Prvi nalazi žilogriza (Capnodis tenebrionis F.) u Osječko-baranjskoj županiji zabilježeni su krajem travnja 2025. godine u starijem nasadu šljive. Od tog inicijalnog pronalaska štetnik je do danas otkriven na još četirima lokalitetima u Baranji, i to u nasadima šljive, badema (bajama) i marelice. Žilogriz je kao štetna vrsta koštićavog voća u Republici Hrvatskoj opisan još 50-ih godina prošlog stoljeća, a štete je dotad nanosio uglavnom u južnoj Dalmaciji i Hercegovini. Štetnik je opisan kao potencijalni ograničavajući čimbenik uzgoja koštičavih vrsta voćaka, a posebice proizvodnje sadnog materijala.
Areal rasprostranjenosti žilogriza obuhvaća Sredozemlje, južnu i srednju Europu te Bliski istok. Žilogriz je do kraja 20. stoljeća slovio kao tipičan mediteranski štetnik, no zbog klimatskih promjena sve se češće pronalazi i sjevernije na europskom i azijskom kontinentu. Riječ je o iznimno destruktivnom štetniku koštičavog voća, posebno u nasadima marelice, breskve, šljive i trešnje.
Posljednjih tridesetak godina populacija žilogriza progresivno raste, a kao glavni razlog ove pojave navodi se porast temperature na globalnoj razini. Ove činjenice izazivaju opravdanu zabrinutost voćara u istočnoj Hrvatskoj, imajući u vidu štete koje žilogriz posljednjih godina nanosi nasadima koštičavog voća (posebno višnje i marelice) u susjednoj Srbiji i Bugarskoj. Razmjeri šteta u nasadima marelice u Bugarskoj toliko su veliki da se moralo pristupiti selektivnom krčenju čitavih nasada.
Štetnost žilogriza
Štete na koštičavom voću uzrokuju i odrasli oblici (imago) i ličinke. Odrasli se kukci hrane pupovima, lisnim peteljkama i korom mladih izbojaka, no te su štete na starijim stablima slabo uočljive i ne utječu bitno na njihovu produktivnost. Međutim, odrasli oblik može nanijeti vrlo velike štete u voćnim rasadnicima i na mladim sadnicama u tek podignutim nasadima. Svojom intenzivnom proljetnom ishranom odrasli kukci uništavaju pupove i jednogodišnje izbojke, što izravno onemogućuje pravilno oblikovanje uzgojnog oblika u prvim godinama nakon sadnje.
Kod jačeg napada odrasli žilogriz može potpuno uništiti sve pupove na voćnoj sadnici, što je posljednjih godina zabilježeno u nasadima šljive u istočnoj Hrvatskoj kao posljedica širenja srodnog štetnika – bakrenastog krasnika (Perotis lugubris F.). Žilogriz je izraziti polifag, što znači da se odrasli kukac može hraniti na velikom broju kultiviranih i divljih biljnih vrsta koje pripadaju porodici ružovki (Rosaceae). No, iako se odrasli oblik hrani različitim vrstama, ženka žilogriza odložit će jaja isključivo na deblima koštičavih voćaka.
Ličinke žilogriza uzrokuju daleko opasnije štete jer kod jače infestacije mogu dovesti do sušenja čitavog stabla. One se razvijaju i hrane u ksilemskoj (srčika) i kambijalnoj zoni korijena te korijenova vrata, što dovodi do prekida u opskrbi stabla vodom i hranjivim tvarima. Zaražena stabla mogu propasti u roku od nekoliko godina, što ovisi o stupnju zaraze, starosti i kondiciji samoga stabla. Praktična iskustva pokazuju da samo jedna ličinka žilogriza može uzrokovati sušenje jednogodišnje voćne sadnice, dok tri do pet ličinki može uništiti srednje razvijeno stablo u nasadu u razdoblju od jedne do dvije godine.
Morfološko-biološka obilježja
Odrasli žilogriz je kornjaš prepoznatljiva i robusna izgleda. Cijelo mu je tijelo vrlo čvrsto i zaštićeno debelim, tvrdim hitinskim oklopom. Duljina tijela iznosi od 15 do 30 mm, pri čemu su ženke u pravilu veće i teže od mužjaka. Tijelo odraslog kukca mat crne je boje, a gornja mu je strana prekrivena specifičnim crno-bijelim šarama.
Jaja žilogriza ovalna su oblika, duljine od 1,5 do 5,0 mm te širine oko 1,0 mm. Mekana su, a boja svježe odloženih jaja je mliječno bijela te nakon nekoliko dana prelazi u žuto-crvenkastu.
Ličinka žilogriza nema noge, blijedožute je boje i može narasti do duljine od 7 cm. Najšira je u području prvoga prsnog kolutića (članka), što voćari amateri često pogrešno zamjenjuju s glavom. Ličinka cijeli svoj životni vijek provede pod korom korijena ili korijenova vrata, urezujući široke, vijugave hodnike ispunjene obilnom crvotočinom (grizotinama).
Ekologija štetnika
Odrasli se oblik u klimatskim uvjetima istočne Hrvatske pojavljuje u trećoj dekadi travnja, kada započinje s intenzivnom ishranom. Polaganje jaja počinje već krajem svibnja i traje oko dva mjeseca. Ženka nakon kopulacije polaže jaja ispod biljnih ostataka u blizini stabla, na korijenov vrat ili u pukotine tla, birajući suha mjesta. Embrionalni razvoj jaja traje od 11 do 25 dana.
Nakon izlijeganja ličinke prodiru u korijen stabla domaćina (marelica, breskva, šljiva, trešnja i višnja) u kojem nastavljaju svoj razvoj. Plodnost ženki ovisi o agroekološkim i klimatskim uvjetima te varira od 300 do više od 500 položenih jaja. Velika većina odraslih jedinki ugiba tijekom jeseni, nakon završetka polaganja jaja.
Odrasli je kukac tijekom cijeloga životnog ciklusa relativno slabo aktivan. Leti na kraće udaljenosti, najčešće sa stabla na stablo. Kada osjeti približavanje opasnosti, nastoji se sakriti s druge strane grane, a na pokušaj dodira obično pada na tlo i glumi smrt (tanatoza). U jutarnjim satima, zbog nižih temperatura, odrasli se kukci mogu pronaći na deblima s osunčane strane.
Metode zaštite
Učinkovite mjere zaštite od žilogriza vrlo su složene i usmjerene uglavnom na preventivu. Značajniji rezultati u suzbijanju ovoga opasnog štetnika mogu se postići isključivo kombinacijom mehaničkih, agrotehničkih i kemijskih mjera.
Mehaničke mjere: u manjim nasadima i na okućnicama preporučuje se ručno sakupljanje odraslih kukaca, koje je relativno lako uočiti na granama, naročito na početku vegetacije zbog male lisne površine.
Iznimno važna mehanička mjera je krčenje i spaljivanje zaraženih stabala, uz obvezno vađenje cjelokupnoga zaraženog korijenja iz tla. Pojedinačna se stabla u manjim nasadima mogu zaštititi postavljanjem crne PVC folije ili mrežice s otvorima od 2 mm, koje se prekriju zemljom. Ove se folije ili mrežice postavljaju kružno oko debla u polumjeru od oko 50 cm, a svrha im je sprječavanje ženke da položi jaja u blizini stabla ili na sam korijenov vrat.
Agrotehničke mjere: preporučuje se češća obrada tla unutar reda u razdoblju polaganja jaja, čime se mehanički uništavaju položena jaja žilogriza. Također, praktična su iskustva pokazala da se u nasadima s instaliranim sustavom navodnjavanja znatno smanjuje populacija ovoga štetnika jer vlažni uvjeti u tlu ne odgovaraju razvoju jaja i ličinki. Nadalje, bijeljenje stabala vapnom u proljeće i jesen pokazalo se kao učinkovita mjera koja djeluje odbijajuće (repelentno) na odrasle jedinke žilogriza.
Kemijske mjere: praksa je pokazala da suzbijanje ličinki žilogriza koje su već prodrle u zaraženi korijen nije učinkovito i ekonomski je neopravdano. Kemijske su mjere stoga opravdane samo u mladim nasadima i voćnim rasadnicima.
Za suzbijanje odraslog žilogriza u svijetu se koriste pripravci na bazi azinfos-metila, acetamiprida, imidakloprida, metiokarba i deltametrina. Pri primjeni ovih insekticida potrebno je dobro „okupati“ krošnju kako bi imago tijekom ishrane na lisnim peteljkama i zelenim izbojcima konzumirao letalnu dozu aktivne tvari. Međutim, napominjemo da su pripravci na bazi azinfos-metila, imidakloprida i metiokarba zabranjeni za uporabu u Europskoj uniji. Mlade ličinke žilogriza mogu se suzbijati primjenom granuliranih insekticida u zoni oko debla, uz inkorporaciju u tlo do 15 cm dubine ili pripremom otopine za zalijevanje. Ova je mjera učinkovita isključivo u kratkom razdoblju od izlijeganja ličinki do trenutka njihova ubušivanja u korijen. U tu svrhu koriste se pripravci na bazi klorpirifosa, dimetoata, deltametrina i imidakloprida. Recentniji rezultati pokusa u Izraelu pokazali su da su za ovu namjenu najučinkovitiji bili pripravci na bazi imidakloprida. Nažalost, pripravci na bazi klorpirifosa, dimetoata i imidakloprida također su zabranjeni za korištenje u EU.
Biološke mjere: od bioloških pripravaka na tržištu se trenutačno može nabaviti pripravak „Capsnaem“ na bazi entomopatogene nematode Steinernema carpocapsae. Prema preliminarnim ispitivanjima i navodima proizvođača, ovaj pripravak ima vrlo visoku učinkovitost na ličinke žilogriza (višu od 90 %) ako se u nasadu primijeni višekratno i strogo prema uputama.
Foto: dr. sc. Tihomir Validžić
