Posljednjih desetak godina aronija postaje sve popularnija i u Hrvatskoj i to zbog svojih ljekovitih svojstava, visoke cijene plodova i prerađevina, ali i zbog jednostavnog uzgoja. Potencijalnim uzgajivačima predstavljena je kao otporna i prilagodljiva biljka, bez posebnih zahtjeva prema tlu te biljna vrsta koja dobro podnosi niske temperature.
Zbog visokog sadržaja polifenola otporna je na bolesti i neatraktivna štetnicima. Upravo zbog te činjenice preporučena je kao kultura pogodna za ekološki uzgoj. No, možemo li aroniju uistinu smatrati biljkom koju ne napadaju štetnici?
Većina naših proizvođača aronije se tijekom 2013. godine u doba cvatnje suočila s jakim napadom dlakavih ružičara (Epicometis hirta). Odrasli kukac je crne boje s vidljivim svijetlim točkicama na pokrilju, veličine 10 mm, obrastao brojnim bijelim ili žučkastim dlačicama. Hrani se cvjetnim organima biljaka pa zbog uništenih prašnika i tučkova ne dolazi do zametanja plodova. Najradije napada vrste iz porodice Rosaceae (jabuka, kruška, višnja, trešnja, šljiva, jagoda i aronija). Najveće štete na aroniji zabilježene su kad napad dlakavih ružičara počne i prije same cvatnje aronije, u stadiju balona (smanjenje prinosa i do 50%).
Kako zaštititi aroniju od dlakavog ružičara?
Kemijsko suzbijanje dlakavih ružičara nije rješenje iz nekoliko razloga. U Hrvatskoj nema dozvoljenih sredstava za zaštitu bilja za primjenu na aroniji. Kad bi ih i bilo, dodatni problem je u tome što bi štetnika trebalo suzbijati u vrijeme cvatnje kad je prisutan na biljci (tijekom dana), a tada ne smijemo koristiti insekticide opasne za pčele. Osim toga, zbog dugih dlačica na pokrilju kukca smanjeno je djelovanje kontaktnih insekticida.
Kao najprihvatljivija metoda suzbijanja nameće se nekemijska mjera zaštite prihvatljiva u ekološkoj proizvodnji – masovni ulov štetnika. Za masovni ulov dlakavih ružičara koristimo vizualne mamce (plave posude s vodom) u koje možemo dodati i olfaktorni mamac – eterično ulje anisa ili neki deterdžent voćnog mirisa. Ovakvi se mamci vrlo lako mogu pripremiti na gospodarstvu i jeftiniji su od kupljenih gotovih trapova.
žPlave posude s vodom i anisom potrebno je postaviti u voćnjak između redova međusobno udaljene oko 10 metara. Najveći ulovi dlakavih ružičara ostvaruju se sredinom dana kada su ružičari najaktivniji. S obzirom da dnevni ulov može biti vrlo velik potrebno je redovito prazniti sadržaj posuda te ponovno uliti vodu s dodatkom anisa.
Posljednjih godina dostupni su i trapovi Csalomon VARb3 koji sadrže kemijski sintetiziran biljni atraktant i svijetloplavu ploču. Pogodni su za ranu detekciju i ocjenu jačine napada. Potrebno ih je objesiti u krošnju voćke, ali tako da plava ploča bude veći dio dana osunčana, a ne u hladu. Veći broj ovakvih trapova u voćnjaku (20 na hektar) može se koristiti i za masovni ulov. Time se smanjuju štete od dlakavog ružičara.
Potrebno je redovito pratiti pojavu štetnika!
Redovitim praćenjem nasada aronije uočili smo još neke štetnike. Oni do sada nisu prouzročili ekonomski značajnu štetu, ali ih možemo smatrati potencijalno opasnim. Već od faze otvaranja pupova i pojave prvih listića aroniju napadaju brojne štetne gusjenice kao što su grbice, sovice te savijači pupa i lista koje osim listova, mogu oštećivati i cvjetne glavice pa tada čine mnogo veću štetu.
Među njima je posebno potrebno istaknuti vrstu iz porodice plamenaca Acrobasis advenella. Ona uglavnom napada biljne vrste iz rodova Crataegus, Pyrus i Sorbus, a 2016. godine je zabilježena u plantažnom nasadu aronije u Podravini. Do sada u Hrvatskoj nije izazvala ekonomski značajne štete, ali činjenica da je u Poljskoj njena prisutnost zabilježena u 96% plantažnih nasada aronije čini ovu vrstu potencijalno vrlo opasnim štetnikom.
Kasnije se na aroniji pojavljuju i različiti kornjaši koji se hrane mladim, tek razvijenim listićima (voćne pipe, hruštevi), ali i mnogo opasniji štetnici koji se hrane cvjetnim organima (zlatne mare). Na mladim, vršnim listovima povremeno se može zabilježiti napad lisnih uši. Ove smo godine tijekom ljeta na plodovima zabilježili brojnu populaciju različitih vrsta stjenica. Osim štetnih kukaca, aroniju vrlo često oštećuju divljač i ptice. Najsigurnija mjera zaštite u ovom slučaju su ograda i zaštitne mreže.
S obzirom da su do sada u Hrvatskoj ekonomski značajne štete na aroniji zabilježene samo prilikom napada dlakavog ružičara, a one se uspješno mogu smanjiti primjenom nekemijskih mjera zaštite, možemo zaključiti da je aronija u Hrvatskoj izvrsna kultura za ekološki uzgoj. No, činjenica da se na aroniji pojavljuju i druge štetne vrste treba biti upozorenje proizvođačima da se u plantažnom uzgoju aronije mogu pojaviti problemi. Baš kao i u uzgoju ostalih voćnih vrsta, potrebno je redovito pratiti pojavu štetnih organizama kako bi se mjere zaštite obavile na vrijeme.
Izvor: Gospodarski kalendar
