Uzgajivači ovaca i koza vrlo često se susreću s uginućem manjeg ili većeg broja janjadi ili jaradi. Uzroci uginuća su brojni, međutim kvalitetnom tehnologijom uzgoja i veterinarskim preventivnim zahvatima rizik od uginuća možemo smanjiti na najmanju mjeru. Kao što je navedeno u jednom od prijašnjih brojeva Gospodarskog lista preventiva bolesti janjadi i jaradi započinje tijekom gravidnosti ovaca i koza. Zbog čitavog niza metaboličkih promjena prvi tjedni nakon poroda stresni su za koze i ovce, naročito ako govorimo o mliječnim pasminama. Cilj nam je pored visoke mliječnosti dobiti što kvalitetniju janjad i jarad za obnovu (remont) stada ili za meso.
Kao i kod odraslih životinja, na zdravlje mladunčadi podjednako djeluje tehnologija uzgoja u prvom redu hranidba i higijena smještaja
Mlade životinje, naročito u prvim danima (satima) života posebno su osjetljive na higijenske i mikroklimatske uvjete u staji.
U prvim minutama nakon poroda, slikovito rečeno, počinje utrka između patogenih bakterija i kolostruma tko će prvi ući u probavni sustav. Kolostrum pored svoje hranjive vrijednosti sadržava imunoglobuline kojima je uloga štititi mladunče u prvim tjednima života. Crijeva janjadi i jaradi su propusna za imunoglobuline vrlo kratko nakon poroda, zato je važno da mladunčad što ranije dobije kolostrum. U slučaju da je vime zagađeno balegom u probavni sustav ulaze prvo patogene bakterije koje mogu dovesti do brzog uginuća, npr. u roku od 24 sata.
Janjad i jarad mora biti hranjena dovoljnim količinama mlijeka neovisno sišu li ili ih dohranjujemo mliječnom zamjenom ili mlijekom drugih životinja. U slučaju da majka ima premalu količinu mlijeka mladunčad se često glasa i pokušava sisati druge životinje. Mlade životinje trebaju više energije (mlijeka) za termoregulaciju odnosno zagrijavanje tijela, jer će u suprotnom uginuti zbog hladnoće (i gladi). U dohrani je najbolje koristiti mlijeko iste vrste životinja, a u nuždi se može koristiti i mlijeko krava. Iskusni ovčari uvijek u stadu imaju kozu čije mlijeko koriste u dohrani janjadi. U slučaju da majka ne da sisati važno je provjeriti zdravlje obje polovice vimena. Pored nedostatne hranidbe, i prežderavanje naročito mlijekom i smjesom (žitaricama) može dovesti do uginuća.
Svako uginuće je gubitak u proizvodnji neovisno radi li se o proizvodnji mlijeka ili mesa. Bolesti odnosno ugibanje mladunčadi su najčešće posljedica lošeg smještaja, hranidbe i neprovođenja veterinarskih preventivnih mjera. Na zdravlje odnosno otpornost mladih životinja utječe i zdravlje majke naročito u razdoblju gravidnosti i prvim danima života. Ukratko će biti opisane najčešće bolesti janjadi i jaradi.
Nedostatak vitamina E i selena
Iako se smatra da se potrebe za vitaminom E i selenom mogu zadovoljiti ako ga dajemo gravidnim životinjama, preporuka je da se jednokratno daje i janjadi i jaradi tjedan dana nakon poroda.
Nedostatak mikroelementa selena i vitamina E kod mladih životinja uzrokuje metabolički poremećaj koji se očituje degeneracijom mišića kostura i srca. Pored navedenog selen ima važnu ulogu i u općoj otpornosti organizma mladih životinja. Njegov nedostatak je veliki problem u uzgojima malih preživača na svim kontinentima naročito na područjima na kojima je tlo siromašno tim kemijskim elementom.
Preventiva se sastoji u davanju selena u posljednjoj trećini gravidnosti jer se time potiče rast i razvoj ploda i sinteza kvalitetnog kolostruma. Janjadi i jaradi je potrebno dati vitamin E i selen tjedan dana nakon poroda. Na tržištu postoje vitaminsko-mineralni pripravci koji se jednokratno daju u prvim tjednim života čime osiguravamo pravilan rast i razvoj. S obzirom da se pojedini pripravci daju pod kožu ili u mišić, uzgajivač mora tražiti savjet ili pomoć veterinara. Važno je naglasiti da se kod davanja pripravaka selena strogo moramo pridržavati uputa jer u slučaju nepravilnog davanja ili prevelike doze možemo uzrokovati uginuće.
Enterotoksemija
Enterotoksemija je zarazna bolest s kojom se susrela većina uzgajivača širom Hrvatske. Bolest uzrokuje bakterija Clostridium perfrigens. Javlja se u prvim tjednima života, međutim puno češća je u životinja starijih više od mjesec dana. Pogodovni čimbenik izbijanju je prežderavanje mlijekom ili smjesom tako da najčešće obolijeva i ugiba najveća i najjača janjad i jarad tzv. kradljivci mlijeka.
Bolest se razvija vrlo brzo, u roku od nekoliko sati, tako da životinja može uginuti bez simptoma. Kod dužeg tijeka javlja se proljev, bolno glasanje i gubitak apetita. Liječenje je često neisplativo jer se bolest vrlo brzo razvija i dovodi do uginuća. Osnovna preventivna mjera je vakcinacija gravidnih životinja u zadnjoj trećini gravidnosti. Potrebno je spriječiti prežderavanje, naročito smjesom. Poseban problem je u stajama gdje janjad i jarad ima nekontrolirani pristup smjesama. Primjer su jasle u koje janjad uskoči i nesmetano može konzumirati sijeno, ali i smjese.
Zarazni ektim
Bolest u slučaju da je pravovremeno ne otkrijemo može dovesti do uginuća većeg broja janjadi i jaradi. Nakon ulaska virusa u kožu prvi simptomi se uočavaju već za 4-5 dana. Bolest karakteriziraju mjehurići i kraste koji se prvo uočavaju u kutovima usana, a mogu se naći i oko očiju, vimenu, kruni papka i nepcu.
Kraste mogu otežavati uzimanje hrane, naročito kod mlađih životinja pa dolazi do zaostajanja u rastu, a često i do uginuća. Nakon 10-14 dana kraste otpadnu i koža poprima normalan izgled. U slučaju sekundarnih infekcija (bakterije) može doći do gnojenja rana. Promjene se mogu javiti i na vimenu, zglobovima, spolnim organima i papcima pritom može doći do sekundarnih infekcija. Nakon ozdravljenja imunitet traje 9 do 12 mjeseci. Liječenje se sastoji od premazivanja krasti otopinom joda i glicerina (omjer 1:4).
Pastereloza
Pastereloza je zarazna bolest koju uzrokuju bakterije Pasteurella multocida i Mannheimia haemolytica. Bolest se posljednjih godina javila u brojnim stadima ovaca i uzrokovala velike gubitke. Očituje se u obliku septikemije i/ili upale pluća. Javlja se povremeno kao posljedica stresa npr. kod nagle promjene vremena, prenapučenih staja ili transporta. U pojedinim stajama jedan od pogodovnih čimbenika je bio, pored nagle promjene hrane (smjesa) i oblik u kojem se smjesa davala.
U slučaju da je previše usitnjena (brašnasta) prašina ulazi u gornje dišne putove pritom dolazi do iritacije sluznice i stvaranja uvjeta za patogeno djelovanje bakterija. Kod plućnog oblika bolesti uzgajivači često misle da se radi o invaziji plućnim vlascima. Za razliku od invazije parazitima kod pastereloze janjad i jarad ugiba vrlo brzo nakon prvih znakova bolesti.
Bolest se može liječiti antibioticima, a izlječenje je uvjetovano pravovremenim početkom terapije. U preventivi bolesti pored higijene držanja važno je osigurati dotok svježeg zraka, a da pritom ne bude propuh.
Parazitske bolesti
Paraziti kod mladih životinja mogu uzrokovati značajno veće gubitke u odnosu na starije životinje. Ti gubitci se očituju smanjenim prirastom odnosno zaostajanjem u rastu. Pojedine parazitske bolesti mogu dovesti do uginuća većeg broja životinja kao što je primjer kod kokcidioze.
Za razliku od enterotoksemije, kokcidioza je najčešće posljedica loše higijene smještaja i hranidbe. U slučaju da mladunčad jede s poda, zatim iz jasala zagađenih balegom odraslih životinja, stvaraju se uvjeti za izbijanje bolesti. Uzrok može biti kao i kod enterotoksemije prežderavanje smjesom ili mlijekom. Također se javlja kao posljedica nepravilnog odbića odnosno kod naglog prelaska na voluminoznu krmu (sijeno) koje je pritom loše kakvoće. Jarad i janjad se invadira ako siše vime uprljano balegom ili, kao što je navedeno, jede smjesu iz valova također zagađenih balegom odraslih životinja. Bolest se očituje proljevom neugodnog mirisa, gubitkom apetita, dehidracijom, mršavljenjem i uginućem.
Liječenje je upitno jer na tržištu nema lijeka za tretiranje kokcidioze janjadi i jaradi. Pored liječenja potrebno je temeljito očistiti i dezinficirati staju i opremu. Preventiva bolesti se temelji na dobroj higijeni smještaja, naročito poda, zatim sprječavanju janjadi i jaradi da konzumiraju hranu zagađenu balegom odraslih životinja. Kod uvođenja novih životinja u uzgoj dobro bi bilo napraviti koprološku pretragu kako bi se utvrdila nazočnost jajašaca parazita i njihov broj. Preventivno se mladim životinjama mogu davati lijekovi koji sprječavaju masovnu invaziju kokcidijama, međutim zbog vrlo duge karence ne smiju se davati životinjama namijenjenim za klanje.
Pored kokcidioze i drugi paraziti mogu ugroziti zdravlje janjadi i jaradi. To su na primjer plućni vlasci, trakavice, veliki i mali metilj te želučano crijevni paraziti.
Poseban problem za zdravlje mladunčadi predstavljaju krpelji koji uzrokuju anemiju i tzv. tick paralizu. Bolest se često javlja u Dalmaciji, a naročito na jadranskim otocima. Krpelje najčešće nalazimo na ušima, njušci i vratu, a možemo ih pronaći i na tijelu janjadi. Preventiva parazitskih bolesti započinje tretiranjem gravidnih životinja prije planiranog poroda, zatim držanjem na suhoj i čistoj stelji. Davanje janjadi i jaradi lijekova protiv parazita treba temeljiti na rezultatima koprološke pretrage, a ne nasumično trošiti lijek, novac i vrijeme.
Uzgajivači pogrešno misle da će tretiranjem gravidnih životinja lijekovima protiv parazita zaštititi i mladunčad. Lijek protiv parazita ne štiti kao vakcina nego samo “čisti” životinju od parazita. U slučaju da mladunčad slabo napreduje potrebno je napraviti koprološku pretragu. Krpelje je najbolje ukloniti čim ih uočimo. S obzirom da ih je vrlo teško ukloniti rukom, postoje lijekovi koji u vrlo kratkom vremenu djeluju na krpelje i pružaju zaštitu kroz dva do tri tjedna.
Nastavke priloga pročitajte na sljedećim poveznicama: Preventivne mjere kod bolesti janjadi i jaradi; Upala mliječne žlijezde kod ovaca i koza
