Kako podići nasad masline, smokve i limuna u Dalmaciji?

Prva radna operacija u pripremi terena za nasad je sječa postojeće vegetacije. Ovu operaciju potrebno je obaviti motornim pilama, a posječeni biljni materijal najbolje je spaliti. Prije spaljivanja biljnog materijala potrebno je ishoditi dozvolu za spaljivanje od nadležne vatrogasne postrojbe. Nakon sječe vegetacije potrebno je provesti čupanje korijenja posječene vegetacije. Ova radna operacija obavlja se bagerom. Počupano korijenje najbolje je sakupiti i spaliti uz prethodnu suglasnost nadležne vatrogasne postrojbe. Detaljno uklanjanje dijelova prethodne vegetacije potrebno je radi sprječavanja širenja gljivičnih oboljenja, Armillariella mellea i Rosellinia necatrix.

Priprema tla i sadnja

Ako je predmetna lokacija na području Dalmacije kamenita, potrebno je obaviti radnje razbijanja kamena. Razbijanje kamena obavlja se riperom nakon čega treba provesti „čekićanje“ odnosno razbijanje većih kamenja bagerom s čekićem. Riperovanje se obavlja frontalnim podrivačem (riperom) na gusjeničaru na razmak od 1 m i dubinu do 1 m, uzduž redova tj. u njihovom pravcu i poprečno na njih (križno riperovanje). Nakon obavljenog riperovanja bager s čekićem (pikamerom) obavlja usitnjavanje krupnijeg kamenja i stijena.

Poslije riperovanja i pikamiranja drobljenje i mljevenje većeg kamenja obavlja se specijalnom drobilicom (frezom) za kamen. Postojeći pokretni razbijeni kamen do dubine od 45 cm usitnit će se na granulaciju koja neće ometati daljnju provedbu agrotehničkih mjera pripreme i sadnje nasada. Poslije frezanja kamena, po površini zemljišta potrebno je razbacati 35 tona dobro zrelog stajskog gnojiva i 2 tone kompleksnog NPK gnojiva po hektaru, a u svrhu meliorativne gnojidbe (potkrijepljeno pedološkim analizama uzoraka tla). Nakon razbacivanja gnojivo je potrebno zaorati. Zaoravanje se obavlja traktorom koji ima agregirane plugove, a dubina zahvata treba biti 25-30 cm. Nakon oranja zemljište je potrebno izravnati. Ravnanje terena provodi se drljačama koje se agregiraju na traktor.

Prije same sadnje treba izraditi plan sadnje, a koji sadrži raspored puteva, smjer redova, raspored sadnica u nasadu i razmak sadnje. U nasadu se planira sadnja masline na razmaku od 6,0 metara red od reda i 5,0 metra stablo od stabla unutar reda (300 stabala/ha). Ovom gustoćom sklopa osigurava se dovoljno prostora za normalan razvoj korjenova sustava i kvalitetno iskorištavanje sunčeve svjetlosti, što je posebno važno za kakvoću ploda masline.

Prema planu sadnje, geodetskim mjerenjima postavljaju se stabilni markeri na početku i na kraju svakog reda. Potom se treba obaviti označavanje svakog mjesta kolcima. Kolčenje se obavlja nakon ravnanja terena. Potom treba iskopati sadne rupe na dubinu od 0,80 m i promjera 1,20 m. U dno svake sadne rupe stavlja se 1 kg NPK 7:20:30 te se prekrije zemljom do 1/3 dubine rupe. Ovako pripremljene sadne rupe ostaju otvorene do početka sadnje.

Za podizanje nasada masline možemo koristiti dvogodišnje sadnice koje se mogu nabaviti kod ovlaštenih distributera sadnog materijala. One moraju zadovoljavati uvjete propisane Pravilnikom o stavljanju na tržište reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica namijenjenih za proizvodnju voća. Primjer jednog dobro organiziranog maslinika je sljedeća kombinacija; Oblica 30 %, Leccino 30 %, Drobnica 10 % , Levantinka 20 % i Pendolino 10 %. Ovakav sortni sastav osigurat će dobro oprašivanje i oplodnju te siguran i redovit urod u nasadu maslina. Sadnice maslina bit će na vlastitom korijenu. Preporuča se sadnice odmah nakon dopreme iz rasadnika saditi na sadno mjesto.

Sadnja masline može se provoditi tijekom jeseni ili proljeća. Kasnojesenska sadnja omogućava dobar primitak sadnica radi nastupajućeg kišnog razdoblja. Također i bujniji rast i veću otpornost na sušu tijekom vegetacije iduće godine. Sadnju je potrebno obaviti u vremenskom razdoblju od 5-7 dana. U slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta, sadnja se može obaviti sve do kraja veljače sljedeće godine. Poželjno je da vrijeme za sadnju bude mirno i tiho bez jakih vjetrova. Temperatura zraka ne smije pasti ispod 0 °C. Sadnice se raspoređuju pored iskopanih sadnih rupa prema planu sadnje.

Pri samoj sadnji sa sadnice se uklanja plastični kontejner. Sadnica masline se sadi tako duboko da korijen bude u tlu onoliko koliko je bio i u kontejneru. Nakon postavljanja sadnice na pravilnu dubinu, korijen (s grumenom zemlje koji se ne odvaja od korijena nakon uklanjanja kontejnera) se zasipa rahlom zemljom u sloju 5 – 10 cm debljine i zemlju se dobro nagazi nogom. Zatim se razbacuje gnojivo u krug oko sadnice, pri čemu treba paziti da ono ne dođe u izravni kontakt s korijenom. Nakon toga se sadna rupa do vrha dopuni zemljom. Uz svaku sadnicu postavlja se drveni kolac koji treba biti 50 cm u tlu, a 100 cm vani. Za njega se vežu sadnica masline vezom u obliku osmice. Naposljetku se svako sadno mjesto zalije s cca. 30 litara vode.

Za uzgoj masline može se koristiti prostorni uzgojni oblik kotlasta krošnja (vaza). Ovaj  uzgojni oblik formirat će tri primarne grane (skeletne grane) koje međusobno zatvaraju kut od 120 °. Čitav skelet primarnih, sekundarnih i tercijarnih grana krošnje treba biti obrastao rodnim grančicama. Sredina krošnje mora biti otvorena. Rezidbom masline formira se uzgojni oblik, održava ravnoteža između vegetativnog rasta i rodnosti te obnavljaju ili pomlađuju iscrpljeni dijelovi krošnje. Prema životnoj dobi voćke razlikujemo rezidbu mladih (formiranje uzgojnog oblika)  i rodnih voćaka.

Kako se formira uzgojni oblik?

Formiranje uzgojnog oblika započinje nakon sadnje prikraćivanjem sadnica na 100 cm visine. Do visine od 80 cm sadnice uklonit će se svi prijevremeni izboji. Na visini 80-100 cm izdvojit će se tri prijevremena izboja koji međusobno zatvaraju kut od 120 ° te imaju spiralni raspored. Kod sadnica koje na ovoj visini nemaju prijevremenih izboja, odabir će se napraviti u tijeku prve vegetacijske godine. Odabrani izboji predstavljat će primarne grane buduće krošnje. Kako bi se ubrzao rast odabranih primarnih grana tijekom vegetacije obavit će se nekoliko pinciranja vrškova postranih izboja u vrhu primarnih grana.

Zbog intenzivnog rasta masline u prvoj vegetaciji na primarnim granama odabrat će se barem po dvije sekundarne grane. U daljnjim godinama formiranja krošnje na isti će se način potpomoći brži rast primarnih grana i na njima na isti način formiranje i rast sekundarnih. Sekundarne grane moraju biti pravilno raspoređene duž primarne grane kako bi najbolje popunjavale raspoloživi prostor. Također kako bi svaka od njih imala dovoljno prostora za daljnji razvitak tercijarnih i ostalih rodnih grana i grančica. Pravilnom rezidbom i agrotehničkim mjerama osigurat će se snažan rast voćke. Planirani će uzgojni oblik biti potpuno formiran na kraju četvrte vegetacije.

Rezidba na rod obavezna je godišnja elajotehnička i pomotehnička mjera u nasadima masline. Ovom rezidbom regulirati će se vegetativni rast i rodnost. Rezidbom će se ukloniti suhe i polomljene grane i grančice, svi izboji koji rastu prema sredini krošnje te oni koji izbijaju iz primarnih grana (vodopije). Prikratit će se rodno drvo (rez unatrag) i ukloniti izrođeni te tanki, izduženi izboji. S tim će se potaknuti stvaranje i obnavljanje vegetativnog prirasta i cvjetnih pupova.

Rezidbu je potrebno provesti u razdoblju od mjesec dana radi čega je potreban angažman većeg broja radnika u sezoni rezidbe. Zimska rezidba obavit će se u vrijeme zimskog mirovanja. Ako postoji opasnost od niskih temperatura, rezidba će se obaviti pred kraj zimskog mirovanja. Pored zimske rezidbe provest će se i ljetna (zelena) rezidba kao dopuna zimskoj. Ovom rezidbom potrebno je osloboditi unutrašnjost krošnje od suvišnih izboja i vodopija kako bi se osigurala prozračnost i osvijetljenost krošnje.

Obrada tla obuhvaća kultiviranje, koje se provodi tri puta tijekom vegetacije. Obrada tla u masliniku obuhvaća jesensko podrivanje uz deponaciju gnojiva i proljetnu plitku obradu kultiviranjem, koje se provodi tri puta tijekom vegetacije. Jesensko podrivanje povezuje se s osnovnom gnojidbom. Obavlja se podrivačem s deponatorom gnojiva. Kultiviranja se obavljaju vibrokultivatorom s ralima u obliku «pačje noge».

Štetnici masline

Najopasniji štetnici u juvenilnom stadiju masline tj. u prve tri godine su jasminov moljac (Palpita unionalis Hb.), pipe (Otiorhynchus spp.) i granotoč (Zeuzera pyrina L.). U četvrtoj godini počinje redovna zaštita od glavnih štetnika masline. To su maslinine muhe (Bactrocera /Dacus/ oleae Gmel.) i maslinin moljac (Prays oleae Bern.). Najznačajnija bolest masline je paunovo oko (Spilocaea oleagina Cast.) koja se suzbija s dva tretiranja.

Kako gnojiti maslinu?

Gnojidba tla u nasadu masline obavlja se osnovnom i dopunskom gnojidbom. Za osnovnu gnojidbu primjenjuje se kompleksno mineralno gnojivo NPK 7 – 20 – 30, a za dopunsku gnojidbu dušično gnojivo KAN. Količina gnojiva za osnovnu gnojidbu sukcesivno se povećava sa starošću nasada. U drugoj godini aplicira se 20 % od ukupne količine gnojiva za rodno stablo, a u trećoj godini 40 %. U četvrtoj se aplicira 60 %, u petoj 80 %, a u šestoj godini se aplicira puna doza gnojiva. Potrebne količine gnojiva određuju se na temelju pedokemijske i folijarne analize.

U kalkulaciji proizvodnih troškova predviđene su prosječne količine od 2 kg po stablu NPK 7 – 20 – 30 tijekom godine. Dopunska gnojidba dušičnim gnojidba primjenjuje se u dva obroka. Prva prihrana obavlja se neposredno pred početak vegetacije s 2/3 predviđene količine dušičnog gnojiva. Druga prihrana obavlja se neposredno pred početak cvatnje s 1/3 predviđene količine dušičnog gnojiva. U kalkulaciji proizvodnih troškova predviđene su prosječne količine od 1,5 kg po stablu KAN-a po stablu koje se apliciraju u šestoj i narednim godinama.

Maslina je kserofit pa dobro podnosi sušu, ali za postizanje stabilnih i visokih priroda navodnjavanje maslina je neophodno. Korist od navodnjavanja je kumulativna, pa je potrebno više od jedne proizvodne godine da se u potpunosti očituje. Kao izvor vode za navodnjavanje predviđena je izgradnja akumulacije za navodnjavanje od 4500 m³. Njena se izrada sastoji od iskopa akumulacije i postavljanja polipropilenske geomembrane. Instalirati će se sustav lokaliziranog navodnjavanja mikrorasprskivačima kojeg karakterizira razmjerno mala potrošnja vode i mogućnost rada s niskim tlakovima.

Do sedme godine starosti nasada masline predviđena je ručna berba. Ona zahtijeva u petoj i šestoj godini uz vlastite radnike i unajmljenu radnu snagu, a zatim mehanizirana tj. strojna berba mehaničkim tresačem (vibratorom). Prema tome, u sedmoj godini pretpostavljena je nabava mehaničkog tresača s pogonom od priključnog vratila traktora. Njegov normativ tj. radni učinak je berba od 20 do 30 stabala/sat, odnosno od 600 do 900 kg/sat. Prvi rod kod masline očekuje se u trećoj godini, a puna rodnost u sedmoj godini od sadnje. Dinamika rodnosti prikazana je u Tablici 1.

Tablica 1. Dinamika rodnosti nasada masline

Dinamika rodnosti smokve

Razmak sadnje smokve bit će 5,0 metara između redova i 5,0 m stablo od stabla u redu. Na ovaj način gustoća sklopa u budućem nasadu bit će 360 stabala smokve po hektaru. Navedeni razmak sadnje je optimalan za uzgoj s obzirom na pedološke osobine tla i planirani uzgojni oblik. Planiranom gustoćom sklopa osigurat će se dovoljno prostora za normalan razvoj korjenovog sustava i kvalitetno iskorištavanje sunčeve svjetlosti što je posebno važno za kakvoću ploda smokve. Prvi rod kod smokve očekuje se u drugoj godini, dok će se puna rodnost očekuje u šestoj godini nakon sadnje. Dinamika rodnosti smokve prikazana je u tablici 2.

Dinamika rodnosti limuna

Urod limuna kalkuliran je kao produkt uroda po stablu i ukupnog broja stabala. Od početka rodnosti u trećoj godini prirod se sukcesivno povećava do sedme godine, koja je prva godina pune rodnosti, a u godinama pune rodnosti je konstantan. Dinamika rodnosti prikazana je u tablici 3. Prikazani su podaci za sadnju limuna na razmaku od 5,0 metara red od reda i 3,0 metra stablo od stabla unutar reda. Na ovaj način u nasadu bi bilo 650 stabala/ha. Navedeni razmak sadnje je optimalan za uzgoj s obzirom na pedološke osobine tla i planirani uzgojni oblik. Planiranom gustoćom sklopa osigurat će se dovoljno prostora za normalan razvoj korjenovog sustava i kvalitetno iskorištavanje sunčeve svjetlosti što je posebno važno za kakvoću ploda limuna.

Njega nasada limuna nakon sadnje u vegetaciji obuhvaća kultiviranje, koje se provodi tri puta tijekom vegetacije i zaštitu limuna od najopasnijih štetnika u mladom voćnjaku – crvenog pauka (Panonychus citri McGregor), crna uš agruma (Toxoptera aurantii) i lisni miner agruma (Phyllocnistis citrella Stainton), te trulež korijena (Phytophthora spp.)

Obrada tla u mladom nasadu limuna obuhvaća jesensko podrivanje uz deponaciju gnojiva i proljetnu plitku obradu kultiviranjem, koje se provodi tri puta tijekom vegetacije. Jesensko podrivanje povezuje se s osnovnom gnojidbom, a obavlja se podrivačem s deponatorom gnojiva, dok se kultiviranja obavljaju vibrokultivatorom s ralima u obliku «pačje noge».

Gnojidba tla u mladom nasadu obavlja se istim gnojivima kao i gnojidba u rodnom masliniku, ali se apliciraju manje količine gnojiva, jer se gnoji manja površina u masliniku. Gnojidba se obavlja na način da se u drugoj godini aplicira 20 % od ukupne količine gnojiva za rodno stablo, u trećoj godini 40 %, u četvrtoj 60 %, u petoj 80 %, a u šestoj godini se aplicira puna doza gnojiva. Dakle, gnojidbena površina se iz godine u godinu povećava tako da se od šeste godine aplicira puna doza gnojiva. Dopunska gnojidba primjenjuje se u dva obroka. Prva prihrana obavlja se neposredno pred početak vegetacije s 2/3 predviđene količine dopunskog gnojiva, a druga prihrana obavlja se neposredno pred početak cvatnje s 1/3 predviđene količine dušičnog gnojiva.

Od bolesti najznačajnija je trulež korijena i korjenovog vrata agruma koju izaziva gljivica Armillaria melea i Roselina necatrix koje često napadaju agrume na terenima gdje je ranije rasla šumska vegetacija. Zaštita od ove bolesti provodi se u dva dijela. Preventivne mjere borbe svode se temeljito čišćenje korijenja i ostataka prethodne vegetacije i nakon toga dezinfekcija sadnih mjesta.

Cilj rezidbe u mladom nasadu limuna je formiranje odgovarajućeg uzgojnog oblika s jakim deblom i bočnim granama otpornim na lom. Formiranje odgovarajućeg uzgojnog oblika omogućava lakšu primjenu odgovarajućih agrotehničkih zahvata u nasadu limuna, poglavito njihovo mehanizirano obavljanje te ne traži kasnije intenzivnije rezove koji izazivaju oštećenja na stablu i stvaraju neravnotežu. Rezidbom mladih stabala uklanja se samo ono što je nužno za oblikovanje odgovarajućeg uzgojnog oblika. Jaka rezidba nije preporučljiva jer produžuje nerodno doba.

Uzgojni oblik kotlasta krošnja s tri osnovne grane i 60 cm visokim deblom prikladan je za uljne sorte limuna jer omogućava dobru osvijetljenost i prozračnost vanjskog i unutarnjeg dijela krošnje. Ovaj uzgojni oblik formira se na način da se posađene sadnice odmah nakon sadnje pinciraju na visinu od 100 cm, a u rasponu visine debla od 60 do 100 cm ostave tri ili eventualno četiri prijevremena izboja, koji su spiralno raspoređeni tako da međusobno tvore kut od 1200.

Ovi izboji predstavljaju skeletne grane nove krošnje. Sve ostale bočne izboje na sadnici limuna potrebno je potpuno ukloniti nakon sadnje. U drugoj godini nakon sadnje, minimalnom rezidbom odstranjuju se grančice koje su izrasle na skeletnim granama, a imaju rast prema sredini krošnje. U trećoj godini nakon sadnje obavlja se prorjeđivanje grančica drugog i trećeg reda te odstranjivanje grančica koje rastu prema sredini krošnje. Za postizanje stabilnih i visokih priroda limuna u nasadu je potrebno osigurati navodnjavanje.

Pročitajte još iz priloga: Uzgoj isplativih mediteranskih vrsta – pinjola