Uzgoj kupine – jagodičastog voća brzog ulaska u puni rod!

327
kupine

Uzgoj kupine (Rubus Fruticosus) je popularan u posljednje vrijeme jer kupina vrlo brzo počinje rađati, već u drugoj godini, dok u trećoj možemo očekivati puni rod. Kupina pripada grupi jagodičastog voća te raste kao grm i dosta je razgranata. Prilikom intenzivnog uzgoja sadi se u redovima, a visina može biti od 50 cm pa do 300 cm.

Kupina ima višegodišnji korijenov sustav iz kojega rastu stabljike koje najčešće opstaju dvije godine.

Pored elastičnih stabljika koje rastu kao lukovi, postoji više vrsta koje imaju polegle stabljike koje prate liniju tla (puzavice). Ako naiđu na neku podlogu (stablo ili kamenje) mogu se izdići zahvaljujući trnju koje se nalazi na stabljikama. Plodovi se sastoje od niza bobica i izgledom podsjećaju na plodove maline i duda.  Na samom početku razvoja su zelene pa potom dobivaju crvenu boju koja se na kraju pretvara u crnu. Korijen kod kupine razvija se uglavnom u površinskim slojevima zemlje. U dubinu najčešće prodire do 15 cm.

Sadnja

Loše pretkulture kupini su malina, jabuka, rajčica i paprika. Kao dobre pretkulture navode se raž, pšenica i slične kulture s plitkim korijenovim sustavom koje nemaju zajedničke štetočine.

Prije podizanja kupinjaka trebalo bi napraviti analizu zemljišta, a nakon toga gnojidbu. Kad se završi s prihranom radi se jesenje oranje koje ne treba biti dublje od 20 cm. Kao i kod ostalih sličnih voćki pravac redova je sjever – jug. Sadnja kupine se može obaviti u jesen i u proljeće. Prilikom sadnje kupine u jesen potrebno je voditi računa da se sadnice ne smrznu tijekom zime. Kao i sve voće prilikom sadnje, sadnice kupina trebaju biti posađene na istu dubinu na kojoj su bile u rasadniku. Prilikom odabira sadnica treba ih uzimati zdrave s provjerenog mjesta. Za manje površine se mogu posaditi reznice iz korijenovih izdanaka. Zahtijevaju više njege da bi se uspješno primile i nisu baš najpovoljnije za intenzivne nasade. Za veće površine treba nabaviti sadnice iz kvalitetnih rasadnika.

Nakon što se posade mogu se orezivanjem skratiti na visinu od 15 cm. Razmak između redova bi trebao biti 3 metra, a između kupina u redu 1,5 metar. Ovo se može malo razlikovati ovisno koja se sorta kupina sadi. Sama gustoća grma se određuje prema tome koliko se izdanaka ostavlja nakon orezivanja, a to najčešće budu tri stabljike kod mladih biljaka. Mladi pupoljci se formiraju na korijenu jednogodišnjih izdanaka. Izdanci u prvoj godini rastu, dok tijekom druge godine donose plodove. Da bi se lakše obavljao uzgoj kupine rade se špaliri kojima se usmjerava formiranje grma, a postoji više različitih načina. Potrebni su svim sortama kupina koje se intenzivno uzgajaju.

Navodnjavanje se obavlja u kraćim vremenskim intervalima i ne treba biti previše obilno. Orezivanje kupina se obavlja u proljeće i u ljeto. Proljetnim orezivanjem kupine prorjeđuju se izdanci, uklanjajući one oštećene i slabije. Kod mladih kupina se ostavlja manje izdanaka, obično tri. Nakon tog orezivanja biljke treba nastaviti s rezanjem bočnih izbojaka koji se mogu i pincirati. Pinciranjem se uklanja nekoliko vršnih listova s mladica, što omogućava biljci da dobro razvija one koje smo ostavili.

Ljetno orezivanje kupine radi se nakon berbe i tom prilikom se do zemlje uklanjaju svi izdanci koji su te godine donijeli rod. Nakon orezivanja se sve odsječeno odnosi van kupinjaka i tamo spaljuje da bi se spriječilo širenje bolesti i štetnih insekata.

Zahvaljujući dugoj selekciji postoje mnoge sorte kupina.  Prvi način podjele je na kupine s trnjem i one bestrne, drugi na one stojeće i na puzajuće kupine, ovisno od snage stabljika.

Sortiranje treba obavljati odmah nakon berbe

Bolesti koje nanose štetu na nasadima kupina su često prisutne i u malinjacima, a može ju napasti više od 50 različitih bolesti, od kojih su najzastupljenije one virusne i gljivične. Najučestalije su žuta hrđa, ljubičasta i narančasta hrđa, siva plijesan ili trulež, purpurna pjegavost, antraknoza i palež izboja.

Zrenje plodova kupina ne događa se istovremeno te je iz tog razloga potrebno berba obaviti u nekoliko prohoda. Najčešće se beru ručno jer je potrebno da plodovi budu čvrsti radi lakšeg transporta. To znači da se berba obavlja u fazi tehnološke zrelosti, a ne u fazi fiziološke zrelosti.

Vrijeme početka branja zavisi od sorte kupine i vremenskih uvjeta. Nakon početka zrenja plodova ono se postupno produžava na narednih 40 dana. Nakon branja obavlja se selekcija plodova u 3 kategorije: ekstra klasa, prva klasa i druga klasa. Ako je moguće sortiranje treba obavljati odmah tijekom berbe.  Od velike važnosti je da ambalaža bude čista. Gajbice s ubranim plodovima treba nakon branja držati u hladovini sve dok se ne budu transportirale s kupinjaka. Ako se dogodi da budu izložene izravnom suncu to će loše utjecati na njihov kvalitetu.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje