Kod prosječnog potrošača uvriježeno je mišljenje da samo stare sorte jabuke ili voća mogu biti pogodne za ekološku proizvodnju jer su one otpornije na bolesti i štetnike. Stvarnost je ipak malo drugačija. Stare sorte nekad nisu bile u monokulturi i intenzivnom uzgoju, već su uzgajane kao pojedinačna ekstenzivna stabla, slabo gnojena. Stoga su i jačina i brzina širenja bolesti i štetnika bila slabe i spore. Usporedimo to sa autobusom u kojem se nalazi samo 2 putnika ili 45 putnika, a jedan putnik ima virus.
Također nije neobično čuti kako se traži i kupuje samo jabuka koja ima fleke i koja nije idealna. To je znak da nije toliko puta prskana i zatrovana. Je li to u stvarnosti tako ?
Koliko je potrebno prskati nasad jabuke?
U klasičnoj konvencionalnoj zaštiti od bolesti i štetnika da bi proizveli prvu klasu jabuke potrebno je od 14 prskanja u dobroj godini do 20 prskanja u lošoj godini. Sasvim lako može se dogoditi da je 15 puta prskana jabuka, s krivim sredstvima i u krivo vrijeme prskana, također flekava i deformirana. Kome vjerovati ?
Tko nam zapravo može garantirati da je jabuka koju kupujemo neprskana i da dolazi iz ekološke proizvodnje ? Prvo mi sami, ako smo takvu jabuku ubrali u svom dvorištu na svojem stablu jabuke. Što reći o jabuci na tržnici? Poznajemo li stvarno dobro način proizvodnje i znanje o primjeni sredstava za zaštitu kod svog prodavača jabuke na tržnici? Ili kupujemo tamo gdje nam se samo čini manje prskano? Što reći o jabuci u velikom trgovačkom lancu?
Pojedini veliki trgovački lanci zahtijevaju primjenu ograničenja broja aktivnih tvari fungicida i insekticida na voću i povrću. Njih nabavljaju od proizvođača. Broj dopuštenih aktivnih tvari koje se smije naći na plodu kod ulaska u lanac ograničava se na pet. U novije vrijeme je to i na samo 70% od MDK (maksimalne dozvoljene količine) za samo 5 aktivnih tvari. Zdravijim voćem i povrćem nastoji se privući kupce. Stoga su i veći proizvođači voća i povrća koji rade za ove trgovačke lance prisiljeni dio konvencionalne zaštite mijenjati ekološkom zaštitom, kako bi proizveli zdraviju jabuku.
Kad govorimo o ekološkom načinu proizvodnje, vrlo je malo poznato da se u ekološkoj proizvodnji – zaštiti, prska čak i više puta nego li u konvencionalnoj zaštiti. Sva su sredstva isključivo „ekološki prihvatljiva“. Potrebno je educiranje proizvođača i potrošača da ekološka proizvodnja nije bez prskanja, već korištenje ekološki prihvatljivih sredstava u zaštiti od bolesti i štetočina koja ne spadaju u pesticide, ekološki prihvatljivih gnojiva kao i sveg ostalog u tehnologiji i agrotehnici.
Otporne sorte
U voćarskim institutima i zavodima u Europi i svijetu provodilo se niz križanja i testiranja novih sorata s namjerom da se dobiju visokokvalitetne sorte jabuka otporne na najvažnije bolesti kao što su čađava krastavost ili fuzikladij (Venturia inaequalis) pepelnica (Podosphaera leucotricha) te bakterijski palež (Erwinia amylovora), a u novije vrijeme i određena tolerantnost na lisne uši. Za ta su križanja korištene divlje vrste iz roda Malus – jabuka, (crabapples) kao što su Malus floribunda, M. Baccata, M Mandshurica, M.Sieboldii…itd. Povratnim križanjima zadržala se otpornost, a ponovno ugradila sočnost, kvaliteta, veličina ploda.
U stvarnosti radi se samo o prirodnim procesima križanja. Oni se najnormalnije događaju u prirodi, no u institutima su usmjereni i kontrolirani. I ponovno se kod potrošača javlja otpor zbog priča i pričica da su to genetički modificirane sorte. (GMO). Pa tko bi nam svima udovoljio? Ako je neprskano – nije lijepo za oko, ako je lijepo za oko – previše je prskano. Ako je i lijepo i neprskano – onda je genetički modificirano!
Kako se radi o sortama koje poznaje vrlo mali broj potrošača, pa iako smo svi za neprskanu jabuku, radije ćemo s police uzeti prskani poznati nam Idared nego li nepoznati nam Cameo, Pinovu, Sirius, Crimson Crisp i slično. Vrlo malo potrošača zna da je jedna od prvih ekoloških sorti – TOPAZ , (Rubín x Vanda ) jedna od najkvalitetnijih sorata jabuka koja čak i ima okus na stare sorte. Većinu ovih novih sorata možemo proizvesti sa samo 5-6 prskanja – zaštita (jer nisu baš na sve otporne) za koje se mogu upotrijebiti i ekološki prihvatljiva sredstva za zaštitu od bolesti i štetnika.
Već dulje vrijeme se u našim nasadima uz Topaz mogu pronaći i Pinova, Florina, Goldrush, Discovery. U novije vrijeme na tržište zapadne Europe i Amerike dolaze imena kao što su Pilot (Clivia x Undine), Remo, Resi, Enterprise (Scr x Mcintosh) Cameo (prirodna mutacija); Evelina, (klon Pinove) Crimson crisp i Cosmic crisp (Scr x Rome beauty, Jonathan & Golden delicious.), Sirius, (Golden delicious x Topaz), Telse (Topaz x Elstar), Bonita (Topaz x Pink lady), Revena, Jazz, Honeycrisp, Lady Allice, Lucy…i druge.
Ako kao potrošači i dalje tražimo udomaćene sorte koje moramo 20 puta prskati, voćari će i dalje saditi i podizati takve sorte. Na kraju se sve svodi na edukaciju potrošača! Ako će potrošači krenuti s kupnjom ovih novih sorata, voćari će ih početi saditi. Tako ćemo svi na kraju jesti zdraviju jabuku i imati manje pesticida u okolišu.
