajačoj vodi.
Mlade biljke stvaraju više cijanovodične kiseline nego zrele i starije. Noću prestaje stvaranje cijanovodične kiseline.
Neke je biljke stvaraju u svježem stanju, ali ne i u suhom.
Suština štetnog djelovanja cijanovodične kiseline u organizmu sastoji se u tomu što kiselina uspori ili posve onemogući procese oksidacije u tkivu. Stanice tkiva ne dobivaju kisik, pa nastupa anoksemija (glad za kisikom).
Kako je osjetljivost živčanog sustava na nestanak kisika velika, javljaju se tegobe u dišnom i središtu za regulaciju krvožilnog sustava, proširenje ili suženje žila.
Uzrok ugibanja je uzetost (paraliza) središta za disanje.
Simptomi otrovanja cijanovodičnom kiselinom
Životinje su u početku nemirne, teže dišu, a rad srca oslabi. Javljaju se grčevi i pad temperature. Životinje prije ugibanja padaju u komu, ponekad povraćaju, nesigurne su pri hodu i postaju razdražljivima. Pojave li se takvi znakovi na pašnjaku, odmah treba prekinuti ispašu, osobito ako su navedeni čimbenici nazočni za stvavanje cijanovodične kiseline.
Osim koštićavog voća i lana, i krmne biljke mogu stvarati cijanovodičnu kiselinu (muhar, sudanska trava, neki korovi, pr. pahulja, vunasta pirevina i dr.).
Kod svinja su utvrđena otrovanja djetelinom uglavnom na pašnjacima, rjeđe pri hranidbi u svinjcu.

Prethodni članakZelena hrana za piliće
Sljedeći članakRazmnožavanje pčelinjih zajednica
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.