Bobičasto ili jagodasto voće je u zadnjem desetljeću doživjelo značajan porast u proizvodnji i konzumaciji. Jedan od glavnih razloga povećanoj potražnji je osvještavanje konzumenata o njihovom blagotvornom i iznimno pozitivnom utjecaju na ljudsko zdravlje. Osim toga uslijed sve izraženijih klimatskih promjena produktivna proizvodnja voća postaje sve nesigurnija.
Upravo je tu prednost ovih voćnih vrsta jer uglavnom cvatu nakon što prođe opasnost od proljetnih mrazeva. Također vrlo rano počnu roditi, zbog čega se može očekivati i brzi početak ostvarivanja prihoda. Glavni problemi u uzgoju bobičastoga voća su visoka početna ulaganja te vrlo kratka mogućnost čuvanja plodova nakon berbe. Odnosno, plodovi se moraju vrlo brzo plasirati na tržište i konzumirati.
Malina
Malina je polugrm s prosječnim životnim vijekom u proizvodnim nasadima od 10 do 12 godina. Najčešće se uzgaja crvena i crna, a na našim prostorima najzastupljenija je crvena, pa će biti više riječi o njoj. Ova vrsta ima velike zahtjeve za svjetlom. To potvrđuje i činjenica da genotipovi divlje maline uspješno rastu na terenima koji su izloženi suncu. Pod tankim slojem snijega može izdržati temperaturu od čak -35 °C. Međutim, izbojci koji nisu zaštićeni snijegom smrzavaju se na temperaturi od -12 do -14 °C. Kako bi se normalno odvijala cvatnja i ostali biološki procesi, tijekom zime je potrebno da malina bude izložena od 800 do 1600 sati temperaturi manjoj od 7,2 °C.
Rani jesenski mrazevi predstavljaju opasnost pri uzgoju jer mogu dovesti do izmrzavanja rodnih pupova i nedovoljno dozrelih izbojaka. S druge strane kasni proljetni mrazevi rijetko naprave štetu zbog kasne cvatnje maline. Kultivirane sorte maline također su osjetljive na visoke temperature (iznad 30 °C) tijekom vegetacijskog razdoblja. Posebno ako se dogode u fenofazi dozrijevanja plodova i ako traju dulje vrijeme. Voda u tlu i u zraku (od 75 %) je iznimno bitna ako se želi ostvariti ekonomski rentabilna proizvodnja.
Regije sa suhom klimom (relativna vlažnost zraka ispod 60 % tijekom ljetnih mjeseci) nisu pogodne za uzgoj maline ako se ne osigura navodnjavanje. Intenzivna i visoko produktivna proizvodnja maline bez navodnjavanja je moguća samo u područjima s više od 800 mm oborina godišnje. Uz uvjet da je 50 % tih oborina podjednako raspoređeno tijekom vegetacijskog razdoblja. Malina podjednako tako ne preferira ni preveliku vlagu u tlu.
Blagi vjetar je poželjan, dok je jaki iznimno nepoželjan. On dovodi do lomljenja rodnih izbojaka te cijelih grana. Dovodi do opadanja plodova itd. Malina u usporedbi s drugim jagodastim voćnim vrstama ima veće zahtjeve prema tlu. Poželjno je duboko, plodno, rastresito, porozno, srednje teško (sa oko 5 % gline) i blago kiselo (pH 5,5-6,5) tlo. U područjima s nadmorskom visinom do 800 m i sa 900 mm oborina godišnje, sjeverno-zapadne i sjeverno-istočne ekspozicije najbolje odgovaraju malini.
Pri južinom ekspozicijama u navedenim uvjetima uslijed cjelodnevnog izlaganja suncu izbojci obično slabije rastu. Listovi razviju ožegotine, a plodovi postanu deformirani što dovodi do smanjenih priroda i opadanja kakvoće plodova. Pri nadmorskoj visini iznad 800 m, kao i većoj geografskoj duljini, južne ekspozicije imaju prioritet. Blago nagnuti tereni (5-10 %) su pogodniji za uzgoj od ravnih terena. Korijen maline se uglavnom nalazi u gornjem sloju zemlje. Oko 75 % korijena je smješteno na dubini do 0,45 m. Na korijenu se nalaze brojni vegetativni pupovi od kojih mnogi stvaraju nove izdanke.
Malina počinje rađati vrlo rano (već u prvoj godini nakon sadnje). Rodi jednom (jednorotke ili ljetne sorte) ili dvaput (dvorotke ili jesenske sorte) godišnje.
Jednorotke rađaju na mladicama izraslim iz mješovitih rodnih pupova. Oni su smješteni postrance na jednogodišnjim izbojcima (u drugoj vegetacijskoj godini izbojaka) koji se razvijaju iz vegetativnih pupova smještenih na korijenu. Dvorotke rađaju isto tako, ali rađaju i prve godine pri vrhu ovogodišnjih izbojaka u kasno ljeto (u godini kad su se izbojci).
Nakon što jednogodišnji izbojci rode oni se suše te to predstavlja specifičnost maline zbog toga što stalno nanovo stvara nadzemni dio uslijed čega se posebna pozornost treba posvetiti pravilnoj gnojidbi. Stoga se rezidba maline sastoji od uklanjanja izrođenih grana (odmah nakon berbe), te selekciji zadovoljavajućeg broja izbojaka za sljedeću godinu. Malina se može uzgajati u raznim sustavima uzgojima. Na okućnicama su to više ili manje slobodni uzgojni oblici ili žive ograde, prikraćene kako ne bi trebale armaturu. U intenzivnim nasadima malina se najčešće uzgaja u obliku žive ograde.
Za navedeni uzgojni oblik potrebna je armatura koja se sastoji od stupova (razmak 5 do 8 m) i vodoravne žice (dvije ili više). Razmak između redova varira od 2,2 do 3 m (ovisi o mehanizaciji). Unutar reda je to od 40 do 50 cm, iako se preporučuje i razmak od 25 cm između sadnica. Broj biljaka po hektaru u ovisnosti o raznim razmacima sadnje može varirati od 2691 do 7176. Na dužinskom metru ostavlja se u ovisnosti od razmaka sadnje 6 do 12 izbojaka, a što ovisi o bujnosti sorte.
Na sortnoj listi Republike Hrvatske za 2021. godinu od jednorotki spominju se sljedeće sorte: ´Maling Exploit´, ´Meeker´, ´Willamette´, ´Tulameen´; a od dvorotki: ´Autumn Bliss´ i ´Pokusa´. Neki uzgajivači koriste dvorotke samo radi uroda koje biljke daju u prvoj godini (u svrhu dulje prisutnosti na tržištu). Stoga im se rezidba sastoji od uklanjanja svih izbojaka nakon završetka berbe. Urod u sljedećoj godini (kad će roditi kao i jednorotke) na navedenim izbojcima uzgajivačima nije bitan (jer za to postoje bolje sorte tj. jednorotke). Malina se oprašuje pomoću pčela, a samooplodna je.
Ostalo bobičasto voće:
Razlike uzgoja kupina u odnosu na malinu
Uzgoj borovnica sve popularniji
Uzgoj ribiza – voćne vrste za niske temperature
Uzgoj brusnica – voćne vrste za vodenu berbu
Goji – izuzetno dobra za zdravlje
