Drvena bačva jedan je od najpoznatijih simbola vezanih uz proizvodnju vina. Ljudi se uglavnom toliko vežu uz svoje bačve i dozrijevanje vina u njima. Tako ih često i nakon upotrebe u podrumu zadržavaju pretvarajući ih u različite praktične ili dekorativne elemente.
Iako je suvremeno vinarstvo obilježeno upotrebom tankova i opreme od nehrđajućeg čelika, tradicionalni materijali su i dalje u upotrebi. No, mnogo prije drvene bačve, čak nekoliko tisuća godina, za čuvanje i transport vina koristile su se glinene amfore. Nakon njihove tisućljetne dominacije, od Egipta, preko Grčke do Rimskog carstva, tek je rimskim širenjem na sjever Europe došlo do upoznavanja s drvenom, hrastovom bačvom.
Rimljani su pri izradi bačve, te zbog utjecaja na okus i miris vina, uvidjeli prednosti hrasta. Njega je bilo u izobilju u šumama kontinentalne Europe. U manje od dva stoljeća odbačeni su deseci milijuna amfora. Ostale vrste drva uglavnom nisu korištene zbog neprikladne strukture ili aromatskih svojstava.
Drveno vinsko suđe poskupljuje proizvodnju vina zbog veće cijene, većeg obujma posla, veće potrebe za prostorom, ali i gubitka vina uslijed isparavanja kroz pore drva. Usprkos svim dodatnim troškovima, poneka vina, bijela i crna, neko vrijeme moraju dozrijevati u manjim bačvama. Nakon toga su spremna za bocu. Općenito vrijedi da je jedan od osnovnih parametara kakvoće crnih vina ravnoteža između sortne arome, arome dozrijevanja i arome drva.
Drveno suđe je vrlo teško održavati kako zbog problema s propuštanjem i higijenom, pogotovo kada nisu u upotrebi. Mana im je i nemogućnost kontrole temperature. A ni visoka cijena nije zanemariva. U svakom slučaju, dozrijevanje vina u drvu ima dva cilja – polagana oksidacija koja naglašava aromu i omekšava tanine kroz procese polimerizacije fenolnih spojeva što utječe i na stabilnost boje vina. Ovu ulogu nadopunjuje povremeno nadolijevanje bačve vinom zbog isparavanja vode i alkohola (do 9 % godišnje, ovisno o vlažnosti zraka).
Drugi cilj je utjecaj na aromu vinu kroz otpuštanje fenolnih spojeva iz unutarnje površine bačve. Fenolni spojevi drva (hrasta) su kompatibilni s onima u vinu i zajednički daju kompleksniju aromu (arome vanilije, začina, dima…). Aromatski spojevi iz drva se iscrpe kroz 4-6 godina, pa se duljina dozrijevanja produžuje s obzirom na starost bačve. Kako bi se smanjili troškovi i skratilo vrijeme dozrijevanja, tržište nudi alternativu u obliku hrastovog čipsa ili letvica koje se stavljaju tankove s vinom.
Tankovi od nehrđajućeg čelika ili inoksa ulaze u vinarsku proizvodnju u 20. st. i istiskuju neke druge materijale iz upotrebe (beton, plastika, drvo…). Nehrđajući čelik postaje i glavni materijal za svu vinarsku opremu koja se koristi tijekom procesa proizvodnje. Prednosti tog materijala su velike: neutralne i neporozne stijenke, otporne na kiseline i koroziju, lakše i bolje održavanja higijene, tankovi (spremnici) su lakši i bolje iskorištavaju prostor zbog različitih oblika (do 65%), zbog nepropuštanja kisika vina zadržavaju svježinu i voćnost poželjnu za vina brze potrošnje.
Dobra toplinska provodljivost tankova omogućuje kontrolu temperature. Oni smanjuju kapacitet podruma za boce i linije za punjenje, jer vino može duže biti u tanku, a sam rok trajanja im je neograničen. Većina tankova je opće namjene, a najčešće služe za fermentaciju i čuvanje vina, ali i drugih vrsta pića. Rotirajući tankovi i vinimatici su postali novi standard u proizvodnji crnih vina. Različiti tankovi specijalne namjene se koriste za hladnu stabilizaciju ili proizvodnju pjenušaca. Glavne smjernice u njihovoj upotrebi su: bolje je imati više tankova nego imati tankove koji su preveliki. Puni tankovi su „sretni” tankovi, odnosno, manji je rizik od razvoja mana i bolesti vina, ako je manje otpražnjenog prostora u njima.
Suvremeni podrumi uglavnom objedinjuju moderne i tradicionalne materijale u različitim oblicima. Na taj način upotpunjuju i koriste njihova najbolja svojstva u svrhu dobivanja vina najviše kakvoće.
