Trajnice su višegodišnje cvjetne vrste koje na istom mjestu ostaju više godina. Obuhvaćaju velik broj različitih vrsta koje imaju posebno mjesto u svakom vrtu upravo zbog njihovog glavnog svojstva, trajnosti.
Njihova je prednost pred jedno i dvogodišnjim cvjetnim vrstama u tome što, ako je njihov odabir usklađen s uvjetima okoline, rastu i šire se ne tražeći previše njege i održavanja. Za svako stanište moguće je pronaći niz odgovarajućih višegodišnjih cvjetnih vrsta. Od mjera njege potrebno ih je nakon cvatnje očistiti od ocvalih cvjetova i ukloniti suhe i oštećene dijelove. Krajem vegetacijske sezone dobro je prerazvijene biljke, osobito one koje su počele zauzimati i veće dijelove vrta, obuzdati u njihovom širenju, pa i pomladiti.
Generativno i vegetativno razmnožavanje
Kao i ostale cvjećarske kulture, trajnice se razmnožavaju generativno sjemenjem, te vegetativno. Generativno se (iz sjemena) proizvode neke kultivirane trajnice, samonikle trajnice, te kultivari nekih vrsta trajnica. Prednosti proizvodnje iz sjemena su u činjenici da se tako proizvode zdravije i bujnije biljke, a moguća je proizvodnja velikih količina. Sjeme mora odgovarati navedenom kultivaru, mora biti zrelo, svježe i zdravo, tj zadovoljavajuće kakvoće.
Uzgoj iz sjemena obuhvaća sjetvu, pikiranje i sadnju u uzgojne posude, ploče i kontejnere. Kod kupnje sjemena, dobro je obratiti pozornost na upute o vremenu sjetve. Premda je glavna sezona sjetve proljeće, nekim vrstama trajnica neophodno je zimsko razdoblje niskih temperatura. Ono pobuđuje sjeme na nicanje u proljeće. Najčešće, vrste posijane u jesen prethodne godine, sljedeće vegetacijske sezone razvijaju stabljiku i listove, a cvatu tek treće godine nakon sjetve (mirisna ljubičica).
Idealno vrijeme za reznice
Trajnice se razmnožavaju vrlo često vegetativnim putem dijeljenjem, reznicama, vriježama, ljuskama lukovica i podmlatkom geofita. Prednosti takve proizvodnje su što traje kraće od uzgoja iz sjemena, a nedostaci su u količini mogućih presadnica koje ovise o broju i stanju matičnih biljaka. Upravo je jesen i redoviti poslovi oko održavanja nasada trajnica, idealno vrijeme za dijeljenje. Dijeljenje se provodi u razdoblju mirovanja (jesen-proljeće), dijele se mlađe ili starije biljke. Kod vrsta brzog rasta moguće je dijeljenje svake godine (dobiva se 3-5 novih sadnica). Kod nekih vrsta moguće je trganje pojedinih izboja s nešto korijenja (kidanci/trganci). Moguće je rezanje mesnatog korijenja (Papaver), rezanje ili dijeljenje podanaka (Iris).
Manji i osjetljiviji dijelovi sade se u uzgojne posude i klijališta, a veći odmah na otvoreno. Reznice su dijelovi nadzemnih biljnih organa, najčešće stabljike, duljine 3-15 cm. Mogu biti: zelene, vršne, subterminalne – uzete ispod vrha stabljike i lisne koje se uzimaju s malog broja trajnica (Sedumžednjaci). Donji dio reznice može biti zeljast ili čvrst ako se reže zajedno s dijelom korjenova vrata (Lupinus, Delphinium). Uzimaju se najčešće tijekom vegetacije, a kod nekih vrsta obvezno u proljeće, ubrzo nakon tjeranja izbojaka. Za ukorjenjivanje se najčešće koriste gotovi supstrati za ukorjenjivanje. Optimalne temperature su za supstrat 18-22 °C, a za zrak 12-15 °C uz visoku relativnu vlagu zraka. Reznice mogu nadalje biti i dijelovi podzemnih biljnih organa: korjeni koji se uzimaju pred kraj vegetacije. Također i podanci, ljuske lukovica i pomladak (brut) kod biljnih vrsta s podzemnom stabljikom.
Pročitajte još: Trajnice jesenske cvatnje , Trajnice proljetne cvatnje