Otkriće rezistentnih populacija velik je problem za cjelokupnu biljnu proizvodnju. Rezistentne populacije divljeg sirka potvrđene u usjevu kukuruza predstavljaju opasnost i za ostale usjeve zakorovljene ovom korovnom vrstom, a u kojima se koriste ALS herbicidi.

Još veći problem predstavljaju utvrđene rezistentne populacije ambrozije. U usjevu soje, za suzbijanje ambrozije u post-emergence roku primjene nema alternativnih herbicida jer se suzbijanje donedavno obavljalo isključivo ALS herbicidima (oksasulfuron, tifensulfuron i imazamoks). Također, rezistentne populacije ambrozije predstavljaju potencijalni problem i u drugim okopavinskim usjevima gdje se redovito koriste ALS herbicidi (kukuruz, tolerantni suncokret, strne žitarice).

S obzirom na sve navedeno, nužna je hitna primjena svih antirezistentnih mjera kako bi se usporilo daljnje širenje rezistentnih populacija. S obzirom na ograničenu mobilnost korovnih vrsta, rezistentnost korova je uglavnom specifična za određeno polje, odnosno određenog poljoprivrednog proizvođača i njegovog načina gospodarenja. Zbog toga je jako važno da poljoprivredni proizvođači gospodare na ispravan način: kvalitetno provode sve preventivne mjere, provode integrirano suzbijanje korova uključivanjem i nekemijskih mjera suzbijanja, uzgajaju kulture u što širem plodoredu te izmjenjuju u plodoredu herbicide različitog mehanizma djelovanja. Kod pojave rezistentnih populacija potrebno je pomno planirati sjetvu (plodored) i prednost dati onim kulturama u kojima postoje kvalitetna herbicidna rješenja.

U onim usjevima kukuruza u kojima su utvrđene rezistentne populacije divljeg sirka na ALS herbicide, u plodored je potrebno uključiti širokolisne kulture (npr. uljana repica, soja, suncokret) u kojima je omogućena primjena učinkovitih herbicida drugog mehanizma djelovanja (graminicidi). Također, osim konvencionalnih hibrida, u slučajevima rezistentnih populacija divljeg sirka, preporučljiva je sjetva hibrida kukuruza tolerantnih na djelatnu tvar cikloksidim.

Riječ je o herbicidu graminicidu koji inače nije selektivan prema kukuruzu, ali je njegova primjena dozvoljena isključivo u ovom hibridu tolerantnom na spomenuti herbicid. Pri tome je potreban oprez, jer učestala sjetva ovog hibrida uz primjenu cikloksidima opet bi mogla rezultirati pojavom rezistentnih populacija. Upravo takva situacija je potvrđena u susjednoj Srbiji (divlji sirak rezistentan na nikosulfuron i cikloksidim) što značajno otežava/ograničava uzgoj kukuruza.

Prvi korak u integriranom suzbijanju korova je kvalitetno provođenje preventivnih mjera čime se sprječava osjemjenjivanje korova i unos sjemena korova u tlo. U tlu se nalazi jako veliki broj sjemenki korova koji i do 40 godina mogu zadržati vijabilnost i predstavljati izvor zakorovljenosti u narednim godinama.

Stoga je posebice važno priječiti osjemenjivanje rezistentnih populacija korova. Preventivne mjere obuhvaćaju i redovitu košnju rubnih dijelova proizvodne površine (kanala, putova, međa), čišćenje strojeva pri prijelazu s jedne na drugu parcelu, korištenje fermentiranog stajskog gnoja kako bi se spriječio unos sjemena korova i dr. Košnja je primjerice redovita mjera suzbijanja ambrozije na ruderalnim površinama, a neobično važna zbog sprječavanja širenja alergene peludi koju ova biljna vrsta obilato producira. Košnju je potrebno obaviti dva do tri puta tijekom vegetacije, ali prije formiranja muških cvatova (početak lipnja), početkom kolovoza (kod pojave prvih ženskih cvjetova) te početkom rujna (prije sazrijevanja sjemena).

Ambrozija se redovito pojavljuje i nakon žetve strnih žitarica kad žetvom usjeva dobije prostor i potpuno zakorovi strništa. Upravo su ova mjesta često izvor peludi ove alergene korovne vrste. Stoga je važna agrotehnička mjera suzbijanje ambrozije na strništu koje se može provesti mehaničkim mjerama (prašenje strništa, košnja, malčiranje) ili kemijskim mjerama (herbicidi) odnosno kombinacijom mehaničkih i kemijskih mjera (prašenje strništa i primjena herbicida). Od herbicida na strništu je moguće koristiti sve dostupne neselektivne (npr. glifosat) i selektivne herbicide koji su učinkoviti u suzbijanju ambrozije i obavezno izbjegavati primjenu ALS herbicida.

Redovita košnja je važna nekemijska mjera – mehanička

Jedna od značajnih agrotehničkih mjera jest sjetva biljaka pokrovnih usjeva koji kompetitivnim i alelopatskim sposobnostima mogu potisnuti rast korova. Istraživanjima je dokazano da imaju i inhibirajući rast na nicanje i početni rast ambrozije pa se njihova sjetva preporuča pogotovo kod pojave rezistentnih populacija. Pokrovni usjevi se mogu koristiti kao mrtvi ili živi malč te sijati samostalno ili češće u smjesi nekoliko vrsta iz različitih porodica.

Od izravnih mjera suzbijanja korovi se najčešće suzbijaju kombinacijom kemijskih (herbicidi) i mehaničkih mjera (međuredna kultivacija). S obzirom na važnost redukcije unosa herbicida u okoliš, a posebice kod rezistentnih populacija, preporuka je u širokorednim usjevima primjenu herbicida obaviti prskanjem u red usjeva, a međuredno obaviti kultivaciju (band aplikacija). Na ovaj način moguće je reducirati unos herbicida i za 60 %.

Ako se primjena herbicida obavlja širom, preporuka je odabrati primjenu herbicida u post-emergence roku, odnosno nakon nicanja korova (i usjeva) u kritičnom razdoblju zakorovljenosti određene poljoprivredne kulture. Ovakvom primjenom moguće je racionalno primijeniti herbicide sukladno načelu integriranog suzbijanja: „kad je potrebno“, „koliko je potrebno“ i „s čim je potrebno“, odnosno temeljem procjene broja poniklih jedinki i razvojnog stadija korova prilagoditi primjenu herbicida.

Pročitajte još:

Izazovi u suzbijanju korova

Korovna flora jarih usjeva

Trendovi u suzbijanju korova

izv. prof. dr. sc. Maja Šćepanović

dr. sc. Valentina Šoštarčić

Zavod za herbologiju

Agronomski fakultet u Zagrebu

Prethodni članakKorovna flora jarih usjeva
Sljedeći članakTrendovi u suzbijanju korova
Valentina Šoštarčić, mag. ing. agr.,
Diplomirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, smjer Fitomedicina. Stručno se usavršava u Italiji, na Sveučilištu u Padovi. Od 2016. zaposlena je na Sveučilištu u Zagrebu, a od 2017. doktorand je na Zavodu za herbologiju gdje izrađuje doktorsku disertaciju na temu mogućnosti prognoze nicanja korova u usjevu kukuruza. Područje interesa: biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli, primjena smanjenih doza herbicida, adjuvanti, integrirano suzbijanje korova. Valentina Šoštarčić rođena je 1993. u Zagrebu. Srednjoškolsko obrazovanje završava u Općoj gimnaziji u Ivanić Gradu. U rujnu 2014. sjteče titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke zaštite bilja obranom završnog rada pod nazivom: “Učinak reduciranih doza topramezona u kombinaciji s adjuvantima na korovne vrste Chenopodium album (L) i Echinochloa crus-galli (L) u usjevu kukuruza”. U sklopu Erasmus programa stručne prakse provodi tri mjeseca (lipanj – rujan 2014.) na Sveučilištu u Padovi, Department of Agronomy, Food, Natural Resources, Animals and Environment (DAFNAE). U lipnju 2015. osvaja Rektorovu nagradu za rad po nazivom „Biološki parametri toplopljubivih korovnih vrsta transfer AlertInf modela iz Italije u Hrvatsku“. Tijekom listopada 2015. godine postaje stipendistica Zaklade Agronomskog fakulteta, a u veljači 2016. godine osvaja nagradu iz Zaklade Milan Maceljski, Hrvatskog društva biljne zaštite na 60. Seminaru biljne zaštite u Opatiji. U veljači 2016. godine završava diplomski studij Fitomedicina obranom diplomskog rada: “Utjecaj razvojnog stadija, doze topramezona i adjuvanata na osjetljivost koštana”. Zaposlena je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu na radnom mjestu asistenta. U siječnju 2017. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti. Područje interesa: biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli, primjena smanjenih doza herbicida, adjuvanti, integrirano suzbijanje korova. Članica je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ), Društva za zaštitu bilja Srbije te European Weed Research Society (EWRS).