Iznadprosječno vlažna (kišovita) proljeća pogoduju jačim primarnim zarazama najčešćim uzročnicima bolesti u voćarstvu: npr. lisnih pjegavosti (krastavosti) (npr. Venturia, Blumeriella, Gnomonia), plijesni ili gnjiloći plodova (npr. Monilinia, Botrytis) i hrđama (npr. Tranzschelia, Cronartium, Kuehneola, Phragmidium), dok su sparna i topla razdoblja optimalna razvoju pepelnica (npr. Podosphaera, Phyllactinia, Microsphaera).

Pojava i razvoj navedenih uzročnika bolesti nije svake godine jednakog intenziteta, a učestale kiše tijekom travnja, svibnja i lipnja sigurno će uzrokovati prijevremeni gubitak lišća (defolijacija), što često vidimo u drugom dijelu vegetacije.

Tablica 1. Utjecaj proljetnih meteoroloških uvjeta na primarne infekcije ili zaraze nekih uzročnika bolesti u voćarstvu

Biljna vrstaUzročnik bolestiUvjeti za infekciju
Breskva i nektarinaTaphrina deformansvlaženje 36 do 48 sati uz temperature 3° do 18°C
JabukaVenturia inaequalisvlaženje 9 do 19 sati uz temperature 16,7° do 24,4°C
KruškaStemphylium versicariumvlaženje 18 sati uz temperature 20-25°C
ŠljivaPolystigma rubrumvlaženje >=26 sati uz temperature >10°C
Trešnja i višnjaBlumeriella jaapiivlaženje 12-30 sati uz temperature 16-21°C
OrahGnomonia leptostylavlaženje >6 sati uz temperature 21°C
BorovniceMonilinia vaccinii-corymbosivlaženje 4-10 sati uz temperature 14-20°C

U Tablici 1. su navedene samo neke opće poznate i specifične bolesti u nekim voćnim vrstama. Uz njih, u manjim je voćnjacima vrlo je česta pojava polifagnih uzročnika bolesti (napadaju više voćnih vrsta), npr. šupljikavost lišća koštičavog voća (Stigmina carpophilla) (breskva, marelica, trešnja, višnja, šljiva i bajam), te uzročnika paleži cvijeta, izboja i trulež ploda (Monilinia laxa) (bajam, marelica, trešnja, višnja, nektarina, breskva, šljiva, lijeska, jabuka, kruška). Većina spomenutih uzročnika bolesti u voćarstvu ima “multiciklički” razvoj: veći broj primarnih i sekundarnih zaraza.

Izuzetak su uzročnici kovrčavosti lišća (Taphrina), a najpoznatija je kovrčavost lišća bresaka i nektarina, koja krajem zime i početkom proljeća primarnim zarazama napada samo pupove u otvaranju, a simptome naknadno u drugoj polovici travnja i početkom svibnja vidimo na lišću. Osim uzročnika bolesti u svakom voćnom nasadu gotovo svake sezone pronalazimo lisne uši i različite uzročnike “crvljivosti plodova” (npr. gusjenice savijača, pagusjenice voćnih osica, ličinke kornjaša – voćnih pipa i ličinke voćnih muha ili octene mušice pjegavih krila).

Dobro je prema znakovima ili simptomima sa zaraženih voćnih organa potražiti stručnu pomoć, te provjeriti potječu li neželjene promjene od neživih uzroka (npr. nedostatak nekog hraniva, negativan utjecaj niskih ili visokih temperatura zraka i slično) ili su uzrok tome živi uzročnici (npr. biljne bolesti, fitofagne grinje ili štetni kukci u voćarstvu).

Mehaničke mjere za smanjenje uzročnika bolesti

U manjim i mješovitim voćnjacima dobro je provoditi mehaničke mjere kojima uklanjamo zaražene biljne organe na kojima uzročnici bolesti uspješno prezimljuju: ujesen ili krajem zime skupiti i spaliti zaraženo lišće, tijekom zimske rezidbe ukloniti suhe grane i “mumificirane” plodove, tijekom vegetacije dobro je rezidbom uklanjati mladice inficirane pepelnicom a koje se razvijaju iz zaraženih pupova.

Većina uzročnika bolesti navedenih u Tablici 1. uzrokuje prijevremeno propadanje lišća, što iscrpljuje voćke, pa se naknadno u sljedećoj godini štete očituju u smanjenom urodu, pojačanoj osjetljivosti na niske proljetne temperature i manjem prirastu mladica. “Bijeljenje voćaka” u mješovitim nasadima uz okućnice ili vikendice provodimo krajem jeseni ili početkom zime.

Osnovna svrha “bijeljenja” je umanjiti zimsko zagrijavanje debla i donjeg dijela skeletnih grana. Uz dovoljno vode za žitku smjesu na 5 kg gašenog vapna dodaje se 0,5 kg sumpornog fungicida i 0,5 kg kuhinjske soli. Na taj se način smanjuju štete od zimskog i proljetnog smrzavanja kore, koju naknadno napadaju uzročnici raka debla i sušenja grana (npr. Nectria, Neonectria, Botryosphaeria, Cytospora, Valsaria i sl.).

Pročitajte još iz priloga broja:

Utjecaj klimatskih promjena na zaštitu voćaka

Koja sredstva primijeniti protiv bolesti u voćnjacima?

Kritična razdoblja provedbe mjera zaštite u manjim mješovitim voćnjacima

Ekološki trendovi zaštite voćaka

Kako smanjiti potrošnju kemijskih insekticida i fungicida pri uzgoju jabuke?

Prethodni članakUtjecaj klimatskih promjena na zaštitu voćaka
Sljedeći članakKoja sredstva primijeniti protiv bolesti u voćnjacima?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.