U svibnju je prestala s radom poznata riječka mljekara Tonka, što je još jedan težak udarac za hrvatsko mljekarstvo.
Mnoge ime Tonka podsjeća na poznatu pjesmu Novih fosila u kojoj jedan stih kaže da su sve bitke izgubljene trajno. Nažalost, bitku je trajno izgubila i poznata domaća tvornica za preradu mlijeka Mljekara Tonka, s tradicijom otkupa i prerade mlijeka od 1941.g.; uz to i jedina mljekarska industrija u Primorsko-goranskoj županiji. Nakon što je u posljednih 15-ak godina opstala tek svaka 4 mljekarska farma u Hrvatskoj, zbog nedostatka sirovine zatvorena je i ova poznata mljekara, koja je ostala bez dovoljno sirovine za rad.
Mljekara Tonka u sastavu je PIK-a Rijeka, čiji je direktor Gino Pastorčić za Novi list naglasio kako su bili prisljeni zatvoriti pogone mljekare zbog obustave otkupa mlijeka u Lici od 190 kooperanata, pa su ostali bez sirovine. Kapacitet mljekare je veći od 20.000 tona. Iz Like i Istre dobivali su manje od dvije tisuće tona mlijeka mjesečno. PIK Rijeka d.d. otkupljivao je mlijeko od čak 101 privatnog proizvođača mlijeka u Primorsko-goranskoj županiji. Proizvođači su bili raštrkani od Klane do Bribira te na cijelom području Gorskog kotara. Količine otkupljenog mlijeka su bile zaista male te su činile samo 10 posto sirovinske baze PIK-a.
–Naše mlijeko »Tonka« na tržište plasirali smo kao domaće mlijeko iz Like i Istre. To je bila naša osnovna prednost. Proizvodnja je već dugo vremena padala i nažalost, ostali smo bez domaće sirovine. Nemamo dovoljne količine domaćeg mlijeka da bi se pokrili troškovi proizvodnje i da bi mljekara opstala, objasnio je Pastorčić.
Naveo je i brojne druge probleme s kojima se mljekara suočava. Oni su posljedično i doveli do potpunog zatvaranja. Tako se, uz nedostatak domaće sirovine, među razlozima zatvaranja Mljekare Tonka, u članku objavljenom u Novom listu ističu i povećani troškovi proizvodnje, cijene energenata i sirovina. Također i skupe investicije potrebne za dostizanje zadovoljavajućih tehničkih uvjeta na trenutačnom postrojenju, ali i činjenica da prerađivačkoj industriji nije mjesto u gradu. Jedno vrijeme se razmatralo preseljenje mljekare u Liku, ali se i od toga odustalo.
Zatvaranjem mljekare u teškoće su došli preostali kooperanti
–Godišnje smo u prosjeku 50 tisuća litara mlijeka isporučivali mljekari Tonka. Sada smo u čudu jer ne znamo što ćemo s viškom mlijeka. Naravno, šteta nam je prolijevati ga, kazao je za Novi list Aleksandar Kamenar, vlasnik proizvodno-trgovačkog obrta Frankulin iz Grada Grobnika; jedan od rijetkih proizvođača iz Primorsko-goranske županije od kojeg je riječka mljekara otkupljivala mlijeko.
PTO Frankulin bavi se prvenstveno proizvodnjom sira. Budući da sirana ima dozvolu siriti do 50 tisuća litara godišnje, viškove mlijeka sa svoje farme ova grobnička obitelj dostavljala je mljekari Tonka.
–U prošloj godini PIK-u smo dostavili 26 tisuća litara mlijeka. U godinama ranije znali smo im isporučiti i do 70 tisuća litara mlijeka, ovisno o tome kakva je bila godina. To su velike količine mlijeka, a sada ne znamo što ćemo s njim, rekao je Kamenar. Dodao je da su s jedne strane ograničeni, a s druge uskraćeni. Razmišljaju riješiti problem stavljanjem u funkciju mljekomata ili povećanjem proizvodnje sira.
–Za osposobljavanje mljekomata potrebno je ulaganje od nekoliko tisuća eura, što predstavlja trošak koji teško da ćemo pokriti prodajom mlijeka. Osim toga, s obzirom na to da smo u postupku otvaranja kušaonice, nadamo se da će nam odobriti povećanje proizvodnje sira. Njega ćemo potom moći staviti na tržište ili ponuditi na otkup, kazao je Kamenar u razgovoru za Novi list te zaključio da obje solucije sa sobom nose određene rizike i troškove.
Quo vadis?
-U Hrvatskoj je već godinama na snazi duopson otkupljivača mlijeka; odnosno veliku većinu domaće proizvodnje otkupljuju dvije najveće mljekare, domaća Vindija i Dukat u vlasništvu francuskog Lactalisa. Njemački Meggle, također je namjeravao zatvoriti osječku mljekaru 2020.g. koju je u zadnji trenutak kupilo Belje, tada u većinskom vlasništvu ruskih banaka, a sad velikim dijelom i mađarskih investitora koji su kupili udio Sberbanke u grupaciji Fortenova kojoj pripada i Belje.
Nedavno smo u Gospodarskom listu objavili i iskustvo zadružne mljekare BIZ. Ona u uvjetima poljoprivrednog poduzetništva u Republici Hrvatskoj nije imala podršku te je isto bila prisiljena na gašenje prerade mlijeka. Ostale mljekare su u većim ili manjim teškoćama, uzrokovanim stanjem na tržištu i redanjem kriza; od recesijske, pandemijske, pa i aktualne energetsko-sigurnosne zbog rata u Ukrajini. Više od desetljeća hrvatsko mljekarstvo je u negativnim trendovima. Navedeni slučajevi samo su posljedica i odraz neodgovarajuće poljoprivredne politike u sektoru mlijeka.
Quo vadis, Domine? izustio je Sveti Petar, pitajući Isusa kamo ide. U slučaju domaćeg mljekarskog sektora to se možemo upitati i svi mi. Kamo ide mljekarstvo u Hrvatskoj? Odgovor na to pitanje može dati Ministarstvo poljoprivrede. Ono je uputilo u ožujku na e-savjetovanje Program razvoja sektora mljekarstva u Hrvatskoj do 2030.g.
Programom razvoja sektora mljekarstva u RH do 2030.g. Ministarstvo želi postaviti smjernice za razvoj mliječnog sektora u cjelini; od primarne proizvodnje do prerade i plasiranja mlijeka i mliječnih proizvoda na tržište. Ciljevi navedeni u nacrtu Programa usklađeni su s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine i Nacrtom Strategije poljoprivrede do 2030. „Više od farme”.
Program je strukturiran kroz tri strateška cilja koji uključuju:
-povećanje broja krava u proizvodnji mlijeka,
-povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka
-osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta i trženja mlijeka.
Realizacijom Programa Ministarstvo procjenjuje da će se povećati populacija krava mliječnih i kombiniranih pasmina; procjenjuje se da će ukupna proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj biti na razini 700 milijuna litara 2030. godine. U svrhu očuvanja broja krava planirana su ulaganja u rekonstrukciju i izgradnju staja; povećanje kapaciteta farmi; osiguravanje povoljnih kredita korištenjem financijskih instrumenata. Predviđena su sredstva i za izgradnju novih staja te pratećih gospodarskih objekata i njihovo opremanje.
U svrhu povećanja produktivnosti proizvodnje mlijeka između ostalog predviđena su ulaganja u izgradnju i opremanje izmuzišta, automatizaciju procesa hranidbe, zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva, razvoj uzgojnih programa u govedarstvu i uvođenje novih uzgojnih ciljeva te informatizacija i digitalizacija farmi.
Također, u Programu je prepoznata važnost plasmana proizvoda s dodanom vrijednošću iz sustava kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode te nacionalnog sustava kvalitete poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda „Dokazana kvaliteta“. Također i proizvodnje iz sustava dobrobiti životinja, ekološke proizvodnje te hrane koja je proizvedena bez GMO-a. Za nastup na tržištu je istaknuta važnost boljeg organiziranja primarnih proizvođača.
Očekivani učinak provedbe Strategije poljoprivrede je povećanje vrijednosti govedarske proizvodnje od 20%. On će se sukladno Programu ostvariti povećanjem broja muznih krava, rastom produktivnosti po grlu i po farmi te investicijama u proizvodni i prerađivački sektor.
Zaista se nadamo da će se sve ili barem ponešto s ovog popisa lijepih želja u programu razvoja mljekarskog sektora i ostvariti. Vapaji hrvatskih proizvođača mlijeka o katastrofalnom stanju u domaćoj mljekarskoj proizvodnji, o neisplativosti proizvodnje mlijeka i zatvaranju farmi muznih krava, već dugo su neuslišani. Jedan od komentara s ovogodišnjeg Savjetovanja u govedarstvu održanog u Svetom Martinu na Muri, bio je da je taj strateški dokument prekrasno zamišljen i napisan, no pitanje je koliko će proizvođača mlijeka opstati do 2030. godine, jer neće dočekati potrebne mjere na koje se ionako već predugo čeka, a tako sporo dolaze i slabo pomažu. A u međuvremenu se sve više povećava i uvoz mlijeka.
Sad znamo da Mljekara Tonka nije opstala, jer nije imala dovoljno sirovine odnosno otkupa mlijeka hrvatskih proizvođača. Za nju je već kasno, ona je bitku izgubila trajno, kao i mnoge zatvorene farme. Nećemo reći da je ovo još jedan čavao u lijes hrvatskog mljekarstva, jer bez optimizma i nade nema ni vjere u bolje sutra, koja je potreba za upornost i traženje rješenja i načina kako revitalizirati jednu od najbitnijih grana hrvatske poljoprivrede – mliječno govedarstvo. Zato se nadamo da će se uskoro pojaviti svjetlo na kraju tunela ovog mračnog razdoblja za hrvatske proizvođače mlijeka. Također i da će predstavljeni Program razvoja sektora mljekarstva u RH do 2030 ipak biti kao svjetionik na početku svijeta.
(Uz izvor: Novi list i Tonka.hr)
