Ribiz (lat. Ribes) jedan je od mnogobrojnih predstavnika bobičastog voća koji svoje izuzetne plodove donosi početkom ljeta. Pojavljuje se u tri varijeteta boje – crveni, crni i bijeli i ima mnogo sorti.
Habitusom to je grm koji u optimalnim uvjetima rasta može dosegnuti do 2 m visine. Plodove iznosi na dvogodišnjim i trogodišnjim granama i ovisno o varijetetu različito se oblikuje odnosno orezuje. Pomlađuje se vrlo jednostavno, povaljenicama od kojih mnoge nastaju i prirodno jer pod težinom plodova grane se savijaju i poliježu na tlo. Nakon toga grana pušta mladi korijen iz kojeg se, nakon razvoja manje korijenove bale, rasadnica lako skine s matične biljke, razdijeli i presadi. Može se razmnožavati i reznicama nakon orezivanja.
Otporna biljka
Izuzetno je otporna biljka, vrlo je pogodna za ekološki uzgoj. Napada relativno malen broj bolesti i dobro podnosi napade štetnika (od kojih su biljne uši najznačajnije). Crni varijetet je ujedno i najotporniji jer je zapravo to najprimitivniji oblik biljke.
U agrotehničkom smislu, za podizanje nasada ribiza potrebnoj je prije same sadnje napraviti niz zahvata. Prvenstveno je potrebno izmjeriti pH tla. Najbolje uspjeva na slabo kiselom (pH 5,5-6,5), dubokom, srednje teškom tlu, koje je dobro aerirano i s minimalno 2-3 % humusa s tendencijom njegova rasta. Nakon toga treba parcele izrigolati, odnosno napraviti duboku obradu tla kako bi se korijen biljaka u budućnosti mogao dobro razvijati.
Sadnja ribiza ovisi o tome stvarate li nasad za ručnu ili strojnu berbu. Ako je u pitanju ručna berba optimim je 3,5 m između redova i 1,5 m između biljaka u redovima. Ako se priprema nasad za strojnu berbu, minimalno 4,5 m između redova i 1,5 m između biljaka, s prostorom za manevar traktora na kraju svakog reda. Gušći sklop sadnje nije dobar. Prilikom agrotehničkih zahvata kod biljaka u punoj vegetaciji oštećuju se grane koje rastu prema prolazu u redu. Time se uništava urod koji se nalazi na tim granama.
Međuredno zatravnjivanje smjesom DTS-a
Međuredno nasadi se zatravnjuju smjesom DTS-a ili neke djetelinske smjese pogodne za voćnjake. Leguminoze u tim smjesama služe kao fiksatori dušika i indirektno „hrane“ ribiz. Gnojidba se obavlja u rano proljeće i u ekološkoj poljoprivredi, kao i u biodinamičkoj, koristimo zreo stajski gnoj ili preparirani biodinamički kompost kojeg polažemo u otvorene brazde. Brazde se nakon toga zatvaraju i radi se plitka obrada tla. Korijenov sustav ribiza je vrlo plitak i podležan mehaničkom oštećenju. Prostor među biljkama u redu se mehanički održava vrtlarskim frezama ili ručnim okopavanjem.
Razni pripravci od ribiza
Ribiz je izuzetno ljekovita biljka, posebice crni. Koristi se u kulinarstvu za izradu pekmeza. Sadrži izuzetno veliku količinu pektina, pa u kombinaciji s drugim voćem može biti sredstvo za želiranje. Ali ga ne dodajite više od 30 % jer preuzima okus. Mladi listovi crnog ribiza beru se prije formiranja ploda nakon cvatnje i suše za čaj. Čaj je vrlo ljekovit i pomaže kod jačanja imunosustava pri napadu alergena. Počinje se piti u rano proljeće i može se konzumirati kroz čitavu godinu.
Od ribiza se može raditi i vino te ocat. Vino je uglavnom desertno jer u tehnologiji proizvodnje mora se dodavati šećer i voda. Sve kako bi se odvila zadovoljavajuća vinska fermentacija i može se proizvoditi od sva tri varijeteta. Vino crnog ribiza sadrži sedam puta više C vitamina nego limun. Bogat je željezom i koristi se kao lijek kod anemije. Željezo se u krvi veže na C vitamin, a u ribizu je idealan omjer tih dviju tvari. Bogat je antioksidansima, polifenolima, vitaminima, mineralima, elementima u tragovima.
1966. g. vlada SAD-a zabranila je uzgoj crnog ribiza. On je trajao do 2003. jer je nepovoljno djelovao na uzgoj nekih komercijalno vrijednih crnogoričnih drva u SAD-u. Samim time bila je i zabranjena proizvodnja vina od crnog ribiza. Zbog svog specifičnog mirisa (mošusa) crni ribiz se koristi i u parfemskoj industriji. Koristi se kao osnova za neke od svjetskih najpoznatijih muških i ženskih parfema.
