Centar za širenje znanja i mogućnosti pčelarstva- apiturizam

Za Istrane svakako vrijedi da su to progresivni i marljivi ljudi. Tako i u pčelarstvu imamo uzoran primjer pčelarske udruge iz Labina. Ona u Hrvatskoj prednjači po razvoju apikulture, apiturizma i apiterapije.

Nedavno je u Labinu održana 3. Nacionalna konferencija pčelarstva, apiterapije i apiturizma s međunarodnim sudjelovanjem, u organizaciji Pčelarske udruge Labin i suorganizaciji Grada Labina i Hrvatskog apiterapijskog društva i uz podršku Istarske županije te općina Sveta Nedjelja, Kršan, Pićan i Raša.

Razgovarali smo s čelnim ljudima Pčelarske udruge „Labin“, predsjednikom Damirom Martinovićem i Cvetkom Gortanom.

• Gospodine Martinović, možete li nam na početku predstaviti vašu udrugu i aktivnosti?

–Pčelarska udruga „Labin“ osnovana je 1980. godine. Imamo dugu tradiciju i kontinuitet u radu. Prije osam godina počeli smo intenzivnije razvijati Labinštinu u centar pčelarstva, apikulture, apiterapije i apiturizma. Od prvog dana u tome imamo podršku Grada Labina, općina Labinštine i surađujemo s Hrvatskim apiterapijskim društvom. Prvi značajniji korak bilo je pokretanje manifestacije Dani meda u Labinu prije osam godina. Ideja je bila razvijati upotrebu pčelinjih proizvoda u gastronomiji, uvesti ih u stalnu ponudu jela ugostiteljskih objekata u Labinštini. S ciljem poticanja na kvalitetu uveli smo ocjenjivanje kvalitete meda i apiterapijsko savjetovalište kao začetak suradnje s Hrvatskim apiterapijskim društvom i razvoja apiterapije i apiturizma.

Edukacija pčelara, ali i građana– apiturizam

• Značajno je da kao udruga gledate širu sliku razvoja pčelarstva u vašem kraju….

–Da, tako je. Već 2015. godine u suradnji s LAG-om Istočne Istre, kao prvi u Hrvatskoj, napravili smo studiju razvoja pčelarstva Labinštine. U njoj smo analizirali postojeće stanje razine tehnologije pčelarstva, proizvodnje pčelinjih proizvoda i primjene pčelinjih proizvoda za prehranu i zdravlje kao i značenje pčelarstva u poljoprivredi. Tom smo studijom postavili čvrste temelje razvoju apikulture u Labinu, s projekcijom širenja u Labinštini, Istri i šire.

–Pri tome je nam je osobito važna bila edukacija. Smatrali smo da je pored stručnih predavanja za pčelare, važno da educiramo o pčelama i pčelinjim proizvodima građanstvo svih uzrasta – od najranije dobi do domova umirovljenika. Otvorili smo gradski edukativni pčelinjak, prvi takve vrste u Hrvatskoj. S ovim smo pčelinjakom dokazali da pčelarstvo može i treba egzistirati u urbanim sredinama.

• Koliko je važna podrška lokalne zajednice i političkih struktura i koji projekt vam je prioritet?

–Naša Pčelarska udruga„Labin“ kroz svoj angažman, sigurno je u lokalnoj zajednici pridobila interes i podršku lokalne zajednice za razvijanje pčelarstva, apiterapije i apiturizma. Lokalna zajednica je stala iza nas. Cijelo vrijeme bila je neupitna podrška Grada Labina i općina Labinštine. Dolaskom gradonačelnika Valtera Glavičića intenzivira se rad na promicanju razvoja apiterapije, apiturizma i općenito širenju apikulture u Labinštini. Imali smo veliku potporu i u Istarskoj županiji koja je prepoznala trud koji Pčelarska udruga„Labin“ ulaže u razvoj pčelarstva. Posebno organiziranjem, već treće Nacionalne konferencije o pčelarstvu, apiterapiji i apiturizmu s međunarodnim sudjelovanjem. Sada svi zajedno idemo jednu stepenicu više.

–Prioritet nam je ulaganje u razvoj jednog od najvećih projekata u pčelarstvu na ovim prostorima – Centar pčelarstva Ripenda kao centar za širenje znanja i mogućnosti pčelarstva, apiterapije i apiturizma te za poticanje međunarodne suradnje u području apikulture.

–Posebno zahvaljujemo Gradu Labinu i gradonačelniku te Istarskoj županiji i pročelniku za poljoprivredu na podršci koja je omogućila da se krene u realizaciju ovog projekta. Već smo riješili dio izvedbene dokumentacije građevinskih zahvata na zgradi stare osnovne škole koja će biti preuređena u ovaj centar. To je garancija i daje nam sigurnost u provedbi projekta i apliciranju na EU fondove.

• Darko, koliko se dugo bavite pčelarstvom, imate li obiteljsku tradiciju?

–Osobno sam u pčelarstvu već 40 godina, a i moj otac je bio pčelar. Uvijek su pčele bile kao dio naše obitelji. I kad je došao Domovinski rat i razne druge obaveze, pčele se nisu zanemarile, uvijek su bile kod nas doma. Kad sam otišao u mirovinu, intenzivirao sam rad s pčelama na svom OPG-u, ali i u udruzi.

-Unazad 14 godina povećavao sam broj zajednica i sad sam došao do brojke od oko 120-130 zajednica. Među prvima sam ušao i u označavanje izvornosti hrvatskog meda.

 Ekonomska bilanca pčelarenja

• S Damirom Martinovićem uz bok u udruzi je i Cvetko Gortan. Kako počinje vaša pčelarska priča?

–Moja priča s pčelarenjem počinje 1992.g. jer je otac bio rudar i u obitelji nitko se nije bavio pčelarstvom. Tad sam sreo vrhunskog pčelara, moram ga spomenuti, to je Davor Dropulić. On je bio na ovim prostorima među dva-tri najveća stručnjaka za kaduljinu pašu. On mi je prenio znanje i posvetio sam se kaduljinoj paši, koja sad više nije tako izdašna kao prije 30-ak godina. Krenuo sam s dvije košnice, a danas ih imam 90. Aktivno je u proizvodnji 65 zajednica, a ostale koristim za proizvodnju vlastitih matica i godišnje uspijem proizvesti od 40-60 matica, što je meni dovoljno za vlastitu proizvodnju.

-Budući da sam zaposlen, u slobodno vrijeme to mi je optimalan broj zajednica kojima se mogu baviti. Med prodajemo na kućnom pragu i na Danima meda. Darko i ja smo prvi u Labinu koristili europske fondove, Mjeru 6.2. Prošli smo preko LAG-a na natječaju i dobili po 15 000 eura i uložili u pčelarsku proizvodnju. Meni su pčele dodatno zanimanje i od 2011.g. kad je krenuo Nacionalni pčelarski program, završio sam pčelarsku školu i aktivno počeo pratiti ekonomiku pčelarske proizvodnje, tako da točno znam sve rashode i prihode i koliko mogu investirati svake godine.

–Recimo, na mojih 90 zajednica, imam fiksne troškove između 12,5 i 17 tisuća kuna na godinu. To su lijekovi, šećer, vosak, zamjena košnica, okvira, troškovi goriva i sl. zapravo sve ono što je se koristi kroz godinu i što je potrebno da bi se pripremila sezona. To je posebno važno pratiti u današnje doba kad imamo inflaciju i stalni porast troškova. To i savjetujem mladim pčelarima, kad kreću u pčelarsku proizvodnju, da odmah u startu počnu bilježiti i pratiti sve troškove i prihode, da imaju pravo stanje bilance.

–Od 2012. zapisujem i trošak rada, koliko svaki dan vremena provodim u radu sa pčelama i u radionici u pripremi. Pa od 2013.-2014. pratim i koliko prelazim kilometara i zaključio sam da se mora uzeti razdoblje od 5 godina da se vidi ekonomičnost proizvodnje, jer pojedine godine mogu oscilirati, pa je bolje uzeti duže razdoblje kao jedan ciklus, da vidite kako ste prošli. A u budućnosti će taj ciklus trebati produžiti na 7 godina, zbog klimatskih promjena.

• Kakva su iskustva s pčelinjim pašama prošle godine?

–Obadvojica smo i seleći pčelari i idemo na paše u Gorskom kotaru. U Labinu imam pčele na tri lokacije, a u lipnju krećemo u Gorski kotar. Proizvodimo 3-6 vrsta meda, jer smo tu na području krša i ne možete očekivati ekstremne prinose, a kadulja zamedi kako treba svakih 7-8 godina. 2021. godine je bila izvrsna, s 24% peludnih zrnaca, a prošle godine je medila samo 9 dana zbog suše u travnju, jer nije bilo dovoljno kiše, a drača je posladila kadulju i još je došao medun, pa je išlo u cvjetni med, što je pokazala i analiza u laboratoriju u Križevcima. Bagrem je bio dosta dobar, a u Gorskom kotaru na početku je bilo u redu, a kasnije je došla suša i pčele su počele to trošiti.

• Utjecaj klimatskih promjena je sve vidljiviji?

-Ono što je rekao Cvetko, slažem se da je klimatski faktor najbitniji, ali i mi pčelari moramo reagirati na vrijeme i sve pripremiti, jer inače nemamo što očekivati. Već deset godina idem u kontinuitetu u Gorski kotar, a Cvetko i ja smo pokušali ići na Lanišće na Ćićariji, no koliko god se trudili i koliko god da bagrema i lipe ima, noćne temperature su preniske i nikad cvijet ne može biti izdašan. Ovisno o meteo uvjetima ponekad imamo 4 različite vrste meda, minimalno tri vrste mogu računati i koje mogu uhvatiti. Medljikovac, kadulja, lipa, bagrem, nešto bude od toga.

–Evo, dvije godine sam imao medun, ali ne od crnogorice, već od javora. Bitno je imati pravodobne informacije o svemu, pratiti vremenske prilike, koje su sve nepredvidljivije i zato s prijateljima pčelarima i iz drugih krajeva Hrvatske razmijenjujemo iskustva i informacije s lokaliteta i iskreni smo jedni prema drugima kad i gdje nešto ima, pa da na vrijeme reagiramo. Digitalna vaga je jedan od elemenata, no nisu samo vage bitne, već treba poznavati svoje pčele. Temeljno i primarno je dobro pripremiti pčele, a drugo je pratiti vremenske prilike. Koristimo norvešku internetsku stranicu za vremensku prognozu,a treba imati i iskustva i poznavati lokalitet.

• Darko, kao predsjednik pčelarske udruge „Labin“ nastojite pridonijeti razvoju pčelarstva, ne samo u vašem kraju.

–Smatram da je pčelarstvo vrijedna djelatnost, ne samo za Labinštinu, već i za našu domovinu. Uvođenjem noviteta i osmišljenom promocijom može se unaprijediti i biti pristupačnija, a pčelinji proizvodi zastupljeniji na tržištu. Što se tiče razvoja pčelarstva, Ministarstvo poljoprivrede, pa i Vlada u cjelini trebala bi uvidjeti značaj apikulture i razvoja apiturizma. Albanija je otišla daleko ispred Hrvatske u razvoju apiturizma, a da ne spominjem Sloveniju, gdje su znatno ranije shvatili kolika je korist od pčelarstva i koje sve mogućnosti nudi. Zato su dali velike poticaje svojim pčelarima koji razvijaju apiturizam. Mi kaskamo za njima i zato bi trebalo omogućiti sredstva da i hrvatski pčelari mogu investicijama pokrenuti pčelarski turizam.

–Ako su se raspisivali natječaji za izgradnju bazena, zašto ne i za apikomore i apiterapijske kućice?

–To je privlačno i za mlađe ljude, i za veće zaposlenje, a onda neće ovisiti samo o klimatskim faktorima. Dovoljno će biti da ima 20-ak košnica i da razvija apiterapiju, masaže medom, apiinhalacije i da se od toga pristojno zaradi, kao i od api-eno-gastro turizma, što smo i mi na našim labinskim Danima meda uveli, pa u našim restoranima imate i cjelogodišnju ponudu s jelima s medom, primjerice brancina s medom ili burgere s medom. Zato država mora strategijski odrediti kakvo želimo pčelarstvo.