Pčelari pripreme za novu pčelarsku sezonu počinju krajem ljeta i tijekom jeseni prethodne godine. Svejedno, razdoblje pred nama zahtijeva povećanu angažiranost oko pčela i popravljanje grešaka na koje možemo utjecati.
Na pčelinjaku je u proljeće mnogo posla, a posebno ove godine kad smo već imali jedno “proljeće” tijekom siječnja. Započet će i značajnija pčelinja paša. Neuobičajeno topla zima ipak se po temperaturama približila prosjecima za veljaču. To je zaustavilo naglo buđenje prirode. Dolazak hladnog vremena zaustavio je cvjetanje voćaka i ostalog bilja koje se za njega već pripremalo. Topliji dani omogućavaju nam pregled zajednica i utvrđivanje stanja u košnicama. Na osnovi viđenog možemo odrediti poduzimanje potrebnih mjera. Priprema zajednica za bagremovu pašu u kontinentalnom dijelu zemlje započinje u ovom razdoblju.
Provodi se nadziranjem razvoja i potrebom za dodavanjem hrane i peluda, odnosno bjelančevinskih i mineralnih dodataka. Postupno zatopljenje potiče cvatnju proljetnog bilja. Sve više cvjetova voćaka osigurava stalan dotok nektara u košnicu. Uz to cvatu i korovi. Ponekad u travnju paša zna biti vrlo dobra pa pčele mogu ispuniti cijeli raspoloživi prostor u plodištu i matici onemogućiti polaganje jaja. Nasuprot tome vjetar može, iako je sunčano i lijepo vrijeme, isušiti nektar u cvjetovima pa je intervencija pčelara nužna. Isto tako i kišna razdoblja mogu spriječiti dovoljan unos hrane. Glavna zadaća pčelara je osigurati stalan dotok hrane uz istovremeno, pravodobno, ali i oprezno proširenje prostora kako bi se zajednica što je moguće bolje razvila, a da istovremeno ne uđe u rojevni nagon.
Reguliranje razvoja prihranjivanjem
U slučaju nepovoljnih vremenskih prilika ili kad imamo zimom oslabljene zajednice, poticanje razvoja obavljamo prihranjivanjem, ali i određenim premještanjem dijelova košnica ili mijenjanjem rasporeda okvira.
Ako je pčelama onemogućeno izlijetanje iz košnica, a da bi matica zadržala proizvodnju i polaganje jajašaca, trebamo dodatnim prihranjivanjem stvoriti privid stalnog unosa hrane. Takvo podražajno prihranjivanje možemo obaviti medno šećernim pogačama ili šećernim sirupom, a rjeđe medom. Pogače za prihranjivanje u ovom razdoblju smiju sadržavati bjelančevinske dodatke i stimulirajuća sredstva. Nije uputno da sadrže bilo kakve lijekove.
U kasnijem razdoblju kad bi vrijeme trebalo biti stabilnije i toplije možemo prihranjivati i šećernim sirupom u omjerima 1:1 ili 3:2. Sirup dodajemo svaku večer u količini od oko 200 do 300 grama. Ako nam zbog udaljenosti pčelinjaka svakodnevno prihranjivanje predstavlja problem, možemo veću količinu dodavati svaku drugu ili treću večer. Ovaj razmak ne bi smio biti veći zbog toga što se prekidom prihranjivanja duljim od tri dana gubi privid neprekidnog unosa hrane, a time i poticanja matice na polaganje jajašaca. Podražajno prihranjivanje obavljamo sve dok unos nektara ne bude najmanje 200 grama dnevno.
Premještanje dijelova košnice ili okvira
Uz nadzor unosa hrane i prihranjivanje, poticanje razvoja obavljamo i premještanjem dijelova košnica ili mijenjanjem rasporeda okvira. Meteorološkom najavom duljeg toplijeg razdoblja poticanje razvoja možemo napraviti premještanjem nastavaka ako pčelarimo košnicama nastavljačama, okretanjem okvira u AŽ košnicama ili otvaranjem medišta i otklapanjem dijela poklopljenog meda. U proljeće je saće u okvirima donjeg nastavka uglavnom prazno ili ima tek ponešto meda na krajnjim okvirima dok je leglo, matica i preostali dio hrane u gornjem nastavku. Tada gornji nastavak spuštamo na podnicu, a na njega stavljamo prazni donji. Oni međusobno ne smiju biti odvojeni matičnom rešetkom.
Tada matica seli u gornji nastavak u kojem je toplije, a ima i dovoljno praznog saća za neometano polaganje jajašaca. Tada i pčele počinju seliti u gornji nastavak i premještajući med prema gore stvaraju privid unosa hrane izvana. To se matici čini kao dobra paša pa ne prekida polaganje jajašaca. Ako su pčele uzimljene u jednom nastavku ili je takva konstrukcija košnice, sličan privid unosa postiže se korištenjem unutarnjih rezervi, odnosno okretanjem nekoliko središnjih okvira. Pčele leglo uvijek razvijaju bliže letu dok stražnji dio okvira pune medom. Okretanjem za 180o jednog, dva ili tri okvira u sredini legla pčele prenose med iz prednjeg dijela u stražnji. Tako hrana opet kruži unutar košnice i stvara dojam unosa izvana.
Proširenje prostora
Kad je tijekom proljeća osiguran stalan dotok dovoljnih količina nektara i peluda u košnicu, bilo od paše ili zbog podražajnog prihranjivanja, u plodištu se nalazi sve više legla i mladih pčela, a sve manje raspoloživog prostora.
Proširenje prostora u košnici, otvaranjem medišta kod AŽ ili dodavanjem nastavaka kod LR, obavljamo kad pregledom uočimo da je raspoloživo saće ispunjeno nektarom i peludom te ometa maticu u polaganju jaja, a ima dovoljno pčela koje su u stanju grijati i površinom veće leglo od prisutnog. Početkom proljeća prošireni prostor je najbolje ispuniti umetanjem okvira s već izgrađenim saćem uz jedan do dva okvira satne osnove.
Kasnije se broj okvira sa satnim osnovama povećava, postupno s jednim do dva okvira sa strane pokraj legla. U ovom se razdoblju leglo ne smije razdvajati praznim okvirima. Proširenje je najbolje obaviti svakih 5 do 7 dana. Mladim pčelama u dobi od 12 do 18 dana razvijaju se voskovne žlijezde. One imaju potrebu gradnje, što je dobro iskoristiti za izgradnju lijepog mladog saća i proizvodnju voska. Tako ćemo uz razvoj legla dobiti i izgrađeno saće pa ga pčele neće morati graditi u glavnoj paši.
Zbog toga će znatan broj radilica i primateljica biti neopterećen gradnjom nego će biti spremne za izlijetanje i sakupljanje nektara. To znači i veću proizvodnju meda. Najbolji pokazatelj želje za izgradnjom saća je ako pri pregledu košnice uočimo mladi svijetli vosak na krajevima stanica ili nadogradnje mladog saća na svakom imalo slobodnom mjestu kao na stijenkama košnice, poklopcu ili okvirima.
Voćne paše
Cvatnju voćaka započinju “divlje šljive”, zatim cvatu marelice i breskve. One daju i pelud i nektar. Računa se da cvatnja bagrema počinje oko 40 dana nakon cvatnje marelice i ranih šljiva. Od zalijeganja jajašca do izlaska pčele iz košnice prođe također oko 40 dana. Tako će pčele koje se izlegu iz jajašaca položenih u doba cvatnje marelica postati sabiračice u vrijeme cvatnje bagrema. To svakako treba imati u vidu prilikom pregleda zajednice i očekivanja prinosa meda s bagrema. Nakon cvatnje marelice i breskve nastavlja se cvatnja trešnje i višnje. Njihovi cvjetovi daju više nektara u odnosu na pelud.
Ako se pčelinjak nalazi u blizini šume u kojoj ima dosta divljih trešanja (ili uz plantažne nasade trešnje i višnje) saće se može zabijeliti od meda. Nekako u vrijeme cvatnje trešnje i višnje započinje cvatnja jabuke i kruške. Cvjetovi daju i nektar i pelud, a pelud od jabuke je različitih boja. U dobrim godinama pčele mogu skupiti dovoljno nektara s voćaka tako da se može vrcati i med koji je tamnožut. Po okusu je gorak, a mirisom podsjeća na koštice nekih voćaka. Vrlo brzo se kristalizira u sitne kristaliće. Zato je njegova važnost kao meda neznatna u odnosu na ulogu koju ima u poticanju i održavanju proljetnog razvoja zajednica.
Međusobno nadopunjavanje i trajanje cvatnje voćaka u većini godina osigurava stalan dotok hrane i razvoj zajednica, a kad vremenske prilike podbace ili na području pčelinjaka nema dovoljno voćnih vrsta potrebno je pčelama pomoći u razvoju. Pčelinjaci u blizini nasada uljane repice ili pčelari koji sele košnice, za proljetni razvoj koriste cvatnju ove uljarice koja traje oko 20 dana, a zajednice se razviju gotovo do rojevnog raspoloženja. U dobrim godinama može se med i vrcati iako nije kvalitetan. Pri dovozu pčela na repicu moramo biti u suglasju s pašnim povjerenikom i vlasnikom usjeva jer se u doba cvatnje obavlja kemijska zaštita koja može prouzročiti velike štete kakvima smo posljednjih godina svjedočili.
