Kojim sredstvima zaštititi vinograde u ekološkom uzgoju?

U mnogim hrvatskim krajevima vinogradarska 2023. sezona će biti upamćena po iznadprosječnim količinama oborina. Od početka siječnja do kraja kolovoza 2023. na mjernom lokalitetu Železna Gora (u najsjevernijoj vinorodnoj općini Štrigova) izmjereno je čak 1.087,0 mm oborina, što je 34,5 % više od ukupne godišnje količine u Međimurju.

Poznato je da iznadprosječno kišne (vlažne) sezone pogoduju jačem razvoju i štetnosti uzročnika biljnih bolesti (naročito iz skupina plamenjača ili peronospora, hrđa, pjegavosti (krastavosti) i truleži ili plijesni). Iz tog su razloga, jednako u kontinentalnim i jadranskim vinorodnim područjima, zabilježene desetljetne rekordne štete na urodu grožđa, prvenstveno zbog prekomjerne pojave plamenjače ili peronospore (Plasmopara viticola). Naročito su ove štete bile izražene u ekološkoj proizvodnji grožđa. Premda vinova loza zauzima samo 8 % poljoprivrednih površina EU, procjenjuje se da približno 40 % od svih utrošenih količina sredstava za zaštitu bilja otpada na vinogradarsku proizvodnju.

Pritom se zbog suzbijanja uzročnika bolesti vinove loze fungicida utroši 70 %, a najveće ekonomske štete nastaju od plamenjače (Plasmopara viticola) i pepelnice (Erysiphe necator). U novom programskom razdoblju zajedničke europske poljoprivredne politike jedan od ciljeva do 2030. godine je smanjiti potrošnju sredstva za zaštitu bilja 25-50%. To je moguće širenjem ekološke vinogradarske proizvodnje i/ili sadnjom novih i obnovom postojećih nasada sortama vinove loze s otpornošću prema bolestima. Unutar regije Zapadna kontinentalna Hrvatska, koja uključuje podregije Moslavina, Prigorje-Bilogora, Plešivica, Pokuplje i Zagorje-Međimurje, neke od otpornih sorti vinove loze na plamenjaču i pepelnicu postale su preporučene nakon 2015. godine (npr. Cabernet Cortis, Solaris, Regent, Johanniter, Phoenix, Staufer, Bianca i Merzling). U postojećim nasadima s plemenitim i osjetljivim europskim sortama i klonovima (Vitis vinifera L.) potrebno je po vinogradarskim regijama istražiti mogućnost zamjene kemijskih sredstva s pripravcima koji su dopušteni u ekološkoj proizvodnji grožđa.

U međimurskom vinogorju na plemenitim ili europskim vinskim sortama (npr. Muškat žuti, Sauvignon, Pinot sivi, Silvanac zeleni, Rajnski rizling, Sauvignon cabernet, Syrah) od 2019. pratimo učinkovitost sredstva za zaštitu bilja koja su dopuštena u ekološkom vinogradarstvu. Posljednje dvije sezone (2022. i 2023.) na istom smo lokalitetu u međimurskom vinogorju istraživali i učinkovitost primjene ozonirane vode (O3) u zaštiti vinskih sorti Chardonnay i Kerner od dominantnih uzročnika bolesti (npr. Plasmopara, Erysiphe, Botrytis, Guignardia). Sredstva za ekološku zaštitu vinograda manje su djelotvornosti u odnosu na kemijske pesticide. Stoga se koriste preventivno, odnosno s mjerama zaštite započeti značajno prije prvih neželjenih promjena na biljkama i prije vidljivih šteta od uzročnika bolesti i štetnika životinjska podrijetla (fitofagni kukci i grinje).

Tablica 1.Neke najvažnije skupine sredstva za zaštitu bilja dopuštena za primjenu u ekološkom vinogradarstvu

Pritom imamo vrlo pozitivna petgodišnja iskustva (dobivena u sezonama 2019., 2020., 2021., 2022. i 2023.  godine) u nasadima plemenite ili europske vinove loze s kontrolom najvažnijih uzročnika bolesti i štetnika gdje smo provodili usmjerene mjere zaštite primjenom sljedećih sredstava dopuštenih u ekološkoj poljoprivredi:

a) tvari biljnog podrijetla (npr. u pripravcima Equisetum Plus, Asset Five, Piretro Natura, NeemAzal T/S),

b) mikrobiološki pripravci (npr. Pro-Bac, Mikroorganizmi, Ekstrasol, BioLife),

c) tvari iz tradicionalne primjene koje su dopuštene u ekološkoj proizvodnji  (npr. bakarni i sumporni pripravci:  Cupra, Bio Rame Plus, Cuprum MZ, Secur Zolfo, MycoSin),

d) ostale tvari koje su dopuštene u ekološkoj proizvodnji (npr. Armicarb, Vitisan, PottaSol),

e) folijarna bio-gnojiva (npr. Algovital Plus) i

f) pomoćna sredstva (Coccana).

Prosječan razmak tretiranja u prve dvije godine istraživanja (2019. i 2020.) biološke učinkovitosti ekološkog programa zaštite europske (plemenite) vinove loze iznosio je 6,5 dana tijekom koji je prosječno padalo 20,0 mm oborina. Na taj način tijekom sezone provodimo značajno veći broj tretiranja u usporedbi s kemijskim pesticidima. Pritom protiv plamenjače ili peronospore, crne truleži i sive plijesni očekujemo djelotvornost bakarnih pripravaka. Protiv pepelnice i lozinih grinja šiškarica djelotvorni su sumporni spojevi. Ostala sredstva daju višestruku zaštitu: npr. kalij-bikarbonat (kalijev hidrogenkarbonat) suzbija pepelnicu i sivu plijesan, ekstrakt preslice povećava otpornost loze od crne pjegavosti i pepelnice, a sumporasto-kisela glinica djeluje protiv plamenjače i crne pjegavosti.

Botaničkim insekticidima suzbijamo grožđane moljce i američkog cvrčka. Osim u pokusnom vinogradu s ekološkom zaštitom bilja i na netretiranom trsju, zdravstveno stanje je praćeno u nasadu klonske selekcije s vinskom sortom Moslavac bijeli (Šipon) (lokalitet Sveti Urban), gdje su usmjereno primijenjena kemijska sredstva za zaštitu bilja prema integriranim načelima. Prosječan razmak tretiranja vinograda kemijskim sredstvima za zaštitu bilja u istraživanim je sezonama (2019. i 2020.) iznosio 13,7 dana tijekom kojih je prosječno padalo 48,2 mm oborina. U dvogodišnjem zdravstvenom stanju grožđa u ekološkoj i integriranoj zaštiti bilja nije bilo značajnih razlika.

Histogram 1. Prosječan broj aplikacija sredstva za zaštitu bilja (vidi Tablicu 1.) u ekološkoj proizvodnji grožđa u odnosu na prosječan broj primjena kemijskih sredstva za zaštitu bilja u integriranoj (održivoj) proizvodnji grožđa.

Dvogodišnji rezultati pokazuju: u ekološkom uzgoju, na osjetljivim vinskim sortama, treba poduzeti 2,4 x više tretiranja nego primjenom kemijskih pesticida.

Unatoč značajno većem broju provedenih mjera zaštite u ekološkom vinogradarstvu s europskim (plemenitim) ili vrlo osjetljivim sortama vinove loze, cijena nabave pripravaka koji se pritom koriste prosječno je jeftinija 38% po hektaru površine u odnosu na kemijska sredstva za zaštitu bilja (vidi Histogram 2.).

Slične smo rezultate dobili i tijekom epidemijske 2023. godine. Zbog većeg broja kišnih dana provedeno je “samo” 17 zaštita ekološkim sredstvima za zaštitu bilja (umjesto planiranih 20), ali je biološka učinkovitost bila zadovoljavajuća. Značajne je štete pričinila jedino tuča, zabilježena u večernjim satima 30. srpnja 2023., ali samo s jedne strane redova ekološkog vinograda.

Histogram 2. Prosječna nabavna cijena sredstava za zaštitu bilja u ekološkoj i integriranoj (održivoj) proizvodnji grožđa (prema cjenicima dobavljača sredstva koja su korištena tijekom 2020. godine – VPC bez PDV-a).

Prosječno po hektaru vinograda u ekološkoj proizvodnji treba izdvojiti 38% manje novaca, nego kod nabave kemijskih sredstva za zaštitu bilja u integriranoj (održivoj) proizvodnji grožđa.

U odnosu na primjenu sredstva iz Tablice 1., manje učinkovita mjera zaštite prikladna za ekološko vinogradarstvu u Međimurskom vinogorju je bila primjena ozonirane vode (istraživano 2022. i 2023. godine). Ovaj se postupak zaštite bilja u Europskoj uniji tek istražuje, a zadnjih se nekoliko godina na dijelu španjolskih vinograda u okolici Zaragoze uspješno provode usmjerene mjere zaštite protiv najvažnijih uzročnika bolesti (Erysiphe, Plasmopara, Botrytis) (uz prosječno 15-ak aplikacija tijekom jedne sezone).

Slike 1, 2, 3 i 4: Na slikama 1 i 2 vidimo prosječan izgled grožđa i trsa vinske sorte Muškat žuti krajem kolovoza 2023.,  koji je tretiran sredstvima za zaštitu bilja dopuštenim u ekološkoj proizvodnji (17x u sezoni, vidi Tablicu 1.). Na slikama 3 i 4 je prosječan izgled grožđa i trsja vinske sorte Kerner sredinom rujna 2023., koji je tretiran ozoniranom vodom (17x u sezoni). Primjena ozona, kao ekološki vrlo prihvatljiva spoja bez štetnih posljedica na prirodu, zadnjih se godina istražuje u biljnom zdravstvu s ciljem smanjenja primjene kemijskih sredstva za zaštitu bilja. Oba pokusna vinograda su lokalitet Sveti Urban. (Snimio: M. Šubić)