Kako povećati urod jagoda?

Jagoda je vrlo intenzivna poljoprivredna kultura koja proizvođačima donosi vrlo visoke prihode. Od sorata najviše je zastupljena sorta Clery. Ona je praktično postala standard za uzgoj jagode u agroekološkim uvjetima Hrvatske, te ostale sorte, koje su puno manje zastupljene. To su, Alba, Aprica, Arosa, Asia, Jolly, Raurica, Roxana te od sorata neutralnog dana Albion i Diamante.

Najveći dio intenzivnih nasada nalazi se na vanjskim površinama. Uzgoj u zaštićenim prostorima (plastenici, hidroponska proizvodnja) je značajno manje zastupljen. Prema podacima iz Kataloga kalkulacija poljoprivredne proizvodnje (2019) Savjetodavne službe, s 1 ha intenzivne proizvodnje jagoda, može se ostvariti prosječna dobit od 240.000,00 do 563.000,00 kn ovisno o otkupnoj i prodajnoj cijenu svježe jagode, uz prinos od 40 t/ha. Sigurno je, da je tako intenzivna i dohodovna kultura, u tehnološkom pogledu vrlo zahtjevna.

U Hrvatskoj se proizvodi oko 3.000 t jagoda godišnje, na oko 300 ha intenzivnih nasada. To daje prosječnih 10 t/ha ploda, te je potrebno raditi više na promjeni tehnologije proizvodnje. Sve kako bi se ostvarili znatno viši prinosi i time ostvarili i prije spomenute dobiti u uzgoju jagode. U ovom prilogu predstavit će se teškoće u primjeni gnojiva u uzgoju jagoda kao i prijedlozi za rješenje istih. Sve kako bi proizvođači jagoda primijenili pravilnu tehnologiju i ostvarili veću očekivanu dobit.

Ekonomska opravdanost gnojidbe u uzgoju jagoda

Važan tehnološki zahvat u uzgoju jagoda je pravilna gnojidba i po pitanju izbora hraniva i gnojiva, ali i po vremenu i količini primjene. Neodgovarajućom gnojidbom znatno se smanjuje kvaliteta plodova; neujednačena veličina i obojenost plodova, plodovi sadrže manje količine suhe tvari (šećera), povećava se osjetljivost na transport i smanjuje dugotrajnost čuvanja; što svakako utječe na nižu cijenu plodova i znatno manju očekivanu dobit.

Kako je prije navedeno, u ukupnoj ekonomskoj analizi troškova kod uzgoja jagoda gnojidba zauzima važno mjesto. Prikaz važnijih troškova, kod uzgoja jagoda prikazan je u Tablici 1. (preuzeto iz Kataloga kalkulacije poljoprivredne proizvodnje za 2019. godinu, Hrvatska poljoprivredna savjetodavna služba)

Tablica 1. Prikaz važnijih troškova kod uzgoja jagoda (kontinentalna regija, 40.000 biljaka/ha)

Iz gornje tablice vidljivo je da troškovi gnojidbe čine 2,9% od ukupnih varijabilnih troškova. Kako je važnost pravilne gnojidbe jedan od ključnih faktora postizanja visokih i kvalitetnih prinosa plodova, postoji značajna mogućnost povećanja troškova gnojidbe. Ako bi troškovi gnojidbe iznosili oko 5% od ukupnih varijabilnih troškova, značilo bi da na raspolaganju za ulaganje u gnojidbu postoji vrijednost od oko 13.000 kn, što znači mogućnost primjene novih tehnologija u gnojidbi i značajni rast prinosa i kvalitete plodova jagode. Kod planiranja troškova biljne proizvodnje, često se uspoređuju troškovi ulaganja u gnojidbu i zaštitna sredstva. Prosječno u proizvodnji jagode, trošak za zaštitna sredstva je dvostruko veći u odnosu na troškove gnojidbe.

Agroekološki uvjeti uzgoja jagoda

Kao poljoprivredna kultura, jagoda je vrlo prilagodljiva različitim agroekološkim uvjetima. Međutim, za postizanje visokih i kvalitetnih prinosa, potrebno je zadovoljiti određene uvijete, koji su prikazani u slijedećim tablicama.

Tablica 2. Potrebna svojstva tla za uzgoj jagode

Jagoda preferira blago kisela tla, dobre strukture, ocjedita, sa malom količinom aktivnog vapna u tlu i vrlo niske zaslanjenosti, uz dovoljnu količinu organske tvari (humusa) u tlu.

Humus igra vrlo važnu ulogu u plodnosti tla (popravak strukture tla, mikrobiološka aktivnost tla, vezivanje hraniva, razvoj korijena i dr.), te je vrlo važan element u postizanju visokih prinosa ploda.

Tablica 3. Klimatski uvjeti uzgoja jagode

Na osnovu potreba klimatskih uvjeta za rast i razvoj jagoda i poznavanjem klimatskih uvijeta mikrolokaliteta uzgoja, moguće je odabrati odogovarajuću sortu i tehnologiju uzgoja, kako bi se minimalizirale moguće štete uvjetovane nepovoljnim klimatskim uvjetima.

Izražena temperaturna kolebanja u vrijeme cvatnje jedan su od razloga veće pojave deformiranih plodova jagode.

Plodored

Stalnim uzgojem jagoda na istom terenu dolazi do značajnog razvoja bolesti i štetnika. Oni ograničavaju postizanje visokih i kvalitetnih prinosa plodova, pa se plodored mora uvesti kao obavezna mjera u uzgoju jagode. U svakom slučaju, osim izbora predkulture na koje je jagoda također osjetljiva, moguće je jagodu vratiti na isti položaj nakon 3-4 godine.

Prilikom izbora predkulture, treba izbjegavati uzgoj kultura iz porodice Solanaceae (krumpir, rajčica). To je jer veći dio štetnika i bolesti napada i jagodu. U takvim slučajevima često je izražen napad Phytophtore i Verticilliuma. Kulture koje preporučuju prije sadnje jagode svakako leguminoze (grah, grašak) koji obogaćuju tlo dušikom, te zantno popravljaju i strukturu tla.

Dodatna mogućnost u borbi protiv patogenih gljivica u tlu, koje se pojavljuju zbog nepoštivanja plodoreda je primjena mikrobioloških gnojiva.

Potrebe jagode za hranivima

Za pravilno planiranje gnojidbe jagode, potrebno je znati količinu hranjivih elemenata koje jagoda iznosi iz tla prinosom.

Tablica 4. Iznošenje hraniva iz tla kod uzgoja jagode (kg hraniva za određeni prinos ploda)

Iz gornje tablice važno je primijetiti da jagoda kao poljoprivredna kultura troši vrlo visoke količine kalija, umjerene količine dušika i dosta male količine fosfora, pa je tome potrebno prilagoditi i tehnologiju gnojidbe jagode. Za postizanje visokog prinosa, potrebno je osigurati visoke količine dušika (N). On biljci mora biti na raspolaganju tijekom cijelog vegetacijskog ciklusa, te vrlo visoke količine kalija (K). Tako je očekivani prinos od 45 t/ha ploda jagode potrebno osigurati gotovo 300 kg/ha K₂O i 157,5 kg/ha dušika (N).

Osnovni problem u boljoj iskoristivosti kalija u gnojidbi jagode je pH vrijednost tla (na kiselim tlima je iskoristivost kalija manja) i primjena vode s visokom količinom bikarbonatnog HCO₃^– iona. U reakciji iona kalija (K⁺) i bikarbonatnog iona (HCO₃^–), nastaje slabo topivi, kalij-bikarbonat (KHCO₃). Njega biljka ne može usvojiti i uključiti u svoj metabolizam. S druge strane, kod smanjivanja pH vrijednosti u tlu (zakiseljavanje tla) mogućnost usvajanja kalija iz tla opada, te je potrebno redovno kontrolirati pH vrijednost tla, kako bi se što bolje iskoristio kalij u tlu, i time povećala kvaliteta ploda jagode.

Osnovna gnojidba jagode prilikom pripreme tla za sadnju novih nasada

Za pravilno provođenje gnojidbe tla vrlo je važno provesti kvalitetnu analizu tla, kako bi se saznalo pravo stanje plodnosti tla. Osim osnovnih parametara plodnosti tla (količina biljci pristupačnog fosfora i kalija, količina organske tvari u tlu i pH vrijednosti); preporuča se i dodatna analiza količine fiziološki važnih mikroelemenata u tlu (Fe, Mn, Zn, Cu, B). Time se dobiva kompletno stanje plodnosti tla, važno za pravilno planiranje gnojidbe.

Frigo sadnice se kategoriziraju ovisno o sorti, i prema kriteriju promjera rizoma – količini i dužini korijenja. Ako se koriste kvalitetnije sadnice s bolje razvijenom korijenovom mrežom, tada se takve sadnice mogu saditi i prije ili poslije ljeta. Tek u posljednje vrijeme se koriste i zelene sadnice

Tip „WB“ debljine korjenovog vrata > 10 mm –(stane 300-500 sadnica u jednu jabučarsku gajbu)
Tip „A+“ debljine korjenovog vrata 8-10 mm (max. do 700 biljaka po pakiranju)
Tip sadnice „A“ debljine korjenovog vrata 7-8 mm, (1000 sadnica po pakiranju)

Tek u posljednje vrijeme se koriste i zelene sadnice

Gnojidba fosforom i kalijem

Ovisno o količini fosfora i kalija u tlu prema rezultatima analize tla, potrebno je prilagoditi i doze gnojiva u osnovnoj gnojidbi.

Tablica 5. Gnojidba jagode fosforom i kalijem

Napomena: Loše opskrbljena tla sadrže manje od 15 mg P₂O₅/100 grama tla i 25 mg K₂O/100 grama tla

Gnojidba organskim gnojivima

Organska tvar (humus) u tlu igra važnu ulogu u plodnosti tla kod uzgoja jagode. Kako je jagoda vrlo intenzivna poljoprivredna kultura, organska gnojidba je vrlo važan tehnološki zahvat u pripremi tla za sadnju novih nasada. Kako se danas intenzivna uzgoj jagode provodi na gredicama koje su pokrivene folijom, nema mogućnosti naknadne primjene organskih gnojiva tijekom 2. ili 3. godine uzgoja jagode.

Za organsku gnojidbu koriste se kvalitetna peletirana stajska gnojiva (tipa Stallatico extra ili slično) na bazi goveđeg ili konjskog zrelog stajskog gnoja. Treba izbjegavati primjenu jeftinih peletiranih gnojiva na bazi gnojiva peradi ili svinja. Takva gnojiva brzo mineraliziraju u tlu, i imaju vrlo kratki učinak.

Dodatni problem brze mineralizacije je i oslobađanje velike količine dušika, pogotovo u razdoblju nakon sadnje (kraj ljeta) te takve sadnice, zbog viška dušika, vrlo lako smrzavaju tijekom prvog zimskog razdoblja. Prednost primjene peletiranih stajskih gnojiva su višestruke, poput; primjena manje količine na jedinicu površine (od 1-5 t/ha), lakša i jednostavnija primjena (u obliku peleta, suha gnojiva), gnojiva ne sadrže sjemenke korova, kontrolirano porijeklo i sastav gnojiva.

Peletirana stajska gnojiva primjenjuju se zajedno sa granuliranim PK gnojivima kod pripreme tla za sadnju jagode.

Tablica 6. Preporučene doze primjene peletiranih stajskih gnojiva kod priprema tla sa sadnju jagode

Gnojidba dušikom

Kod gnojidbe dušikom nakon sadnje, koji je vrlo pokretan element u tlu, mora se posvetiti posebna pažnja. U fazi nakon sadnje primjenjuju se niže količine dušika i u manjim dozama, kako bi se izbjegao prebujan razvoj sadnica. Takve sadnice su kasnije vrlo osjetljive na smrzavanje tijekom zime. Dio dušika nove sadnice jagode dobit će iz mineralizacije organskih gnojiva. Drugi dio dušika dodaje se kroz program fertirigacije (primjene vodotopivih gnojiva) ili folijarnom gnojidbom. Ako je početan rast i razvoj sadnica slab, moguće je dio potrebnog dušika u ovoj fazi dodati kroz folijarnu gnojidbu.

Korekcija kiselosti tla (kalcifikacija)

Važan tehnološki zahvat kod pripreme tla za sadnju novih nasada jagode je i korekcija suvišne kiselosti tla. Na osnovi analize tla mjere se dva važna parametra; pH u KCl-u, koji predstavlja ukupnu kiselost tla te hidrolitski aciditet tla (Hy). Kod tla koja imaju pH niži od 6,0 preporuča se primjena materijala za kalcifikaciju tla. Kod tla koja imaju pH niži od 5,5 kalcifikacija je obavezna mjera. Na takvim kiselim tlima, u tlu nedostaje kalcija (Ca) koji je važan parametar kvalitete plodova (čvrstoća i trajnost plodova) te se kalcifikacijom povećava količina kalcija (Ca) u tlu.

Na osnovi vrijednosti hidrolitskog aciditeta (Hy) određuju se količine materijala za kalcifikaciju. Poljoprivredni proizvođači imaju na raspolaganju različite materijale, poput granulata (Omya Calcipril 100), sitno drobljenje vapnence (Holcim Agrocal) ili praškaste materijale (Agrovapno). Primjena granulata je jednostavna i precizna. Lako se razbacuju i ne praše se kod primjene (ne nagrizaju oči i sluznicu). Prosječno se primjenjuju u nižim dozama (500-600 kg/ha za umjereno kisela tla).

Osim na količinu raspoloživost kalcija (Ca) u tlu, kalcifikacija je važna tehnološka mjera koja zbog promjene pH vrijednost tla, povećava iskoristivost makro elemenata u tlu (N,P,K) te pozitivno utječe i na strukturu tla, kako je prikazano u slijedećoj tablici. Tako se kod pH vrijednosti tla od 5,5 (kiselo tlo) može usvojiti samo oko 77% od ukupne dodane količine dušika i kalija u gnojidbi jagoda.

Tablica 7. Raspoloživa količina za usvajanje makroelemenata (dušik, fosfor, kalij) u tlima sa niskom pH vrijednosti

Ostali čimbenici koji mogu ograničavati usvajanje kalcija iz tla

Osim niske pH vrijednosti, koja je izravni pokazatelj nedostatka kalcija u tlu, postoji još nekoliko čimbenika koji nepovoljno djeluju na usvajanje kalcija iz tla, kao što su:

• Korištenje veće količine dušika u amonijskom obliku. Postoji direktna kompeticija između amonijskog iona u tlu i iona kalcija, pa se kod povećane količine amonijskog iona u tlu (posljedica gnojidbe gnojivima koji sadrže visoke količine amonijskog dušika) značajno smanjuje usvajanje kalcija.
• Niska temperatura tla. U uvjetima niske temperature tla, pokretljivost iona kalcija i usvajanje vode je vrlo slabo (česta pojava kod hladnih proljeća). U takvim uvjetima, primjena huminskih kiselina u tlo (tekuće organsko gnojivo), potaknut će usvajanje kalcija i spriječiti pojavu nedostatka kalcija u malim plodovima
• Antagonizam s visokom količinom fosfora u tlu. U tlima koja sadrže visoke količine fosfora (kod obilne gnojidbe s fosfornim gnojivima, poput superfosfata, ali isto tako i primjenom MAP/DAP gnojiva u pripremi tla za sadnju novih nasada jagode) dolazi do međusobne reakcije kalcija i fosfora, te nastaju teško topivi Ca-fosfati, te dolazi do gubitaka i kalcija i fosfora.
• Pojava zastoja vode u tlu. Uslijed prekomjerne vlažnost tla (tla težeg mehaničkog sastava (glinena tla), tla s lošom strukturom (zbijena tla) ili kod nepravilne primjene sustava za natapanje i fertirigacije) dolazi do nedostatka zraka, odnosno kisika u tlu, i nastaje proces asfikcije. Time se značajno smanjuje transpiracija i usvajanje kalcija. Isto tako u prekomjerno vlažnim tlima, procesi nitrifikacije su značajno reducirani, pa dolazi do povećanje koncentracije amonijskog iona u vodenoj otopini tla i direktne kompeticije sa ionom kalcija.
• Povećanje zaslanjenost tla (EC vrijednosti) zbog primjene vode loše kvalitete (zaslanjene vode) i intenzivne fertirigacije. Povećana zaslanjenost tla (povećanje EC vrijednosti vodene otopine tla) također negativno utječe na usvajanje kalcija iz tla. Kako je primjena natapanje obavezna mjera u modernoj proizvodnji jagode, važno je pratiti i zaslanjenost tla, kako ne bi time smanjili usvajanje kalcija iz tla

Fertirigacija u uzgoju jagoda

Fertirigacija je tehnološki zahvat. Pri njemu koristimo tekuća ili vodotopiva gnojiva, te se preko sustava za natapanje, opskrbljuje biljke odgovarajućom količinom potrebnih hraniva a istovremeno se dodaje i voda. Tako se zajedno primjenjuje tehnološki zahvati natapanja i gnojidbe, kako bi se smanjili troškovi primjene.

Međutim, u velikom broju slučajeva, kod fertirigacije dolazi do znatnih nepravilnosti, koje rezultiraju značajno manjim i ne kvalitetnijim prinosom;

• prevelike količine vode koje se dodaju neplaniranom fertirigacijom dovode do znatnog ispiranja dušika, osobito nitratnog oblika kroz masu tlu (zonu razvoja korijena)
• gubitak dušika pokušava se nadoknaditi novom fertirigacijom ne poštujući stanje vlažnosti u tlu, biljke se opskrbljuju viškom dušika, te dolazi do vrlo bujnog rasta vegetativne mase na štetu razvoja plodova
• zbog pojave procjeđivanja viška vode kroz profil tla, dolazi do ispiranja kalcija (Ca), koji izravno utječe na kvalitetu i čvrstoću plodova.
• zbog prevelike količine vode, često dolazi do ispiranja i kalija (K) iz zone korijena koji je važan element za kvalitetu plodova jagode
• zbog visoke količine gnojiva dolazi do rasta EC vrijednosti tla (zaslanjenosti tla) i do pada prinosa i slabog razvoja plodova

Stoga je za učinkovitu primjenu fertirigacije potrebno poznavati brojne tehnološke aspekte koji mogu negativno utjecati na učinak gnojidbe.

Program fertirigacije novog nasada jagode

Ovisno o roku sadnje jagode, potrebno je provesti 4-6 tretmana fertirigacije. To radimo kako bi se osigurao pravilan razvoj korijena i nadzemnog dijela jagode.

Tablica 8. Program fertirigacije jagode nakon sadnje (na osnovi tjedne primjena vodotopivih gnojiva)

Na tržištu postoji veliki izbor vodotopivih gnojiva te se programi fertirigacije jagode tijekom ljetno-jesenskog razdoblja mogu provoditi vrlo učinkovito.

Posebni tretmani u jesenskoj gnojidbi jagoda

Osim redovne gnojidbe kroz program fertirigacije, za uspješan uzgoj jagoda potrebno je tijekom jeseni provoditi i nekoliko posebnih tretmana gnojidbe. Dodatni tretmani u jesenskoj gnojidbi važni su za opskrbu jagode mikroelementima, naročito željezom i cinkom. Osim primjene mikroelemenata, za dodatni učinak u gnojidbi jagoda preporuča se primjena huminskih kiselina te gnojiva na bazi fosfita.

Fosfiti su posebno formulirana gnojiva koja sadrže fosfor u fosfitnom obliku (nisu klasična gnojiva sa fosforom u fosfatnom obliku). Fosfitni oblik gnojiva potiče sintezu fitoalekisna koji povećavaju otpornost biljke na brojne biljne bolesti, a lako se usvajaju preko korijena (bez obzira na temperaturu tla) ili u folijarnoj gnojidbi. U slijedećoj tablici prikazani su dodatni tretmani i gnojiva za jesensku gnojidbu.

Tablica 9. Posebni tretmani u jesenskog gnojidbi jagode – fertirigacija

Osim kroz sustav fertirigacije, dio gnojiva (poput biostimulatora) može se dodavati i kroz folijarnu gnojidbu. Dodaje se u kombinaciji sa primjenom zaštitnih sredstava. Međutim, potrebno je paziti na međusobnu kompatibilnost zaštitinih sredstava i gnojiva. U slučaju svake nedoumice potrebno je tražiti savjet tehničkog osoblja ili prethodno testirati primjenu na malom dijelu nasada.

Gnojidba proizvodnih nasada jagoda

Gnojidba proizvodnih nasada jagoda obuhvaća proljetno-ljetnu gnojidbu. Provodi se kao fertirigacija (kroz sustav kapanja) te kao folijarna gnojidba. U proljetnoj gnojidbi potrebno je posebno voditi računa o gnojidbi dušikom. Ona je važan element za rast i razvoj biljke te kasnije i plodova jagode.

Dušik (N) je vrlo pokretan element u tlu, a kako jagoda ima plitko korijenje, mora se tome posvetiti posebna pažnja. Osim potrebe biljaka za dušikom, potrebno je voditi računa o pH vrijednosti tla, mehaničkom sastavu tla i obl