Kad govorimo o hranidbi ovaca i koza, mnogi uzgajivači odmah pomišljaju na koncentrate — koliko zrna, koliko mineralnih dodataka, koliko energije. No, voluminoza — sijeno, silaža, svježa krma, slama — nije samo “punjenje” između obroka. Za preživače je to osnova svega: zdravlja buraga, plodnosti, mliječnosti i dugovječnosti životinje. Ovaj članak objašnjava zašto, i što možete učiniti bolje već od sljedeće sezone.
Voluminoza su krmiva velikog volumena i relativno niske hranjive gustoće u usporedbi s koncentratima poput sijena, silaža trave ili kukuruza, svježa trava, lucerna, slama i razna gruba krma. Ključna komponenta voluminoze jest sirova vlaknina (SV) — strukturni ugljikohidrati biljnih stanica koji se razgrađuju fermentacijom u buragu. Upravo ta fermentacija vlaknine u buragu je srce probave preživača. Mikroorganizmi buraga: bakterije, gljivice i praživotinje razgrađuju vlakna i pritom stvaraju hlapljive masne kiseline (HMK): octenu, propionsku i maslačnu kiselinu. Te kiseline su primarni izvor energije za ovce i koze, a ne glukoza kao kod monogastričnih životinja. Bez dovoljne količine vlakana, burag ne funkcionira ispravno, a cijeli metabolizam životinje pada u neravnotežu.
Što je burag i zašto je toliko važan?
Burag je prvi i najveći predželudac preživača — kod odrasle ovce zauzima gotovo 2/3 trbušne šupljine. U njemu živi iznimno bogata mikrobiota koja probavlja vlakna koja za monogastrične životinje (svinje, perad) jednostavno ne postoje kao izvor energije. Burag je, zapravo, vanjski fermentacijski “reaktor” koji je evolucijski razvijen upravo za preradu grube krme s visokim udjelom vlakana. Kad ga hranimo previše koncentratima i premalo voluminozom, narušavamo ravnotežu te mikrobiote — s ozbiljnim posljedicama za zdravlje.
Nedostatak voluminoze uzrokuje konkretne, mjerljive zdravstvene i ekonomske probleme. Evo najvažnijih.
Acidoza buraga — tihi uništavač stada
Najčešća i najteža posljedica premalo voluminoze i previše koncentrata jest acidoza buraga — pad pH vrijednosti buražnog sadržaja ispod normalnih vrijednosti (6,0–6,5). Do toga dolazi jer se lako probavljivi škrob iz žitarica brzo fermentira i stvara veliku količinu mliječne kiseline, a vlakna iz voluminoze koja inače “puferiraju” kiselost i mehanički stimuliraju žvakanje i lučenje sline nedostaju. Lučenje sline iznimno je važno: ovca može lučiti i do 10–15 litara sline dnevno, a slina je bogata bikarbonatima koji neutraliziraju kiseline u buragu. Žvakanje voluminoze — posebno duge, strukturne krme jedini je prirodni mehanizam koji potiče to lučenje. Bez dovoljno grube krme, sline nema dovoljno, pH buraga pada, mikrobiota buraga se mijenja i počinju problemi.
Znakovi acidoze buraga — prepoznajte ih na vrijeme
Smanjeni apetit i smanjena konzumacija voluminoze, mekši ili vodenasti izmet (ponekad s neprobavljenim zrnima), smanjena mliječnost kod mliječnih koza i ovaca, škripanje zubima, tupilo i letargija, u teškim slučajevima — ležanje, otežano disanje, uginuće. Subklinička (blaga, kronična) acidoza posebno je opasna jer se ne vidi jasno, ali polako ruši produktivnost cijelog stada.
Enterotoksemija — veza s voluminozom
Enterotoksemija (bolest mekog bubrega, eng. pulpy kidney) — uzrokovana bakterijom Clostridium perfringens tip D — jedna je od najčešćih i najsmrtonosnijih bolesti ovaca i koza, posebno mladih i dobro hranjenih životinja. Iako se radi o bakterijskoj bolesti, okidač je gotovo uvijek isti: nagli porast lako probavljivih ugljikohidrata u crijevima, a to se događa upravo kad je omjer koncentrata i voluminoze poremećen. Kad burag nije dovoljno “zaposlen” voluminozom, škrob iz koncentrata prolazi u tanko crijevo neprobavljen i tamo postaje odlična podloga za razmnožavanje klostridija. Redovita vakcinacija i stabilan omjer voluminoze i koncentrata u obroku dva su stupa prevencije ove bolesti.
Urolitijaza (kamenci mokraćnog sustava) kod muškog podmlatka
Ovo je problem koji muči uzgajivače koji tove muški podmladak ovaca i koza. Urolitijaza nastaje zbog neravnoteže kalcija i fosfora u obroku, a ta neravnoteža gotovo uvijek dolazi od prekomjernog oslanjanja na žitarice i premalo voluminoze. Žitarice imaju visok udio fosfora i nizak udio kalcija; voluminoza (posebno leguminoze poput lucerne i djeteline) ima povoljniji Ca:P omjer. Idealni omjer kalcija i fosfora u obroku ovaca i koza je 2:1 do 2,5:1. Kad se tov temelji pretežno na žitaricama bez dovoljno kvalitetnog sijena ili lucerne, taj omjer se lako narušava, a posljedica su kamenci koji blokiraju mokraćni kanal, najčešće kod muških životinja, s visokim postotkom smrtnosti.
Koliko voluminoze treba ovci i kozi?
Ovo pitanje nema jedinstven odgovor, ovisi o vrsti i kategoriji životinje, fazi proizvodnog ciklusa, kvaliteti voluminoze i ciljevima uzgoja. Ali, postoje praktična pravila koja vrijede za većinu situacija.
Kategorija životinje Min. voluminoza (% SM obroka) Sirova vlaknina u SM obroka Napomena Ovce — održavanje 70–80% 18–22% Osnova: sijeno + paša Ovce — kasna bređost 50–60% 16–18% Postupno povećati koncentrate Ovce — laktacija (dojenje) 50–60% 15–17% Voluminoza visoke kvalitete Tovna janjad (završna faza) 40–50% 14–16% Paziti na acidozu! Koze — mliječne (laktacija) 45–55% 15–18% Koze toleriraju manje SV od ovaca Koze — bređost 55–65% 17–20% Izbjegavati prekrmljivanje Ovnovi i jarčevi — izvan sezone 75–85% 20–24% Gotovo isključivo voluminoza
SM = suha tvar obroka. Ove vrijednosti su okvirne smjernice — za precizno balansiranje obroka preporučuje se konzultacija s nutricionistom ili veterinarom, posebno za intenzivne sustave uzgoja.
Koja voluminoza je najkvalitetnija za ovce i koze?
Nije svaka voluminoza jednaka. Kvaliteta varira ovisno o vrsti biljke, fazi košnje i načinu konzervacije, a ta razlika izravno utječe na to koliko koncentrata trebate dodati da biste pokrili energetske i proteinske potrebe stada.
Vrsta voluminoze Sirova vlaknina Sirovi protein Energija (MJ NEL/kg SM) Napomena za praksu Lucerna — sijeno (1. košnja) 26–30% 17–20% 5,2–5,8 Izvrsno za koze i ovce u laktaciji Travno-djetelinska mješavina — sijeno 27–32% 12–16% 4,8–5,5 Dobra osnova za sve kategorije Travno sijeno — kasna košnja 32–38% 7–10% 4,2–4,8 Slabije hranjivo, ali dobro za burag Kukuruzna silaža 18–22% 7–9% 6,2–6,8 Energetski bogata, manje vlakana — pažnja! Travna silaža (rana košnja) 24–28% 14–17% 5,5–6,0 Dobra alternativa sijenu u kišnim godinama Slama pšenična / ječmena 38–45% 3–5% 3,5–4,0 Samo kao izvor vlaknine — malo hranjivo Svježa paša (proljeće) 18–24% 18–24% 6,0–6,8 Pazi na nadam buraga pri naglom prelasku!
Zlatno pravilo: što je biljka u ranijoj fazi rasta pri košnji — to je voluminoza hranjivija, ali s manje strukturnih vlakana. Što je kasnija košnja — to je više vlakana, ali manje energije i proteina. Za ovce i koze idealna je srednja košnja — u fazi cvatnje ili tik prije nje koja daje dobar kompromis između vlakana i hranjivosti.
Najčešće greške u praksi i kako ih ispraviti?
Greška 1: Previše koncentrata, premalo sijena
Ovo je daleko najčešća greška, posebno u intenzivnijem tovu janjadi i jaradi te kod mliječnih koza. Logika je razumljiva: koncentrati su energetski gusti i lako se doziraju, a prinos mlijeka ili dnevni prirast odmah reagiraju na porast energije. Problem je što se istovremeno razvija subklinička acidoza, opada zdravlje papaka, pada plodnost i skraćuje životni vijek životinje.
✅ Praktično rješenje Pravilo: ne smanjujte voluminozu ispod 40% suhe tvari obroka ni u jednoj kategoriji, čak ni u intenzivnom tovu. Ako trebate više energije — koristite kvalitetniju voluminozu (lucernino sijeno, rana travna silaža), a tek onda dodajte koncentrat.
Greška 2: Nagli prelazak na novu krmu
Mikrobiota buraga adaptira se na hranu polako — promjena obroka treba trajati minimalno 10 do 14 dana. Nagli prelazak s ljetne ispaše na zimsku hranidbu sijenom, ili obrnuto, može izazvati probavne smetnje, nadam i acidozu. Isto vrijedi za proljetni izlazak na pašu: svježa mlada trava iznimno je bogata lako probavljivim ugljikohidratima i siromašna strukturnim vlaknima, što je kombinacija koja kod nepripremljenih grla može izazvati nadam buraga (timpaniju).
✅ Praktično rješenje Svaki prelazak na novu krmu radite postupno kroz 10–14 dana. Pri izlasku na proljetnu pašu, jutro počnite sa sijenom ili slamom u štali, a tek onda pustite životinje na ispašu i to u početku samo 1–2 sata dnevno, postupno povećavajući duljinu ispaše.
Greška 3: Loša kvaliteta sijena — ali puno ga ima
“Ima sijena koliko treba” ne znači isto što i “ishrana je dobra”. Sijeno koje je pokošeno prekasno, loše osušeno ili pljesnivo ima slab hranjivi sastav i može biti izvor mikotoksina. Pljesnivo sijeno posebno je opasno za bređe ovce i koze jer može uzrokovati pobačaje i mrtvorođenu janjad ili jarad.
Kako prepoznati dobro sijeno: zelenkasta ili zlatnožuta boja (ne siva ili smeđa), ugodan miris po suhoj travi (bez plijesni ili fermentiranog mirisa), mekana struktura lista (ne samo stabljike), niska prašnost. Ako sijeno miriše kiselo, pljesnivo ili ustajalo — ne davajte ga bređim i životinjama u laktaciji.
Greška 4: Zanemarivanje slame kao izvora vlakana
Slama ima malo hranjive vrijednosti, ali kao izvor strukturnih vlakana za stimulaciju buraga, posebno u razdobljima kad je sijeno skupo ili ga nema dovoljno, može biti korisna dopuna. Ječmena i pšenična slama prihvatljivije su od ražene i kukuruzne, ali ni jedna nije zamjena za kvalitetno sijeno. Ovce i koze slobodnog pristupa slami u hranidbenom objektu obično same reguliraju koliko će je uzeti, i to je u redu. Problem nastaje samo ako je slama jedina dostupna krma.
Okvirni obroci za praktičnu primjenu
Sljedeći obroci su okvirne smjernice za tipične situacije na obiteljskoj farmi. Za precizno balansiranje prema analizi krme i specifičnim uvjetima, preporučujem konzultaciju s veterinarom ili nutricionistom.
Kategorija Voluminoza / dan Koncentrat / dan Napomena Ovca 65 kg — održavanje (zima) 1,5–2 kg sijena 0,1–0,2 kg Mineralni blok stalno dostupan Ovca — zadnjih 6 tjedana suprasnosti 1,2–1,5 kg sijena + 0,5 kg silaže 0,4–0,6 kg Postupno povećavati od tjedna do tjedna Ovca — laktacija (doji 2 janjeta) 1,5 kg sijena + 1 kg silaže 0,5–0,8 kg Visoka energetska potreba Tovna janjad 25–40 kg (završnica) 0,5–0,8 kg sijena 0,5–0,7 kg Pratiti konzistenciju izmeta! Ovnovi — izvan sezone parenja 1,5–2 kg sijena ili paša 0 – 0,1 kg Gotovo bez koncentrata — izbjegavati pretilost Mliječna koza 60 kg — 3 l mlijeka/dan 1,2 kg sijena + 0,5 kg silaže 0,6–0,9 kg + 0,3 kg koncentrata za svaki litre mlijeka iznad 3 l Koza — suprasnost (zadnji mjesec) 1,0–1,2 kg sijena 0,4–0,6 kg Izbjegavati prekrmljivanje — opasnost od toksemije
⚠️ Toksemija bređosti — opasnost od prehranjivanja
Paradoksalno, jednako opasna kao pothranjenost jest i pretilost kod bređih ovaca i koza, posebno onih s višeplodnom bređosti. Previše energije pri prelasku na intenzivni obrok u kasnoj bređosti može uzrokovati toksemiju graviditeta (ketoza), ozbiljno metaboličko stanje s visokim mortalitetom. Voluminoza visoke kvalitete u kombinaciji s umjerenim koncentratom sigurnija je strategija od intenzivnog hranjenja žitaricama.
Analiza krme — malo ulaganje, veliki povrat
Jedan od najisplativijih koraka koji uzgajivač ovaca i koza može poduzeti jest dati analizirati kemijski sastav vlastite voluminoze. Analiza sijena ili silaže u akreditiranom laboratoriju košta između 30 i 80 € po uzorku (prema osobno dostupnim podacima), a daje vam točan uvid u sadržaj sirove vlaknine, sirovih proteina, energetsku vrijednost, sadržaj minerala i vlage. Bez analize krme, balansiranje obroka je pogađanje. S analizom, znate točno što vaše sijeno donosi i koliko ga treba nadopuniti koncentratima, mineralima ili dodatnim izvorom proteina. Na farmama koje redovito analiziraju krmu, troškovi ishrane su u prosjeku niži jer nema pretjeranog dodavanja skupih dodataka koji možda već postoje u dovoljnoj količini u voluminozi.
✅ Kad uzimati uzorke za analizu?
Uzorak sijena: uzimajte iz najmanje 10 bala ili hrpa, iz sredine bale (ne s površine), miješajte i šaljite kombinirani uzorak. Uzorak silaže: uzimajte za 2–3 tjedna nakon zatvaranja silosa ili bale, iz više mjesta. Analizu radite jednom godišnje za svaku novu seriju krme, kvaliteta može značajno varirati od godine do godine ovisno o vremenskim uvjetima pri košnji.
Voluminoza nije trošak — ona je temelj
U godinama visokih cijena žitarica i koncentrata, iskušenje je smanjiti voluminozu i povećati udio jeftinih žitarica u obroku. To je kratkovidna ušteda koja se skupo plaća: acidoza, enterotoksemije, urolitijaza, pad plodnosti, skraćen produktivni vijek — sve su to direktne posljedice zanemarivanja uloge sirove vlaknine u ishrani preživača. Ovca i koza nisu svinja niti ptica, to su životinje čija je probava evolucijski dizajnirana za preradu vlakana. Kad poštujemo tu biologiju, dobivamo zdravija, plodnija i produktivnija grla uz niže troškove veterinarske skrbi. Kad je ignoriramo, plaćamo dvostruko, i u lijekovima i u izgubljenoj proizvodnji. Kvalitetna voluminoza, pravovremeno pokošena, dobro konzervirana i redovito analizirana nije trošak. Ona je najjeftinija prevencija koju imate na raspolaganju.Napomena: Navedene hranidbene norme okvirne su smjernice temeljene na standardima NRC i INRA za male preživače. Za precizno balansiranje obroka preporučuje se individualna konzultacija s veterinarom ili stručnjakom za hranidbu stoke.
Piše: dr. sc. Robert Zobel, dr. vet. med., Castle Veterinary Clinic, Irska
