Aloe vera ili aloja, popularna je zeljasta sukulentna trajnica ili polugrm. Od davnina se koristi za izradu raznih ljekovitih pripravaka. Biljka je tipični kserofit koja ima sposobnost pohranjivanja zaliha vode u listovima i zadebljanim dijelovima stabljike. Tako može uspješno preživjeti duga sušna razdoblja u pustinjama i ostalim suhim područjima.

Aloja je projeklom iz Afrike i prirodno raste samo u mjestima sa suhom i toplom klimom. U nas se uzgaja kao lončanica. Biljna vrsta Aloe vera poznata je tisućama godina i ušla je u povijest najrazličitijih kultura i civilizacija zbog svoje ljepote i ljekovitih svojstava. Naziv potječe od arapske riječi alloeh ili hebrejske halah, što znači „gorka svjetlucava tvar“, gorke tekućine koja se nalazi u listovima te latinske riječi vera što znači „prava“.

Nisu sve Aloe ljekovite

Iako na svijetu postoji oko 300 poznatih vrsta roda Aloe, nisu sve vrste ljekovite. Pripadaju porodici ljiljana (Liliaceae), a najpoznatije su: Aloe vera Linn. (sin. A. barbadensis Miller), A. arborescens, A. ferox Miller, A. chinensis Baker, A. indica Royle te A. perryi Baker. Smatra se da vrsta Aloe vera raste i uspijeva samo u vrućoj i suhoj klimi. Zbog svojih ljekovitih svojstava raste u raznim klimatskim uvjetima uključujući pustinje, travnjake, obalna pa čak i alpska područja.

Biljne vrste roda Aloe se međusobno razlikuju po vrsti stabljike, obliku lista te po dimenzijama; postoje vrlo minijaturne, ali i izrazito velike biljke. Vrsta Aloe vera je višegodišnja biljka s vrlo kratkom stabljikom, 60 -100 cm visoka, široko razgranata. Listovi su suličasti, spiralno raspoređeni, debeli i mesnati, zelene do sivozelene boje s bijelim mrljama na gornjim i donjim površinama stabljike. Listovi su bodljikava ruba, dugi su 40-50 cm na bazi 6 -7 cm široki, a do 25 uspravnih listova je skupljeno u rozetu. Cvat čine viseći žuti cvjetovi s cjevastim vjenčićem duljine 2 -3 cm.

Biljci pogoduje sunčano vrijeme, zahtijeva dobro drenirana tla i može rasti na nutritivno siromašnim tlima. Posađena biljka Aloe vere dostiže svoju zrelost u četvrtoj godini, s visinom od 60 do 90 cm, blijedozelenih listova s trnjem dužine 40 – 50 cm. Njezina širina u glavnom dijelu varira od 6 do 10 cm. Cvjeta od listopada do siječnja, a dugi cvatovi imaju velik broj malih, ružičastih cvjetova.

aloe vera aloja
Vrsta Aloe vera

Ne podnosi previše vlage

Posađena biljka aloja dostiže svoju zrelost u četvrtoj godini, s visinom od 60 do 90 cm, blijedozelenih listova s trnjem dužine 40 – 50 cm. Veličina biljke i količina aloina u biljci ovisit će o količini svjetlosti koju dobije. Optimalna temperatura za uzgoj ove biljke je od 20 do 25 °C tijekom dana i 10 do 15 °C preko noći. S obzirom da biljka ima plitak korijen, sadnja se obavlja u šire i pliće posude.

Preporuča se na dno posude složiti sloj kamenja, sloj pijeska i tek na to dodati odgovarajući supstrat. Ova biljka ne podnosi previše vlage. Tako je za uspješan uzgoj dovoljno zalijevati jednom tjedno, a preko zime smanjiti na jednom mjesečno. Kako ne bi došlo do truljenja korijena, posuda u koju je posađena biljka trebala bi na dnu imati otvore kroz koje može otjecati višak vode. Nepravilno zalijevanje može dovesti do toga da biljka postane naborana, vlažna i mlohava te da proizvodi gel koji je dosta razvodnjen.

Udio vode u lišću biljke iznosi čak 95 % pa se vrsta aloja nikada ne smije držati na mjestu gdje postoji mogućnost da će temperatura pasti ispod 5 °C. Biljka se nakon zime može iznijeti na otvoreno. Zato je u početku treba držati u polusjeni jer će listovi na izravnom suncu požutjeti. Tijekom proljeća se prihranjuje gnojivima s visokim udjelom fosfora kako bi se potaknula cvatnja u lipnju. Najjednostavniji način razmnožavanja je rasađivanjem mladih biljaka i pomoću lisnih reznica.

aloe vera aloja
Pripravak od Aloe vere

Koristi se za razne terapeutske značajke

Aloe vera je ljekovita biljka koja se koristi u farmaceutskoj industriji, kozmetici i prehrambenoj industriji. U fitoterapijske svrhe uglavnom se koriste biljke velikih listova, a najčešće korištene vrste su Aloe vera i Aloe arborescens. Razlog uzgoja vrste Aloe vera su dva sloja lišća koja imaju različite terapeutske značajke. Ispod epiderme nalazi se grupa specijaliziranih stanica koje proizvode žuti lateks s laksativnim učinkom, gorkog okusa zbog prisutnosti aloina, aloj – emodina i srodnih spojeva. Nakon toga slijedi parenhimsko tkivo koje tvori unutrašnji dio lišća odnosno gel Aloe vere; čista, bezukusna, želatonozna masa koja sadrži otprilike 99 % vode. Biljka posjeduje mnoga farmakološka svojstva, uključujući antioksidantne, antibakterijske, antifunginalne i imunomodulirajuće učinke. U biljci je identificirano više od 75 bioaktivnih sastavnica, uključujući antrakinone, ugljikohidrate, kromonglukozile, enzime, vitamine, minerale, organske kiseline, sterole, lipide te aminokiseline.

Aloe vera je jedna od biljaka koje pomažu u jačanju imunološkog sustava, smanjenju upala i detoksikaciji organizma. Primjenjuje se i kod problema s kožom pa je tako učinkovita kod akni, svrbeža, alergije, osipa i općenito kod kožnih oboljenja. Pripravci rađeni na bazi ove biljke korisni su u situacijama kad je potrebno ubrzati zacjeljivanje rana ili liječiti opekline na koži. Osim što djeluje umirujuće na kožu, vrsta Aloe vera ima sličan utjecaj i na probavu. Njen najvažniji sastojak je aloin koji ima snažan učinak na crijevne bakterije.

Od listova vrste Aloe vera rade se gelovi, svježi sok i tinktura koja se spravlja od 200 grama usitnjenog lista i jedne litre alkohola.

Služi za unutarnju i vanjsku primjenu, a može se dodati travaricama i vinima. Sok vrste Aloe vera sadrži više od 200 hranjivih i ljekovitih sastojaka te je koristan za uspostavljanje hormonalne ravnoteže, uklanjanje toksina iz organizma, ublažavanje bolova, poticanje rasta kose, održavanje zdravlja kože, ublažavanje simptoma artritisa te za ubrzavanje metabolizma i mršavljenje. Pripravci od vrste Aloe vera koriste se i za izradu prirodne kozmetike. Mogu se dodavati kremama, tonicima, šamponima (njeguje vlasište te djeluje protiv peruti). Sok i gel mogu se umiješati u šampon ili gel za tuširanje te u kupke. Kod umjerenog korištenja pripravaka ne dolazi do nikakvih nuspojava, ali pretjerano korištenje može uzrokovati grčeve i proljev.

aloe vera aloja vera
Vrsta Aloe arborescens

Hidratantna i umirujuća maska

Ova maska za lice idealna je za sve tipove kože, a posebice za osjetljivu, dehidriranu i kožu bez sjaja.

Priprema: u zdjelicu pomiješajte dvije čajne žličice aloe vera gela; dodajte 1 žličicu ružine vodice i zatim 1 žličicu bademovog ulja. Pomiješajte sve s pastom od krastavaca (prethodno samljevenih u blenderu) i nanesite na kožu. Ostavite da djeluje 15 minuta, a zatim isperite.

Aloe vera gel za kosu

Vrsta aloja također pruža mnoge dobrobiti za njegu kose i pomaže joj vratiti vlagu. Za prekrasnu i meku kosu, pomiješajte aloe vera gel i hladno prešano ulje u istim omjerima. Preporučljivo je ulje: kokosa, badema, makadamije i avokada. Pripravak ostavite na kosi sat vremena ilipreko noći, a zatim kosu operite kako to i inače činite. Za zdravo vlasište, u pripravak dodajte limunov sok i umasirajte u vlasište pa ostavite da djeluje 20 minuta prije pranja kose.

aloe vera aloja vera
Sun dance gel na bazi aloe poslije sunčanja smiruje kožu

Aloe vera gel za njegu kože nakon sunca

Uz jogurt i svježe krastavce, vrsta aloja pomoći će vratiti vlagu i dubinski regenerirati kožu nakon izlaganja suncu, posebice ako je došlo do pojave opeklina.

Priprema: pomiješajte list vrste Aloe vera, prirodni jogurt i svježe mljevene krastavce kako biste dobili pastu. Zatim je nanesite na dijelove kože kojima je potrebno umirujuće djelovanje. Ostavite da djeluje do 30 minuta, a zatim isperite i po potrebi nanesite ponovno.

aloe vera aloja
Prethodni članakVedri oblak
Sljedeći članakDuo ljepota
dr.sc. Renata Erhatić
Dr.sc. Renata Erhatić diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu stekla stupanj magistra znanosti obranom magistarskog rada „Prinos i sadržaj biogenih elemenata ploda rajčice kao rezultat koncentracije NaCl-a u hranjivoj otopini“. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj supstrata i gnojidbe na rast, razvoj i kemijski sastav mirisave ljubičice (Viola odorata L.)“ obranila je 2012. Na Visokome gospodarskom učilištu u Križevcima radi od 2003., najprije kao stručni suradnik, potom kao predavač i viši predavač, a od 2018. kao profesor visoke škole. Također je izabrana u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika iz područja biotehničkih znanosti. Na Preddiplomskom stručnom studiju Poljoprivreda predaje predmete Ljekovito i aromatično bilje, Bobičasto voće, Žitarice i Zrnate mahunarke, a na Specijalističkom diplomskom stručnom studiju Poljoprivreda nositeljica je predmeta Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja u ekološkoj i održivoj proizvodnji. Od prvih dana zaposlenja na Visokom gospodarskom učilištu uključena je u stručni i znanstveno-istraživački rad. Objavila je elektronički nastavni materijal „Egzotične ljekovite biljne vrste“ te je sudjelovala u izradi priručnika „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji”. Sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama te je objavila 80 znanstvenih i stručnih radova. Radila je na dva VIP projekta MPŠVG: „Unapređenje proizvodnje povrća korištenjem kalemljenih presadnica“ i „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji“ te dva znanstvena projekta: TEUCLIC „Taxonomy, Ecology and Utilization of Carob Tree (Cerotonia siliqua L.) and Bay Laurel (Laurus nobilis L.)“ i „Procjena adaptabilnosti hrvatskog sortimenta kukuruza i soje u funkciji oplemenjivanja za tolerantnost na sušu–AGRO-DROUGHT-ADAPT“. U sklopu navedenih projekata objavljeno je nekoliko znanstvenih, stručnih, završnih i diplomskih radova koji su predstavljeni na međunarodnim konferencijama. U sklopu Erasmus programa mobilnosti osposobljavala se na nekoliko visokoškolskih ustanova u inozemstvu.