Korovi mogu biti značajan izvor zaraze

Obično se kod nas događa da se korovi nakon žetve ili berbe uzgajane kulture više uopće ne suzbijaju. Tako ostaju i dalje nesmetano rasti na poljoprivrednim površinama, postajući opasni domaćini velikom broju biljnih bolesti i izvori stalne zaraze. Zato jer se uzročnici bolesti s njih sele na kultivirane biljke. Također, i ruderalni korovi koji rastu izvan poljoprivrednih površina, po zapuštenim okućnicama i uz puteve mogu biti domaćini biljnih bolesti i izvor zaraze kultiviranih biljaka. Osobito je to slučaj kod biljnih viroza, koje onda insekti kao vektori s korova prenose na kultivirane biljke. Međutim, i razne mikoze (gljivične bolesti) i bakterioze (bakterijske bolesti) također mogu imati korove kao domaćine i prezimljavati na njima.

Stoga je uništavanje korova koji su potencijalni domaćini biljnih bolesti vrlo bitna agrotehnička mjera. Mora se obavljati i nakon skidanja usjeva i berbe. Upravo da bismo smanjili zarazni inokulum ovih parazita i spriječili mogućnosti njihovog širenja s korova na kultivirane biljke. Kod bolesti koje imaju više domaćina tijekom razvoja, korovi su osobito značajni za njihovo održavanje i širenje zaraze. Kako je napomenuto, to se osobito odnosi na neke biljne viruse. Obično prezimljuju na korovima srodnima kultiviranim biljkama, na kojima izazivaju štete. Tako se najviše korova domaćina virusa nalazi unutar istih porodica biljaka, u koje spadaju i kultivirane vrste.

Najčešće su to korovi iz porodica pomoćnica (Solanaceae), kupusnjača (Brassicaceae), glavočika (Asteraceae), štitariki (Apiaceae) i dr. Tako virusi koji dolaze na krumpiru, rajčici i drugim biljkama iz porodice Solanaceae, kao domaćine koriste korove isto iz te porodice kao što je  kužnjak (Datura stramonium), crna pomočnica (Solanum nigrum) i dr. Virusi koji napadaju kupusnjače kao domaćine koriste najčešće korove iz iste porodice rusomaču (Capsella bursa pastoris) i dr. Vrlo česti korovi domaćini virusa su pr. loboda (Chenopodium album), šćir (Amarantus retroflexus), mišjakinja (Stellaria media) i  su domaćini virusa mozaika salate (LMV), virusa mozaika krastavaca (CMV). Od gljivičnih bolesti također jedan veliki dio parazitira ili jedan dio života boravi na korovima.

Možda je najbolji primjer s nekim hrđama (Uredinales), kao što je pr. hrđa na grašku (Uromyces pisi), koja dio životnog ciklusa (uredostadij i teleutostadij) boravi na korovima kao što je mlječika (Euphorbia cyparissias) ili pr. hrđa koštičavih vočaka (Tranzschelia pruni-spinosae) boravi na šumarici (Anemona spp.). Također, poznat je slučaj s hrđom na krušci ili kruškovim pikcom (Gymnosporangium fuscum), koji dio života (teliostadij) boravi na borovici ili smriki (Juniperus oxycedrus) ili nekim ukrasnim vrstama iz roda < i>Juniperus, i s njih u proljeće prelazi na krušku.

Poznato je da se neke patogene gljive, pr. uzročnik kupusne kile na kupusnjačama (Plasmodiophora brassicae), razvijaju i na korijenu drugih samonikih krstašica, kao na rusomači (Capsella bursa pastoris), divljoj rotkvi (Raphanus raphanistrum), divljoj gorušici (Sinapis arvensis) i dr., pa ih je potrebno uklanjati iz nasada kupusnjača. Također, neke plamenjače (Peronosporales) pr. plamenjača salate (Bremia lactucae), kao domaćine koriste korove pr. maslačak (Taraxacum officinale), kostriš (Sonchus oleraceus), osjak (Cirsium arvensis) i dr. Neke korovne trave domaćini su različitih gljivičnih bolesti koje dolaze na žitaricama, koje su iz iste porodice trava (Poaceae) kao i ti korovi. To je najčešći slučaj s nekim hrđama i pepelnicama. Osim virusnih i gljivičnih bolesti, i bakterijske bolesti ili bakterioze dolaze na korovima.