Zbog globalnih klimatskih promjena i međunarodne trgovine, štete od neželjenih organizama u svjetskoj su poljoprivredi početkom novog milenija povećane za 20 % u odnosu na prethodno promatrano razdoblje.
U prvih pet godina od prijema naše zemlje u punopravno članstvo Europske Unije iz podataka o potrošnji sredstva za zaštitu bilja (Fitosanitarni Informacijski Sustav) znamo da najveću potrošnju po jedinici površine bilježimo u plantažnim višegodišnjim nasadima: vinogradima (10.7 kg/ha) i voćnjacima (5,6 kg/ha).
Među voćnim vrstama postoje značajne razlike prema osjetljivosti na zarazu uzročnicima bolesti i napadu štetnika: puno više znanja iz biljnog zdravstva zahtjeva uzgoj jabučastog i koštičavog voćnih vrsta u odnosu na bobičasto (jagodasto) i lupinasto (orašasto) voće.
Također, unutar iste voćne skupine postoje razlike u osjetljivosti vrsta: npr. kod jabučastog voća na jabukama je opisano puno vise neželjenih organizama i uzročnika bolesti nego na dunjama i mušmulama, pa su i mjere zaštite bitno drugačije. Slično je kod bobičastog (jagodastog voća): uzgoj jagode zahtjeva puno više zdravstvenog nadzora i mjera zaštite nego uzgoj američkih ili sibirskih borovnica ili aronija.
Način uzgoja voćnih vrsta značajno utječe na provedbene mjere biljnog zdravstva: tradicionalan uzgoj visokih stablašica autohtonih ili starih sorti na travnjacima koji se koriste za stočnu hranu (košnjom ili napasivanjem) ne zahtjeva mnogo mjera zaštite. Tijekom rezidbe valja ukloniti oštećene ili suhe grane, maknuti mumificirane plodove, obaviti “bijeljenje voćaka” krajem jeseni i moguće zaštititi takve nasade krajem zime kombinacijom bakra i mineralnog (parafinskog) ulja.
Naprotiv, suvremeni voćnjaci guste sadnje na slabo bujnim vegetativnim podlogama, u kojima dominiraju strane i na uzročnike bolesti i štetnike vrlo osjetljive sorte, zahtijevaju redovito praćenje meteoroloških uvjeta (npr. mjernim uređajima “iMetos” ili “Pinova meteo“) i brojnosti populacije najvažnijih štetnih organizama životinjskog podrijetla (pomoću feromona, ljepljivih ploča, hranidbenim mamcima). Prema zabilježenim uvjetima optimalnim za zarazu i nakon kritičnih brojeva (prag štetnosti) provode se usmjerene mjere zaštite prema integriranim načelima (birajući sredstva koja imaju najmanji negativni eko-toksikološki učinak).
Prilikom uzgoja manjih i mješovitih voćnjaka uz okućnice ili vikendice za vlastite potrebe domaćinstva mjere zaštite poduzimamo samo protiv uzročnika bolesti i štetnika koji mogu uzrokovati negativne fiziološke promjene od koji voćne vrste tijekom nekoliko sezona prijevremeno propadaju.
Dva različita tipa nasada jabuka koji zahtijevaju potpuno drugačiji pristup biljnom zdravstvu: stablo jabuke u travnjačkom nasadu visokih stablašica s tradicionalnim (autohtonim) sortama (na generativnoj podlozi uz sadnju do 250 stabla/ha) (slika 4) i nasad jabuka guste sadnje (3.000 stabla/ha) pri uzgoju na slabo bujnoj podlozi koji zahtjeva oslonac (armaturu), opremljen sustavom za navodnjavanje “kap po kap” i mrežom protiv tuče (koja ujedno umanjuje štete od ptica i paleži na plodovima od visokih temperatura – slika 5) (foto: M. Šubić)
Pročitajte još iz priloga broja:
Najvažnije skupine uzročnika bolesti u manjim i mješovitim voćnjacima
Koja sredstva primijeniti protiv bolesti u voćnjacima?
Kritična razdoblja provedbe mjera zaštite u manjim mješovitim voćnjacima
Ekološki trendovi zaštite voćaka
Kako smanjiti potrošnju kemijskih insekticida i fungicida pri uzgoju jabuke?
