Ako posadimo osjetljive voćne vrste/sorte u suvremenom uzgoju (gusti sklop, podloge slabije bujnosti), uz opremu radi smanjenja šteta od prirodnih nepogoda (npr. mreža protiv tuče i sunčanih opeklina, sustav “orošavanja” protiv mraza i suše), možemo očekivati značajne ekonomske štete bez usmjerenih i pravodobnih mjera zaštite.

Uredba o obnovi prirode

Nakon što su trgovački lanci počeli provoditi vlastite zahtjeve po pitanju rezidua pesticida u međunarodnim i internim standardima (IPB, MRL, ARfD) (npr. GlobalGAP), metode zaštite bilja dopuštene u ekološkoj poljoprivredi od 2016. g. sve češće provodimo u konvencionalnoj voćarskoj proizvodnji. Novom Uredbom o obnovi prirode voće proizvedeno na ekološki način postaje imperativ svim hrvatskim tržnim proizvođačima.

Ekološka poljoprivreda nastoji proizvesti namirnice biljnog i životinjskog podrijetla visoke hranidbene vrijednosti oslanjajući se na zaštitu i očuvanje okoliša. Pritom pod poseban nadzor i ograničenja (zabranu) stavljamo primjenu tvari koje potječu iz industrije kao što su mineralna (tvornička) gnojiva, kemijska sredstva za zaštitu bilja, teški metali te ostale potencijalno toksične tvari, biostimulatori i lijekovi.

Tablica 4. Neke biološke i biotehničke mjere za suzbijanje štetnika u ekološkom uzgoju voća obuhvaćaju uporabu:

Prirodnih neprijatelja štetnika poljoprivrednog bilja (predatori, parazitoidi).
Feromona (feromonskih klopki), kada se ne primjenjuju izravno na biljke.
Repelenata (nekemijskih sintetskih odbojnih pripravaka).
Klopki za kukce, te obojene i/ili ljepljive ploče, vrpce i posude.
Mehaničkih sredstva: ograda za puževe, svjetlećih noćnih lovki, mreža i klopki.
Sterilnih mužjaka, ako drugi zahvati nisu uspješni, uz dopuštenje kontrolnog tijela.

Ekološka zaštita voćaka obuhvaća zahtijevane, zabranjene i preporučene mjere koje proizvođači provode na svojim imanjima, a pritom je dopuštena uporaba određenih sredstva za zaštitu bilja kada su iskorištene sve druge mjere za aktiviranje vlastitih obrambenih reakcija biljaka.

Tablica 5. Vrste i skupine sredstva za zaštitu bilja u ekološkoj proizvodnji voća:

Tvari biljnog i životinjskog podrijetla (npr. pčelinji vosak, želatina, biljni piretrini i dr.).
Mikroorganizmi koji se koriste za suzbijanje štetnika i bolesti (B.t.k., Bacillus sp. i dr.)
Tvari koje proizvode mikroorganizmi (npr. spinosad)
Tvari koje se koriste u klopkama i/ili diepenzorima (feromoni, piretroidi u klopkama)
Pripravci koji se rasipaju po površini između biljaka (npr. željezni (III) ortofosfat)
Druge tvari iz tradicionalne uporabe (npr. spojevi bakra, sumpor, parafinsko ulje)
Ostale tvari (npr. laminarin, kalijev hidrogen karbonat, kaolin, kalcijev hidroksid).

U svrhu smanjenja primjene tvari kemijskog podrijetla (sredstva za zaštitu bilja, mineralna gnojiva) Ministarstvo poljoprivrede u okviru Programa ruralnog razvoja, Mjere 10 (Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene) u razdoblju 2018.-2022. g. novčano je podupiralo operacije navedene u Tablici 6.

Tablica 6. Operacije unutar Mjere 10 Programa ruralnog razvoja kojima je Ministarstvo poljoprivrede od 2018. do 2022. godine poticalo smanjenu primjenu nekih kemijskih tvari:

Korištenje feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki (239,00 €/ha).
Korištenje konfuzije štetnika u višegodišnjim nasadima (359,73 €/ha).
Primjena ekoloških gnojiva u višegodišnjim nasadima (563,23 €/ha).
Mehaničko uništavanje korova unutar redova višegodišnjih nasada (373,33 €/ha).

Pročitajte još iz priloga broja:

Utjecaj klimatskih promjena na zaštitu voćaka

Najvažnije skupine uzročnika bolesti u manjim i mješovitim voćnjacima

Koja sredstva primijeniti protiv bolesti u voćnjacima?

Kritična razdoblja provedbe mjera zaštite u manjim mješovitim voćnjacima

Kako smanjiti potrošnju kemijskih insekticida i fungicida pri uzgoju jabuke?

Prethodni članakKritična razdoblja provedbe mjera zaštite u manjim mješovitim voćnjacima
Sljedeći članakKako smanjiti potrošnju kemijskih insekticida i fungicida pri uzgoju jabuke?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.