Konverzija hrane je uz plodnost svinja danas ekonomski najvažnije svojstvo u svinjogojskoj proizvodnji. Mjeri se utroškom hrane po kg prirasta, a sastoji se iz dijela hrane utrošenog za uzdržne potrebe i dijela utrošenog za proizvodnju.
Sa selekcijskog gledišta, cilj bi trebao biti usmjeren primarno na poboljšanje iskoristivosti ukupno pojedene hrane kako bi neprobavljeni dio unesene hrane bio što manji. Dosadašnja istraživanja pokazuju da je nasljednost ili heritabilitet za neiskorišteni dio hranjivih tvari relativno visok (0,4-0,6), pa stoga postoji mogućnost da se selekcijom mijenja, odnosno smanjuje. Osim poboljšanja ukupne iskoristivosti hranjivih tvari, u selekciji treba težiti također smanjivanju uzdržnih potreba svinja. Uzdržne potrebe u hranidbi svinja predstavljaju minimalne dnevne zahtjeve za energijom, bjelančevinama, mineralima i vitaminima koji su potrebni za održavanje osnovnih tjelesnih funkcija, poput disanja, cirkulacije i termoregulacije, bez ikakvog rasta ili proizvodnje mlijeka.
Genetski napredak i učinkovitost iskorištavanja hrane
U sposobnostima iskorištavanja hrane kod svinja postoji velika varijabilnost koja je najviše uvjetovana brzinom rasta i sastavom prirasta. Svinje koje brže rastu, odnosno imaju veće dnevne priraste, imaju ujedno i nižu konverziju. U većini istraživanja koja su proučavala povezanost dnevnog prirasta i konverzije u svinja, utvrđene su genetske korelacije između ova dva svojstva u rasponu od -0,60 do -0,80. Ova vrlo visoka i ujedno negativna genetska korelacija ima izuzetno praktičnu primjenu u tovu svinja, jer izborom mesnatijih svinja koje ujedno i brže rastu postižemo i manju konverziju hrane.
S obzirom da troškovi hranidbe čine u prosjeku 70% ukupnih troškova proizvodnje svinja, očita je ekonomska važnost konverzije hrane i njezina uključenost u većinu selekcijskih programa u svinjogojstvu. Mesnatije svinje u pravilu trebaju znatno manje hrane za prirast nego masne svinje. U procesu sinteze 1 kg mišićnog tkiva troši se svega jedna četvrtina energije hrane od one koja je potrebna za sintezu 1 kg masnog tkiva, odnosno četiri puta manje.
Praćenje konverzije i utjecaj proizvodnih uvjeta
Selekcija na smanjivanje konverzije provodi se testiranjem nazimica i nerastića u testu na vlastita proizvodna svojstva (tzv. performance test) ili ispitivanjima na sposobnost iskorištavanja primljenih hranjivih tvari u metaboličkim kavezima. U performance testu nerastića i nazimica konverzija hrane se određuje vaganjem svinja u pravilnim vremenskim razmacima (npr. svakih 14 dana) kako bi se utvrdio ukupni prirast u kg u određenom razdoblju i vaganjem danih i preostalih količina hrane, odnosno kako bi se utvrdila ukupna količina konzumirane hrane. Dijeljenjem ukupne količine konzumirane hrane i ukupnog prirasta u određenom razdoblju dobije se konverzija hrane.
Nerastići se u performance testu mogu držati i pojedinačno u boksovima, dok se nazimice u pravilu drže skupno i računa se prosječna konverzija za skupinu nazimica u testu. U obročnoj hranidbi hrana se važe svakodnevno, a ako se svinje hrane po volji iz hranilica, hrana se važe povremeno ili se jednostavno prebroje vreće s gotovom krmnom smjesom kako bi se utvrdila ukupno konzumirana količina hrane u razdoblju između dva vaganja. Konverzija hrane se može određivati u različitim fazama uzgoja svinja. Može se određivati u uzgoju prasadi, u tovu svinja, ali i na razini cijele farme. Za izračun konverzije hrane na farmi u ukupnu utrošenu količinu hrane na farmi treba uključiti utrošenu hranu za sve kategorije svinja (krmače, prasad, tov, nazimice, nerasti) te istu podijeliti s ukupnim prirastom na farmi (prasad, nazimice, tov).
Kad govorimo o ciljnim vrijednostima za konverziju hrane koju treba postići u pojedinim fazama proizvodnje, danas se smatra da u intenzivnoj proizvodnji svinja konverzija hrane u uzgoju prasadi od 7 do 25 kg ne bi smjela prelaziti 1,8 kg po kg prirasta, u tovu svinja od 25 do 115 kg najviše do 3 kg, a na razini farme u prosjeku 3,5 kg po kg ukupnog prirasta. U manje intenzivnim sustavima proizvodnje i uz korištenje slabije proizvodnih genotipova, a pogotovo u sustavu držanja svinja na otvorenom, konverzija se povećava i u odnosu na intenzivnu svinjogojsku proizvodnju može biti 30-50% viša.
Konverzija hrane u svinja je svojstvo pod utjecajem brojnih čimbenika. Osim genetskih čimbenika, koji su primarno povezani s pravilnim izborom genotipa za određeni cilj proizvodnje svinja, istraživači su utvrdili i brojne druge čimbenike koji utječu na konverziju hrane. Neki od najvažnijih su: mikroklimatski uvjeti smještaja, zdravlje životinja s posebnim naglaskom na zdravlje probavnog trakta, gustoća naseljenosti, sastav krmnih smjesa, skladištenje i postupanje s hranom, dob prasadi pri odbiću, sustav držanja svinja, dobrobit, management i brojni drugi okolišni čimbenici.
Naslovna foto: Freepik
