Zaštita luka od bolesti tijekom ljeta

U tržnoj proizvodnji luka u razvijenoj Europi i Sjedinjenim Državama prevladava uzgoj luka izravnom sjetvom. To su omogućili hibridi luka brzog rasta, prilagođeni različitim uvjetima klime i dužine dana. Također i dostupnost selektivnih herbicida kojima je moguće kontrolirati korove tijekom većeg dijela vegetacije.

Uzgoj luka izravnom sjetvom usvojili su i hrvatski proizvođači, ali samo uz sustave navodnjavanja. Ova tehnologija često daje dvostruko veće prinose u odnosu na standardnu proizvodnju iz lučice. Ali, prema podacima Američkog fitopatološkog društva (APS) na luku je sredinom 1990-ih godina opisano 40 različitih uzročnika bolesti. Od toga njih 29 uzrokuju gljivice, 7 potječu od različitih bakterija, a poznate su i 4 virusne bolesti luka. U našoj se zemlji tih godina spominje “samo” 8 bolesti luka. To su plamenjača, plijesan, bijela trulež, hrđa, koncentrična i crna pjegavost, snijet i suha trulež.

Globalnim klimatskim promjenama u poljoprivredi se posljednjih dvadeset godina udvostručuju štete od prirodnih nepogoda, te od prekomjerne pojave uzročnika bolesti i drugih nametnika.

U mjesecu lipnju i srpnju najintenzivniji je rast i razvoj luka dugog dana uzgajanog proljetnom sjetvom ili sadnjom. Stoga su potrebne redovite mjere zaštite usjeva od uzročnika bolesti i štetnika. Svi biljni usjevi u drugoj polovici ovogodišnjeg lipnja bili su izloženi svakodnevno visokim ljetnim temperaturama zraka. Temperature su u hladovini dostizale vrijednosti 30,3-36,1°C. Pritom je prosječna mjesečna temperatura zraka bila veća 3,47°C od višegodišnjih vrijednosti. Tako se tržni uzgoj proljetnog luka redovito navodnjava (naročito pri uzgoju iz sjemena).

Zbog takvih smo uvjeta bilježili povoljne meteorološke uvjete za razvoj bolesti lukovičastog povrća, naročito na usjevima koji se navodnjavaju kišenjem ili orošavanjem. Program suzbijanja sve donedavno najvažnijih uzročnika bolesti luka (plamenjača, siva plijesan – trulež vrata glavica luka) registriranim fungicidima na pojedinim poljima i hibridima luka daje zadnjih sezona sve slabije rezultate. Od početka 1990-ih godina stručne službe u razvijenim državama s raširenom tržnom proizvodnjom hibrida luka iz sjemena (npr. Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države) upozoravaju na štete u usjevima od “novijih gljivičnih i bakterijskih uzročnika paleži lišća luka” (npr. Stemphylium) (posebno pri uzgoju hibrida podrijetlom iz španjolskih “slatkih” tipova luka).

Tablica 1. Epidemiološki uvjeti razvoja nekih uzročnika bolesti hibridnog proljetnog luka

Proteklo vruće lipanjsko razdoblje u 2021. godini uslijedilo je nakon prohladno-kišovitog svibnja. U takvim smo uvjetima prve simptome plamenjače proljetnog luka (Peronospora destructor) pronalazili od prvog tjedna mjeseca lipnja. Poznato je da neki uzročnici bolesti naknadno jače naseljavaju “peronosporom” inficirana polja luka (npr. Alternaria, Stemphylium, Cladosporium).

S klimatskim se promjenama dojavljuju veće štete na proljetnom luku od “Stemphylium paleža lišća”. Bolest se u početku pojavljuje u obliku svjetlo-žutih, vodenastih, lezija koje se izdužuju i često zahvaćaju vrhove lišća. U optimalnim uvjetima lezije (izdužene svijetle pjege) se spajaju i pritom nastaje potpuna palež lišća luka. Ova bolest najčešće napada samo lišće, a pritom se ne prenosi u lukovicu (nema unutrašnje truleži). Uzročnik bolesti je gljivica Stemphylium vesicarium. Osim u luku poznata je štetnost ove bolesti u sub-tropskim područjima uzgoja češnjaka (npr. u Indiji).

Patogen obično napada mrtvo tkivo lišća luka (nekrotične vrhove, lezije uzrokovane plamenjačom, oštećenja od herbicida i štetnika – tripsa). Starije lišće je osjetljivije na zarazu, ali mlado lišće oštećeno od “resičara” (Thrips tabaci) također postaje podložnije infekcijama. Bolest se epidemijski širi u vrućim i vlažnim meteorološkim uvjetima (naročito nakon kišnih razdoblja > 24 sata). Ljetne temperature (> 25°C) i dugotrajne rose u trajanju 12-16 sati omogućuju formiranje brojnih pjega u svega 1-4 dana nakon infekcije (uz 5-dnevne cikluse formiranja infektivnih konidija), pa od prve pojave vršnih simptoma do potpunog sušenja lišća luka prolazi relativno kratko razdoblje. Bolest se u prirodi održava na zaostalim zaraženim biljnim organima, ali se prenosi i sjemenom.

Tablica 2. Neka organska kombinirana sredstvima za zaštitu bilja (fungicidi) dopuštena u našoj zemlji pri suzbijanju „novije“ bolesti u usjevima luka (Stemphylium)

“Slatki” hibridi luka dugog dana španjolskog podrijetla osjetljiviji su na ovog uzročnika bolesti. Zato ih stručne službe ne preporučuju koristiti u područjima gdje se razvija “Stemphylium palež”.

Mjere zaštite

Uz prošireni plodored (luk na istu površinu tek nakon 4-5 godina), izbor otpornijih hibrida, uravnoteženu gnojidbu (ne previše dušika), pravovremeno suzbijanje “resičara” ili tripsa i preventivna primjena fungicida predstavlja osnovne mjere zaštite koje preporučujemo pri uzgoju proljetnih hibrida luka iz sjemena.

U nekim zemljama se radi zaštite od ove gljivične bolesti vrlo uspješno koriste iprodion i klortalonil. Međutim, u našoj zemlji prednost dajemo fungicidima registriranim radi suzbijanja pjegavosti i hrđe (vidi Tablicu 2.). Duhanov trips (Thrips tabaci) se na području naše zemlje smatra važnijim štetnikom ratarskih kultura iz skupine resičara, a često ga nalazimo u usjevima luka, poriluka i kupusa.

Duhanov trips je polifagni nametnik jer napada više od 150 vrsta biljaka. Odrasli kukci su veličine svega 0,8-1 mm, slamnato-žute do smeđe boje. Prezime odrasli oblici u zemlji, na biljnim ostacima. U rano proljeće kad srednje dnevne temperature porastu na vrijednosti 10-12°C započinje aktivnost ženki. Leglicom zarežu mlado lišće osjetljivih biljaka i polažu oko 100 jaja. Nakon 5-10 dana izlegnu se ličinke koje se narednih 10-20 dana aktivno hrane sisanjem biljnih sokova (iz najmlađeg biljnog tkiva). Najčešće sišu biljne sokove uz lisne žile. Na taj način nastaju brojne, sitne, bjeličaste točkice koje se ubrzo međusobno spajaju, pa veći dijelovi lista pobijele.

Razvoju tripsa naročito pogoduju sunčani, vrući i suhi dani, kad se brzim množenjem izmjenjuju brojna pokoljenja. Štetnost od tripsa je zabilježena naročito tijekom vrlo vrućih i ljetnih mjeseci bez kiša. Pri kemijskom suzbijanju duhanovog tripsa u luku je vrlo važno na vrijeme uočiti njihovu prisutnost u usjevu. Zato je biljke potrebno redovito pregledavati tijekom vrućih ljetnih dana.

Tripse privlače plave i žute ljepljive ploče. Pored kemijskih pripravaka navedenih u Tablici 3. iz skupine naturalita (spinosad) i neki drugi insekticidi iz skupina sintetski piretroidi (uz brojna ograničenja), te biljni insekticidi (npr. azadiraktin iz tropskog neem drveta: NeemAzalTS) (ekološki uzgoj) umanjuju brojnost tripsa ili resičara primjenom sukladno njihovom dopuštenju i ograničenjima.

Tablica 3. Neki insekticidi dopušteni u našoj zemlji pri suzbijanju štetnika u usjevima luka