Zašto zadrugarstvo u Hrvatskoj toliko zaostaje za Europom? U EU-u je svaki treći stanovnik član zadruge, a u Hrvatskoj tek jedan na 220. Lordan Ljubenkov, predsjednik Zadružnog saveza Dalmacije, jednog od najstarijih i najutjecajnijih regionalnih saveza, upozorava da bez udruživanja nema okrupnjavanja zemljišta, transparentnog poslovanja ni uključivanja mladih.
Početkom studenog u hotelu Bluesun u Brelima počinje još jedno izdanje Sabatine, međunarodnog susreta vinogradara i vinara u organizaciji Zadružnog saveza Dalmacije. Sabatina već desetljećima nije samo natjecanje i sajam. Ona je središnje mjesto susreta struke, znanosti i praktičnoga iskustva.
Vinogradarstvo i vinarstvo danas se suočavaju s brojnim klimatskim i tržišnim izazovima. Upravo zato ova manifestacija iznova potvrđuje svoju ulogu pokretača napretka i čuvara tradicije. Isto vrijedi i za zadrugarstvo, koje u Dalmaciji ima snažno povijesno naslijeđe, ali se suočava s izazovima suvremenog tržišta i institucionalnom inertnošću.
U zemljama Europske unije zadruge su nositelji lokalnog razvoja i transparentnog poslovanja. U Hrvatskoj su, međutim, još uvijek marginalizirane. O stanju na terenu, sivoj ekonomiji, generacijskoj tranziciji i viziji zadrugarstva do 2030. godine za Gospodarski list govori Lordan Ljubenkov.
Gdje se danas nalazi zadrugarstvo u Dalmaciji?
Prva zadruga u Hrvatskoj osnovana je još 1862. godine. Unatoč toj dugoj tradiciji, zadružni oblik poslovanja danas je često u nepovoljnijem položaju od drugih. U zemljama EU-a zadruge okupljaju male proizvođače, donose transparentnost i pune državni proračun. Kod nas su još uvijek neprepoznate u političkom i monetarnom sustavu. Ipak, upravo bi one mogle biti ključni instrument razvoja poljoprivrede i jačanja ruralnih zajednica.
Kako danas funkcioniraju zadruge: kao nositelji razvoja ili samo servisna točka?
Zadruge, osobito u malim ruralnim mjestima, nastaju ondje gdje postoji konkretna potreba. To je jamstvo njihove otpornosti i opstanka na tržištu. Međutim, pod pritiskom tržišta s vremenom se mogu usredotočiti samo na jedan segment poslovanja. Primjer je prerada sirovine bez stvaranja branda i distribucije. Upravo u tom području zadrugama treba osigurati bolje tržišne uvjete. Važno je da država prepozna zadruge kao partnera i uvede mjere koje ih potiču na poslovanje.
Zašto proizvođačke organizacije nisu zaživjele?
U Hrvatskoj imamo oko 160.000 OPG-ova i oko 30.000 SOPG-ova, ali struktura je nepovoljna. Čak 68.000 nositelja starije je od 65 godina, dok mladi čine tek 13 posto. U Dalmaciji većina koristi manje od jednog hektara. Bez okrupnjavanja zemljišta i uključivanja mladih poljoprivreda nema budućnost. Presudni su zakonodavni okvir i financijske mjere. One moraju ukloniti nedostatak motivacije za udruživanje i institucionalnu inertnost.
Može li zadrugarstvo biti nositelj okrupnjavanja zemljišta?
Može, jer okuplja male proizvođače koji sami ne mogu konkurirati. U EU-u postoje modeli koji potiču poslovanje zadruga i nakon osnivanja. Kod nas takvih mjera gotovo da nema. Podatak da 76 posto OPG-ova obrađuje do pet hektara jasno pokazuje da bez udruživanja nema održivog nastupa na tržištu. U Dalmaciji zadruge djeluju kao otkupne stanice za proizvode članova. Tako premošćuju nedostatke usitnjene proizvodnje.
Može li zadružni model smanjiti sivu ekonomiju?
Procjenjuje se da u poljoprivredi čak polovica trgovine ostaje u sivoj zoni. Hrvatska je ipak u razdoblju od 2021. do 2024. smanjila udio sive ekonomije s 28,3 na 26,8 posto BDP-a. Prosjek EU-a iznosi oko 17 posto. Glavni su uzroci visoki porezi, gotovinsko poslovanje i nisko povjerenje u institucije. Zadruge mogu donijeti transparentnost jer daju cjelovite podatke o tržištu i omogućuju praćenje kvalitete proizvoda.
Kako Zadružni savez Dalmacije potiče generacijsku tranziciju?
Kao što sam već spomenuo, mladi čine tek 13 posto nositelja OPG-ova, a velik je broj onih starijih od 65 godina. Zato Savez radi na tome da ljudi shvate kako zadruge mogu brinuti i o zemljištu koje ostaje u vlasništvu obitelji. Na Sabatini i Noćnjaku, međunarodnim manifestacijama vinara i maslinara koje organiziramo, potičemo mlade da preuzmu vinograde i uključe se u zadruge. Pritom se oslanjamo na savjete i dobre primjere iz prakse. Bez mladih, naravno, nema budućnosti poljoprivrede.
Kako zamišljate zadruge u Dalmaciji 2030. godine?
Vidim ih kao nositelje lokalnog razvoja, ali to traži promjene u zakonima, mentalitetu i tržišnim odnosima. Potrebno je uvesti neoporezivanje reinvestirane dobiti i posebne porezne stope za zadružne djelatnosti. Zadruge bi također trebale dobivati dodatne bodove na natječajima za sredstva.
U Hrvatskoj je samo 0,15 posto stanovnika član zadruge, dok je u Austriji taj udio 60 posto. U Finskoj je još veći, čak 83 posto. Od 5,5 milijuna stanovnika Finske 4,6 milijuna članovi su više od 4000 zadruga. Prosjek EU-a je jedan član na tri stanovnika, a kod nas jedan na 220. To jasno pokazuje koliko zaostajemo u zadružnom poduzetništvu.
Kroz brojne kontakte s Vladom RH i resornim institucijama poslali smo jasnu poruku o tome što bi se moglo učiniti da počnemo hvatati korak sa zadrugama u EU-u. Nije pitanje trebaju li nam zadruge, nego kada ćemo prepoznati njihov potencijal. Udruživanje malih poduzetnika, osobito u poljoprivredi, donosi transparentnost, razvoj i otpornost. Upravo u tome leži važan dio gospodarske i društvene prekretnice za Hrvatsku.
Foto: Gemini.ai
