Sorta debit autohtona je sorta Dalmatinske zagore i Sjeverne Dalmacije. Podrijetlo sorte je intrigantno kao i kod većine drugih autohtonih sorata s obzirom da današnje ime upućuje na talijansko podrijetlo sorte (tal. debito-dug) što pak upućuje na robnu razmjenu ili korištenje sorte kao valute u trgovini.
U prošlosti se još nazivala i puljižanac bijeli i čarapar. Sinonim puljižanac prema određenim pretpostavkama toponim (talijanska regija Apulija ili mjesto Puljane u Promina), dok čuveni hrvatski ampelograf Stjepan Bulić u svome epohalnom djelu Dalmatinska ampelografija koristi sinonim puljižanac bijeli kao prvo ime sorte. S obzirom da recentna genetička istraživanja potvrđuju kako su lasina i bombino bianco roditelji ove sorte, a bombino bianco je sorta koja se uzgaja u Apuliji na preko 3000 ha, radi se o samo jednom u nizu dokaza o genskom srodstvu i povezanosti sorata s juga Italije i Dalmacije.
Prvi put se spominje 1857. godine
Prvi pisani spomen sorte debit nalazimo u djelu „Dalmatien in seinen verschidenen beziehungen“ Pettera iz 1857. godine pod sinonimom Debich. Spomene sorte nalazimo i u zapisima iz Gospodarskog lista koji datiraju u 1870., 1875., i 1887. godinu, pa tako nepoznati autor navodi 1875. godine sorte koje su bile izložene na prvoj dalmatinsko gospodarsko-obrtničkoj izložbi u Skradinu … „od izložbenog groždja upamtismo od bielog groždja: ljubidrag, palaruša mala, princ buratov, maknja, muškat, debit, rumanija, vugava, zelenka biela, čibila, krivača, bieli plavac, jaja kokota, zlatarica vela, bojdanuša vela, tarbian gegić, ranac, sultanina“. Drugi nepoznati autor navodi 1887. godine poznata vina na zadarskom području, pa tako i Debit …“debić, grbić, maraskino i muškat“.
Jedna od povijesnih intriga vezanih uz ime debit veže se uz lokalitet Trtar (brdo) u blizini Šibenika. Naime, ime Trtar odnosno sinonim Vino di Tataro bio je sinonim za debit. U prilog navedenoj činjenici ide i tekst nepoznatog autora iz 1870. godine koji u Gospodarskom listu prenosi tekst objavljen u časopisu Welle koji pak opisuje postupke trgovca Leibenfrosta koji na širem šibenskom području proizvodi vino “Šibenički tartarovac (vino Tartaro) tamno-žuto, jako, ljubko, fino-kiselo, srednje jedrosti bez mirisa“. Dudan ubraja Tartaro u red najboljih desertnih suhih vina na području Dalmacije u Vinogradarsko voćarskom Viestniku 1898. godine te ga uspoređuje s čuvenim francuskim Sauternes-ima. S druge strane, prema Buliću, debit se najviše uzgajao na području općine Promina.
Kasna sorta visokih prinosa
Debit je sorta koja u vegetaciju kreće kasno pa, posljedično, i dozrijeva kasno, krajem III. odnosno početkom IV. epohe. Sorta nije značajno osjetljiva na gljivične bolesti, prvenstveno peronosporu i pepelnicu. Dobre je i stabilne rodnosti, uz veće opterećenje i iznimno visokih prinosa, a kakvoća joj znatno varira. Na dobrim položajima južne ekspozicije može imati i do 19 0B sladora, dok su joj kiseline uobičajeno nižeg sadržaja (4-6 g/l).
U populaciji sorte bila su prisutna dva klona sorte. Prvi je bio zeleni koji je u pravilu bio višeg roda i nižeg sadržaja šećera, dok je popularniji kvalitetniji tip bio pirgaš ili prigavac. Potonji je dobio ime po karakterističnim smeđim pjegama koje se razviju na kožici u fazi tehnološke zrelosti. Tijekom proteklog desetljeća na sorti se aktivno provodi klonska selekcija te će se uskoro na tržištu pojaviti prvi certificirani klonovi ove sorte.
U prošlosti su se od ove sorte proizvodila vina postupkom dugotrajnih maceracija te ova sorta nije bila iznimka u odnosu na tehnologiju proizvodnje i drugih bijelih sorata na području Dalmacije. Tadašnje čuvene žutine bile su pravilu neharmonična, odveć trpka i neužitna, vina koja su nosila rukopis načina života i bitka tadašnjeg stanovništva Dalmatinske Zagore. Debit se uzgajao na skeletnim, ocjeditim tlima krških zaravni i obroncima planina (Promina), dok se u posljednje vrijeme uzgaja i na kraškim poljima. Na potonjim terenima treba biti jako oprezan kad je riječ o opterećenjima u rezidbi s obzirom da kakvoća jako pada pri visokom prinosu.
Debit – budućnost laganih i široko dostupnih bijelih vina
Debit je prema rasprostranjenosti 10. sorta na području Republike Hrvatske te se uzgaja na 372 ha te današnjim suvremenim ampelotehničkim (zelena rezidba) i agrotehničkim mjerama postiže respektabilnu kvalitetu. Uz spomenutu brigu u vinogradu, primjenom suvremenih vinarskih tehnologija debit može dati diskretna, lagana i užitna vina karakteristične sortne arome s obzirom da današnje suvremeno vinarstvo nudi široku lepezu novih i oživljenih starih načina proizvodnje bijelih vina. Narančasta ili orange vina svakako pripadaju ovom trendu. Pojedini stilovi proizvodnje vina dugotrajnim maceracijama osuvremenjuju davni stil debita.
Debit polako ostavlja iza sebe, ponešto i nepravedno, breme podcijenjenosti te kroči put tržišno vrijednog i kvalitetnog vina. Zbog svoje zastupljenosti, ova sorta može postati zamašnjak u niši laganih i široko dostupnih bijelih vina Dalmatinske Zagore i sjeverne Dalmacije.
